Rž g 1000/2016 doprinos predlagača

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 1000/2016
18.11.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Lidije Đukić, članova veća, u predmetu predlagača AA iz ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 g br. 275/16 od 21.03.2016. godine, u sednici veća od 18.11.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača i POTVRĐUJE rešenje Apelacionog suda u Beogradu R4 g br. 275/16 od 21.03.2016. godine, u stavu trećem izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R4 g br. 275/16 od 21.03.2016. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Velikoj Plani u predmetu P2 br. 207/11. Stavom drugim izreke predlagaču je dosuđena novčana naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 20.000,00 dinara iz budžetskih sredstava Republike Srbije predviđenih za rad sudova. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev predlagača za dosuđivanje novčane naknade preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 5.000 evra.

Protiv navedenog rešenja, predlagač je izjavila žalbu iz svih zakonskih razloga.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao prvostepeno rešenje u pobijanom delu, na osnovu člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), i člana 30. Zakona o vanparničnom postupku i utvrdio da žalba predlagača nije osnovana.

U postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. ZPP, na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema razlozima pobijanog rešenja, tužilac je 22.03.2011. godine podneo Osnovnom sudu u Velikoj Plani tužbu protiv tužene, ovde predlagača, sa zahtevom da se maloletni sin parničnih stranaka poveri na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, da tužilac plaća mesečni iznos na ime izdržavanja deteta i da se uredi način održavanja ličnih odnosa tužioca sa sinom. Predložio je da sud odredi privremenu meru kojom bi se omogućilo tužiocu ostvarivanje kontakta sa detetom. Tužena je podneskom od 08.08.2011. godine predložila određivanje privremene mere kojom bi tužilac bio obavezan na plaćanje doprinosa za izdržavanje deteta. Privremena mera kojom je uređen način održavanja ličnih odnosa tužioca sa detetom doneta je 13.04.2011. godine. Rešenjem od 14.12.2011. godine izmenjen je model održavanja ličnih odnosa tužioca sa detetom određen rešenjem o privremenoj meri. Rešenjem Višeg suda u Smederevu od 01.02.2012. godine ukinuto je navedeno prvostepeno rešenje od 14.12.2011. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Rešenjem prvostepenog suda od 08.11.2012. godine određen je način održavanja ličnih odnosa deteta sa tužiocem i određena je privremena mera obavezivanjem tužioca da doprinosi izdržavanju deteta. Ovo rešenje ukinuto je rešenjem Višeg suda u Smederevu od 18.02.2013. godine. Dana 26.01.2015. godine prvostepeni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tužioca za određivanje privremene mere uređivanjem načina održavanja ličnih odnosa sa detetom. Nakon toga, doneto je rešenje kojim je izmenjeno rešenje o privremenoj meri od 17.04.2014. godine i određen način uspostave roditeljskog odnosa između tužioca i maloletnog deteta. Zahtev za povredu prava na suđenje u razumnom roku podnet je 22.05.2015. godine. S obzirom na navedeno, prvostepenim rešenjem je utvrđeno da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ovom postupku, i određena joj je novčana naknada zbog povrede prava u iznosu od 20.000,00 dinara.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u pobijanom rešenju pravilno je primenjeno materijalno pravo, član 8a.– 8v. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 116/08 ... 101/13), kada je odbijen zahtev predlagača za dosuđivanje novčane naknade preko dosuđenog iznosa do traženih 5.000 evra.

Pravilan je zaključak iz prvostepenog rešenja da je tužena, ovde predlagač, doprinela dugom trajanju ovog postupka, s obzirom da je nakon određenog izvođenja dokaza veštačenjem od strane stručnjaka Zavoda za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju u cilju utvrđivanja činjenica u odnosu na govornu manu deteta dana 16.06.2014. godine, veštačenje započeto 01.02.2016. godine, između ostalog i iz razloga što je predlagač odlagala termine veštačenja zbog sopstvene bolesti i bolesti deteta, za šta nije dostavljala odgovarajuće dokaze, te da je više puta u toku postupka podnosila zahtev za izuzeće postupajućih sudija, predsednika suda, i to neposredno pred početak zakazanih ročišta. Stoga po oceni Vrhovnog kasacionog suda predlagaču ne pripada naknada u većem iznosu od dosuđene, pa se žalbom neosnovano ističe pogrešna primena materijalnog prava. Takođe, žalbom se neosnovano ukazuje da prvostepenom sudu nije naložen rok do kada je u obavezi da postupak okonča, s obzirom da ubrzanje postupka nije bilo predloženo u zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 401. tačka 2. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić