Uzp 336/2017 disciplinska odgovornost stečajnog upravnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 336/2017
21.12.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Dragana Skoka i Branka Stanića, članova veća, sa savetnikom Rajkom Milijaš, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu AA iz ..., ..., koga zastupa punomoćnik Marko Krstić, advokat iz ..., ulica ..., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda, Odeljenje u Nišu II-1 U 3979/17 od 15.06.2017. godine, sa protivnom strankom Disciplinskim većem Agencije za licenciranje stečajnih upravnika, u predmetu disciplinske odgovornosti, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 21.12.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

ODBIJA SE zahtev za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom odbijena je tužba AA iz ... podneta protiv rešenja Disciplinskog veća Agencije za licenciranje stečajnih upravnika broj IX-34- 387/2016-27 od 24.02.2017. godine, koje je doneto u izvršenju presude Upravnog suda II-1 U 14116/16 od 12.01.2017. godine i kojim je stečajnom upravniku AA iz ... izrečena mera javna opomena i novčana kazna u iznosu od 500.000,00 dinara, zbog toga što je, obavljajući dužnost stečajnog upravnika, počinio težu povredu dužnosti u smislu čl. 3a i 3đ Zakona o Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika, na način kako je to bliže opisano u obrazloženju ovog rešenja. Istim rešenjem određeno je da je tužilac dužan da izrečenu novčanu kaznu plati u roku od 15 dana od dana prijema rešenja na način bliže opisan dispozitivom osporenog rešenja i da dokaze o uplati dostavi Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika.

U zahtevu, podnetom, zbog povreda pravila postupka i pogrešne primene materijalnog prava podnosilac navodi da je pobijana presuda doneta uz povredu odredbe člana 34. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, jer je obavezno trebalo održati usmenu javnu raspravu. Dalje navodi da u pobijanoj presudi nisu obrazloženi svi navodi tužbe, a posebno navod tužbe kojim je ukazano na zastarelost vođenja disciplinskog postupka. Ističe da Disciplinsko veće nije moglo utvrditi nepravilnosti u njegovom radu osim onih koje su navedene u izveštaju supervizora na osnovu koga je pokrenut disciplinski postupak. Uz zahtev prilaže odluke Privrednog apelacionog suda iz kojih proizilazi da nije bilo nikakvih nepravilnosti ili grešaka u radu stečajnog upravnika. Predlaže da sud zahtev uvaži, preinači ili ukine pobijanu presudu i ističe zahtev za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara sa sudskim taksama za zahtev i odluku.

Protivna stranka Agencija za licenciranje stečajnih upravnika je u odgovoru na zahtev ostala kod razloga iz obrazloženja osporenog rešenja i predložila da sud zahtev kao neosnovan odbije.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema obrazloženju pobijane presude, tuženi organ je u ponovnom postupku u svemu postupio po nalogu suda iz presude II-1 U 14116/16 od 12.01.2017. godine i doneo pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, jer je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rešenja, na nesumnjiv način utvrđeno da u radu stečajnog upravnika postoje veći propusti i nepravilnosti u radu, zbog čega je po oceni Upravnog suda tužiocu pravilno izrečena mera javne opomene i novčana kazna u iznosu navedenom u dispozitivu osporenog rešenja. Za svoju odluku tuženi organ je dao razloge koje, kao pravilne i na zakonu zasnovane prihvata i ovaj sud.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude Vrhovni kasacioni sud nalazi da je ista pravilna i na zakonu zasnovana a da je Upravni sud u pobijanoj presudi dao dovoljne i na zakonu zasnovane razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud. Ovo stoga jer se iz spisa predmeta vidi da je Disciplinsko veće Agencije za licenciranje stečajnih upravnika u ponovnom postupku nesumnjivo utvrdilo da je stečajni upravnik AA obavljajući dužnost stečajnog upravnika počinio težu povredu dužnosti u smislu čl. 3a i 3đ Zakona o Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika, na način bliže opisan u obrazloženju ovog rešenja. Zbog utvrđene povrede radne dužnosti izrečena mu je mera javna opomena i novčana kazna u iznosu od 500.000,00 dinara. Nad radom licenciranog stečajnog upravnika sproveden je postupak stručnog nadzora od strane supervizora Agencije za licenciranje stečajnih upravnika po pritužbama AD ''BB'', u stečaju iz ..., .... Kompanije ''VV'' iz ... – GG i DOO ''DD'', nakon čega je supervizor sačinio izveštaje u kojima je konstatovano postojanje nepravilnosti u radu stečajnog upravnika i predložio pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede dužnosti stečajnog upravnika.

Vrhovni kasacioni sud je cenio navode zahteva i nalazi da su isti neosnovani i bez uticaja na drugačiju ocenu zakonitosti pobijane presude kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja. Neosnovani su navodi zahteva kojima se ukazuje da je pobijana presuda doneta suprotno članu 34. stav 2. Zakona o upravnim sporovima jer je obavezno trebalo održati raspravu, obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom postupku sa dve ili više stranaka u kome se obavezno održava rasprava. Agencija za licenciranje stečajnih upravnika – Disciplinsko veće Agencije u pobijanoj presudi ima svojstvo tuženog organa, a ne stranke sa suprotnim interesom. Neosnovani su navodi zahteva da Disciplinsko veće nije moglo utvrditi nepravilnosti u njegovom radu osim onih koje su navedene u izveštaju supervizora jer disciplinski postupak ne pokreće supervizor već Disciplinsko veće na osnovu izveštaja supervizora, utvrđuje postojanje ili ne postojanje nepravilnosti u radu stečajnog upravnika i izriče jednu ili više mera propisanih članom 3a Zakona o Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika. Disciplinsko veće nije ograničeno u oceni nepravilnosti rada stečajnog upravnika na one na koje je ukazao supervizor, već u skladu sa odredbama člana 3d navedenog zakona Disciplinsko veće utvrđuje činjenično stanje i ceni sve dokaze koji su relevantni za donošenje odluke. Priložene odluke Privrednog apelacionog suda uz zahtev su bez uticaja na drugačiju odluku ovog suda jer se postojanje ili nepostojanje nepravilnosti u radu stečajnog upravnika utvrđuje u disciplinskom postupku saglasno odredbi člana 3b Zakona o Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika i članu 14. stav 1. Pravilnika o načinu obavljanja stručnog nadzora nad radom licenciranih stečajnih upravnika, a ne u parničnom postupku.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u prvom stavu dispozitiva ove presude.

Vrhovni kasacioni sud je, s obzirom da je zahtev za preispitivanje sudske odluke odbijen, na osnovu člana 165. stav 1. u vezi člana 153. Zakona o parničnom postupku, koji se saglasno članu 74. Zakona o upravnim sporovima shodno primenjuje na pitanja postupka rešavanja upravnih sporova koja nisu uređena tim zakonom, odlučio kao u drugom stavu dispozitiva ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 21.12.2017. godine, Uzp 336/2017

Zapisničar,                                                                                                               Predsednik veća-sudija,

Rajka Milijaš,s.r.                                                                                                   Mirjana Ivić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić