R4 g 145/2015 nedozvoljenost zahteva

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R4 g 145/2015
02.09.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Jasminke Stanojević, članova veća, u postupku predlagača Z.V. iz Z., odlučujući o zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na sednici održanoj 02.09.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnet od strane predlagača Z.V. iz Z..

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je Vrhovnom kasacionom sudu dana 21.07.2015. godine, podneo zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, navodeći da je podneo ustavnu žalbu Ustavnom sudu koji je 27.07.2012. godine svojom odlukom Už 6276/2012 utvrdio da je u postupku koji je vođen pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P br.141/04 povređeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Taj parnični postupak je pravnosnažno okončan presudom Višeg suda u Beogradu donetom 06.06.2012. godine.

Predlagač je podneo zahtev radi određivanja naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku koja mu nije dosuđena u postupku po ustavnoj žalbi jer je Ustavni sud ocenio da on nije opredelio zahtev za naknadu nematerijalne štete po tom osnovu. Istakao je samo zahtev za naknadu materijalne štete u visini troškova parničnog postupka, pa je Ustavni sud utvrdio da podnosilac uz ustavnu žalbu nije dostavio dokaz o postojanju štete kao i jasne uzročne veze između eventualne štete i radnji državnog organa, kojom je ta šteta prouzrokovana.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju parnični postupak pravnosnažno okončan pre podnošenja zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku radi dosuđivanja primerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Odredbom člana 8a Zakona o uređenju sudova („Sl. glasnik RS“, broj 116/08, 104/09...101/2013), koja je stupila na snagu 31.05.2014. godine, propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, može neposredno višem sudu podneti zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Stavom 2. istog člana propisano je da se uz zahtev iz stava 1. može tražiti i naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Članom 8b stav 1. istog člana propisano je da ako neposredno viši sud utvrdi da je zahtev podnosioca osnovan, može odrediti primerenu naknadu za povredu prava i odrediti rok u kome će niži sud okončati postupak u kome je učinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku. To znači da stranka u sudskom postupku koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku može zahtevati ubrzanje postupka, odnosno takav zahtev može podneti samo u predmetima koji nisu pravnosnažno okončani.

Kako je zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnet 20.07.2015. godine, a predmet na koji se zahtev odnosi pravnosnažno okončan presudom Višeg suda u Beogradu 06.06.2012. godine, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je ovaj zahtev nedozvoljen, i da se predlagaču u ovoj vrsti postupka i na osnovu navedenih odredbi zakona ne može pružiti tražena pravna zaštita.

Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je primenom člana 294. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

                                                                                      Predsednik veća-sudija

                                                                                     Ljubica Milutinović,s.r.