Rev2 2345/2016 zabrana diskriminacije; diskriminatorsko ponašanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2345/2016
29.11.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Stojković, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, Gradske uprave Grada Beograda, koga zastupa Gradski pravobranilac Grada Beograda, radi utvrđenja diskriminacije, naknade štete i poništaja odluke, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 694/16 od 09.06.2016. godine, u sednici održanoj 29.11.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 694/16 od 09.06.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P1 62/15 od 04.12.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi diskriminatorski postupao prema njemu prilikom sprovođenja oglasa od 28.06.2009. godine za prijem u radni odnos na određeno vreme i da je izvršio diskriminaciju kod izbora kandidata. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se naloži tuženom da mu isplati 12.500 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate na ime naknade nematerijalne štete i 53 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, na ime naknade materijalne štete sa kamatom od donošenja presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi odluka načelnika Gradske uprave Grada Beograda broj ... od 16.07.2009. godine o izboru i prijemu u radni odnos BB, VV, GG, DD, ĐĐ i EE. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 694/16 od 09.06.2016. godine, potvrđena je prvostepena presuda u stavu jedan i dva izreke i žalba tužioca u tom delu odbijena kao neosnovana. U preostalim delovima u stavu tri i četiri izreke prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 399. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Gradska uprava Grada Beograda je 28.06.2009. godine objavila oglas za prijem u radni odnos, između ostalog i na određeno vreme za više radnih mesta i to za izvršioce u svojstvu pripravnika radi osposobljavanja na poslovima bliže opisanim u nižestepenim presudama. Pored navedenih uslova u ovom oglasu, kandidat treba da ispunjava i uslove utvrđene članom 6. Zakona o radnim odnosima u državnim organima. Uz prijavu i biografiju kandidat je bio u obavezi da dostavi dokaze o školskoj spremi, uverenje o položenom državnom stručnom ispitu, dokaz o radnom iskustvu u struci, dokaz o radnom stažu, uverenje o državljanstvu Republike Srbije, izvod iz matične knjige rođenih, uverenje o zdravstvenom stanju, dokaz da se protiv njega ne vodi krivični postupak. U postupku pred nižestepenim sudovima utvrđeno je koliko je podnetih prijava za radna mesta po raspisanom konkursu, kao i koja od njih su blagovremene, potpune, koliko nepotpunih. Utvrđeno je da je tužilac podneo blagovremene i potpune prijave za više radnih mesta za koje je bila potrebna visoka školska sprema i da nije primljen po raspisanom konkursu, zbog čega je uložio prigovore protiv odluke načelnika Gradske uprave Grada Beograda o izboru kandidata br. ... od 16.07.2009. godine koji su odbijeni kao neosnovani. Protiv tih rešenja tužilac nije pokrenuo radni spor pred nadležnim sudom, već je podneo tužbu u ovom parničnom postupku radi utvrđenja diskriminacije. Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje diskriminacije od strane tuženog prilikom izbora kandidata na raspisani oglas jer su svi primljeni kandidati ženskog pola.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili zahtev tužioca za utvrđenje diskriminatorskog postupanja i za naknadu materijalne i nematerijalne štete.

U postupku radi utvrđivanja diskriminacije, samo pozivanje na diskriminaciju nije dovoljno. Potrebno je da tužilac učini verovatnim da je tuženi izvršio akt diskriminacije po osnovu koji traži u smislu člana 45. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije. U ovom slučaju, toga nema. Tuženi je objavio oglas za prijem u radni odnos izvršioca u svojstvu pripravnika radi osposobljavanja na određenim poslovima. Oglasom je predviđeno da kandidat koji ispunjava uslove za ovo radno mesto treba da ih dokaže, pa su pored dokaza o ispunjavanju uslova o potrebnoj stručnoj spremi od kandidata zatraženi i uverenje o državljanstvu, izvod iz matične knjige rođenih i uverenje o zdravstvenom stanju. U oglasu nije navedeno da se oglas odnosi na pripadnike jednog pola (muškog ili ženskog). Okolnost što su po prijavi na oglas primljeni kandidati koji su ženskog pola, ne znači, kako to suprotno revident smatra diskriminaciju po osnovu pola. Pored toga, tužilac nije ni učinio verovatnim da je objavljeni oglas ukazivao na zapošljavanje kandidata ženskog pola.

Isticanje da uslov oglasa koji predviđa dostavljanje uverenja o zdravstvenom stanju predstavlja diskriminatorsku praksu, takođe, ne znači postojanje diskriminacije. Poslodavac ima pravo da zahteva zdravstveno uverenje ukoliko je provera zdravstvenog stanja na određenom radnom mestu neophodna (ovaj uslov propisan je i članom 6. Zakona o radnim odnosima u državnim organima). Osim toga, da bi pribavljanje zdravstvenog uverenja u odnosu na tužioca predstavljalo diskriminaciju, u ovom slučaju bilo bi neophodno da je takav dokaz zatražen samo od tužioca. Kako je ovaj dokaz zatražen od svih kandidata, nema uslova za utvrđenje diskriminacije ni po tom osnovu.

Pri izboru kandidata, poslodavac ima diskreciono pravo izbora. Imajući u vidu da su uslovi konkursa bili isti za sve kandidate, da su svi kandidati morali dostaviti dokaze koji su traženi po objavljenom oglasu, to se neizbor tužioca između više kandidata, ne može smatrati diskriminacijom samim tim što je muškog pola, a izabrani kandidati su ženskog pola jer tužilac nije ni učinio verovatnim da je izbor izvršen na osnovu pola. Upravo suprotno, tužilac je ukazao da su izabrani kandidati već radili kod tuženog po osnovu ugovora o delu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima (radno iskustvo). Kako u odnosu na tužioca nije izvršen akt diskriminacije iz članova 8, 16. Zakona o zabrani diskriminacije u vezi sa čl. 18, 19. i 20. Zakona o radu, a sve u vezi sa članovima 15. i 21. Ustava Republike Srbije i članom 14. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, to su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da tužilac nema pravo na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog akta diskriminacije u smislu člana 23. Zakona o radu i člana 43. Zakona o zabrani diskriminacije i materijalne štete u visini kojoj se izložio predajom tražene dokumentacije za konkurs. Zato nisu osnovani revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Na osnovu člana 405. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić