Kzz 104/2013

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 104/2013
18.09.2013. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog J.K., zbog krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja iz člana 359. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.K. – advokata D.Ž., podignutom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K 387/12 od 05.06.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4506/12 od 23.08.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 18. septembra 2013. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.K. – advokata D.Ž., podignut protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K 387/12 od 05.06.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4506/12 od 23.08.2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu K 387/12 od 05.06.2012. godine, okrivljeni J.K. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja iz člana 359. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je primenom odredaba čl.64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od tri godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 3.000,00 dinara, a na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, sve u korist budžetskih sredstava suda u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, a oštećena HAA b. B. je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4506/12 od 23.08.2012. godine, kojom je uvažena žalba javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu, prvostepena presuda je preinačena samo u pogledu krivične sankcije, tako što je okrivljenom J.K. zbog krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja iz člana 359. stav 4. u vezi stava 1. KZ izrečena uslovna osuda, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od pet godina od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, dok je žalba branioca okrivljenog – advokata D.Ž. odbijena kao neosnovana, i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena. Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podigao je branilac okrivljenog J.K. – advokat D.Ž., zbog povrede krivičnog zakona na štetu okrivljenog, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je presudama Osnovnog suda u Valjevu K 387/12 od 05.06.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4506 od 23.08.2012. godine povređen zakon na štetu okrivljenog, te da se ove presude ukinu.

Ispitujući dozvoljenost podnetog zahteva, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.K. – advokata D.Ž., nedozvoljen. Odredbom člana 419. ZKP, propisano je da protiv pravnosnažnih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravnosnažnim odlukama, nadležni javni tužilac može podići zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je povređen zakon.

Odredbom člana 421. ZKP, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti podiže javni tužilac određen zakonom, dakle Republički javni tužilac, shodno odredbi člana 29. stav 1. i stav 3. Zakona o javnom tužilaštvu.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, iz kojih jasno proizlazi da ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti pripada isključivo javnom tužiocu kao državnom organu, te da nijednom odredbom važećih propisa ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti nije dato drugim procesnim subjektima (osim u postupcima po zahtevu javnog tužilaštva posebne nadležnosti), to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.K. – advokata D.Ž., podignut protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K 387/12 od 05.06.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4506 od 23.08.2012. godine - nedozvoljen, obzirom da je podnet od strane neovlašćenog lica.

 

Drugi procesni subjekti u krivičnom postupku imaju mogućnost samo da nadležnom javnom tužiocu podnesu inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, na osnovu koje nadležni javni tužilac odlučuje da li ima mesta podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti ili ne. Ovu mogućnost je, prema stanju u spisima, branilac okrivljenog J.K. i iskoristio, obzirom da je dopisom Ktz broj 871/12 od 17.06.2013. godine obavešten od strane Republičkog javnog tužilaštva da povodom njegove inicijative od 20.10.2012. godine nije podignut zahtev za zaštitu zakonitosti protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda, jer Republički javni tužilac nije našao da je ovim sudskim odlukama učinjena povreda zakona.

Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.K. – advokata D.Ž., odbačen je kao nedozvoljen.

 

Sa svega izloženog, a na osnovu odredaba čl.419. i 421. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisaničar – savetnik                                                                                                    Predsednik veća-sudija,
Snežana Medenica,s.r.                                                                                                          Nevenka Važić,s.r.