Kzz 198/2017 odbačen zahtev; pov. zakona koje nisu propisane čl. 485 stav 4 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 198/2017
06.12.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Dobrile Strajine, Vesne Subić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Bojana Terzića, zbog krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. tačka 11) u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Bojana Terzića, advokata Gorana Obradovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Čačku Kv 158/16 od 17.01.2017. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 57/17 od 06.02.2017. godine, u sednici veća održanoj 06.12.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Bojana Terzića, advokata Gorana Obradovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Čačku Kv 158/16 od 17.01.2017. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 57/17 od 06.02.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Čačku Kv 158/16 od 17.01.2017. godine, odbačen je zahtev za ponavljanje krivičnog postupka okrivljenog Bojana Terzića, okončanog pravnosnažnom presudom Višeg suda u Čačku K 45/10 od 18.04.2011. godine.

Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 57/17 od 06.02.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog Bojana Terzića, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Čačku Kv 158/16 od 17.01.2017. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Bojana Terzića, advokat Goran Obradović, u smislu člana 485. stav 4. u vezi sava 1. ZKP, a zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ispita podneti zahtev i „suspenduje“ odluku Višeg suda u Čačku Kv 158/16 od 17.01.2017. godine.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke u smislu člana 488. stav 2. ZKP, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima, protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti najpre ističe da je pravnosnažnom presudom Višeg suda u Čačku K 45/10 od 18.04.2011. godine, okrivljeni Bojan Terzić, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, koja kazna zakonom nije bila propisana pre nego što je okrivljeni učinio predmetna krivična dela, za koja je pravnosnažno oglašen krivim, budući da je prema navodima zahteva, maksimalna propisana kazna zatvora u vreme izvršenja krivičnih dela, bila 15 (petnaest) godina, pa branilac smatra da je sud na taj način, odlukom o krivičnoj sankciji, učinio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP. U zahtevu za zaštitu zakonitosti se ukazuje da je branilac zbog navedenog, podneo zahtev za ponavljanje krivičnog postupka, i uz isti zahtev izneo novi dokaz „u vidu odredbe člana 34. Ustava Republike Srbije “, smatrajući da se radi o „dokazu“ koji sam za sebe i u vezi sa ranijim dokazima, može dovesti do osude okrivljenog po blažem krivičnom zakonu, tj. da je reč o „novom dokazu“ za koji sud nije znao, iako je postojao, a koji bi očigledno doveo do blaže krivične sankcije. Zbog navedenog, branilac ocenjuje da su se stekli uslovi za primenu člana 473. stav 1. tačka 3) i 6) ZKP, te da su nižestepeni sudovi, postupajući suprotno, tj. donoseći pobijana rešenja, učinili povredu zakona.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz iznetih navoda zahteva branioca okrivljenog Bojana Terzića, proizilazi da branilac u suštini najpre pobija pravnosnažnu presudu Višeg suda u Čačku K 45/10 od 18.04.2011. godine (potvrđena presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 2815/11 od 21.12.2011. godine), zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, koja ne može biti predmet ispitivanja povodom zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog podnetog protiv pravnosnažnog rešenja kojim je odbačen zahtev okrivljenog za ponavljanje krivičnog postupka pravnosnažno okončanog donošenjem navedenih presuda, te da se potom i pobijana pravnosnažna rešenja, osporavaju zbog povrede člana 473. stav 1. tačka 3) i 6) ZKP, a što u smislu člana 485. stav 4. ZKP nisu dozvoljeni razlozi za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                              Vesko Krstajić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić