Rev 1757/2016 obligaciono pravo i ispunjenje ugovora

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1757/2016
15.11.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Zdravković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Zvonimir Milanović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2478/15 od 24.05.2016. godine, u sednici održanoj 15.11.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2478/15 od 24.05.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kraljevu P 9/14 od 12.08.2015. godine, stavom I izreke, tuženi su obavezani da tužiocu na ime duga solidarno isplate iznos od 430.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS u momentu isplate, zajedno sa kamatom po stopi koju propisuje Evropska centralna banka za evro u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate, počev od 06.02.2012. godine do isplate. Stavom II izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za kamatu na dosuđeni iznos glavnog duga u stavu I izreke za period od 27.03.2011. godine pa do 06.02.2012. godine. Stavom III izreke, tuženi su obavezani da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplate 895.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2478/15 od 24.05.2016. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je navedena prvostepena presuda u stavu I izreke u delu u kojem su tuženi obavezani na solidarnu isplatu iznosa od 430.000,00 evra sa kamatom po stopi koju propisuje ECB za period od 06.02.2012. godine do 24.12.2012. godine, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate.Stavom drugim izreke, ista prvostepena presuda je preinačena u preostalom delu stava I izreke i u stavu III izreke o troškovima postupka, tako što su tuženi obavezani da tužiocu na iznos glavnog duga od 430.000 evra počev od 25.12.2012. godine pa do isplate, plate kamatu po Zakonu o zateznoj kamati u dinarskoj protivvrednosti po kursu važećem na dan isplate. Stavom trećim izreke, tuženi su obavezani da tužiocu na ime naknade troškova postupka solidarno isplate iznos od 702.000,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11, 55/14) koji se u ovom parničnom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje jer obrazloženje pobijane presude sadrži ocenu bitnih žalbenih navoda. Činjenično stanje utvrđeno drugostepenom presudom je utvrđeno na osnovu onog utvrđenog u prvostepenoj presudi, pa nije osnovan revizijski navod da je donošenjem ove presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac i sada pokojni GG i DD su postigli dogovor da počnu gradnju tri stambene zgrade u ..., za koje je dozvolu za izgradnju imalo Građevinsko preduzeće „ĐĐ“ iz ... . Tužilac nije želeo da se pojavljuje kao ugovorna strana u tom pravnom poslu, iako je u njemu učestvovao kao investitor i ortak. Sudski overeni ugovor o finansiranju, izgradnji i regulisanju međusobnih vlasničkih odnosa zaključili su kao investitori pod Ov br. ... dana 25.06.2007. godine, DD i GG. Nakon zaključenja ovog ugovora i finansiranja izgradnje prve stambene zgrade, umro je GG, pa je na njegovo mesto stupio njegov sin EE. S obzirom da su on i DD, ubrzo zapali u finansijske teškoće, postignut je dogovor da se lokacija proda i da se od te prodajne cene oni sa tužiocem međusobno namire u vezi svojih potraživanja nastalih ulaganjem novčanih sredstava. Pošto je poznavao tužene BB i VV, tužilac je stupio u pregovore sa njima oko kupoprodaje navedene lokacije, na kojoj je prema dokumentaciji bila predviđena izgradnja još dve zgrade i postigli su dogovor da mu oni za to isplate 350.000 evra i 250 m2 stambenog prostora u drugoj zgradi. S tim u vezi, tuženi su dana 17.03.2010. godine, potpisali priznanicu da tužiocu duguju iznos od 250.000 evra i 250 m2 stanova u drugoj većoj zgradi u ... na katastarskim parcelama broj ... i ... . Oni su u međuvremenu supruzi pok. GG predali jedan džip u vrednosti od 60.000 evra i sumu od 10.000 evra, na ime 70 m2 stana koje je trebalo da mu pripadne po osnovu ulaganja u gradnju te nove zgrade, odnosno kao protivvrednost 70.000 evra, za koji iznos je tužilac umanjio svoj tužbeni zahtev. Tuženi su u međuvremenu izvršili prodaju svih stanova u ovoj drugoj stambenoj zgradi od kojeg je trebalo da predaju tužiocu stanove u površini od 250 m2, što nisu učinili, niti su mu isplatili dugovani iznos po navedenoj priznanici. Utvrđeno je da je visina kupoporodajne cene za navedene stanove računata po 1000 evra po kvadratu, koja cena je saglasno utvrđena prilikom međusobnih transakcija i obračuna parničnih stranaka.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev osnovan i obavezao tužene na solidarnu isplatu dugovanog iznosa od 430.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, sa pripadajućom kamatom od dana preinačenja tužbe, na osnovu članova 17. i 262. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) jer su tuženi kao učesnici obligaciono-pravnog odnosa dužni da ispune svoju obavezu isplate dugovanog iznosa na ime ustupljene lokacije za građenje, po postignutom međusobnom zajedničkom sporazumu sa tužiocem, a koje ispunjenje obaveze on osnovano zahteva.

Prihvatajući izloženo pravno stanovište, dodatna argumentacija drugostepenog suda je da je pravni osnov isplate dugovanog iznosa priznanica od 17.03.2010. godine kojom su se tuženi obavezali na isplatu iznosa od 250.000 evra i na predaju 250 m2, stambenog prostora (za koje je utvrđeno da odgovara ukupnoj protivvrednosti od 250.000 evra).

Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, između parničnih stranaka je zaključen mešoviti ugovor po kome suma od 250.000 evra predstavlja predmet ugovora o zajmu koji nije vraćen, zbog čega su tuženi u obavezi da isplate taj novčani iznos, po pravilima o zajmu shodno članu 557. ZOO, kao i da naknade protivvrednost dogovorene predaje stambenog prostora, po pravilima sticanja bez osnova iz člana 210. ZOO. Zato nisu osnovani revizijski navodi o pogrešno primenjenom materijalnom pravu.

Pravilno je doneta i odluka o troškovima postupka na osnovu člana 165. stav 2. u vezi članova 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci presude.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić