Kzz 113/2013

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 113/2013
03.10.2013. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Maje Kovačević-Tomić, Ljubice Knežević-Tomašev i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. D.M., zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti okr.D.M., podignutom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4993/12 od 19.12.2012. godine, u sednici veća održanoj 03.10.2013. godine, doneo je

 

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti okr. D.M., podignut protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4993/12 od 19.12.2012. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Požarevcu K. 93/11 od 09.07.2012. godine okr.D.M. oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam meseci i krivičnog dela izazivanja opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam meseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca.

Odlučujući o žalbi okr.D.M., Apelacioni sud u Beogradu je presudom Kž1 4993/12 od 19.12.2012. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Okrivljeni D.M. je dana 24.07.2013. godine podneo zahtev za zaštitu zakonitosti protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4993/12 od 19.12.2012. godine, pozivajući se na odredbe člana 438. i 483. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud uvaži zahtev za zaštitu zakonitosti i navedenu presudu „poništi u celosti“.

Ispitujući dozvoljenost podnetog zahteva Vrhovni kasacioni sud je našao da je isti nedozvoljen.

Odredbom člana 483. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11) propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac. Odredbom člana 608. istog zakonika predviđeno je da taj zakonik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“, a da se primenjuje od 15.01.2013.godine, izuzev u postupcima za krivična dela organizovanog kriminala ili ratnih zločina koji se vode pred Posebnim odeljenjem nadležnog suda, u kom slučaju se primenjuje od 15.01.2012. godine, a članom 5. Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 101/11), propisano je da se u članu 608. reči: „organizovanog kriminala ili ratnih zločina koji se vode pred Posebnim odeljenjem nadležnog suda“ zamenjuju rečima: „za koje je posebnim zakonom određeno da postupa javno tužilaštvo posebne nadležnosti“.

Odredbom člana 2. Zakona o izmenama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 121/2012) propisano je da se u članu 608. reči: „ 15. januara 2013. godine“ zamenjuju rečima „ 01.oktobra 2013. godine“.

Iz navedenog proizilazi da se Zakonik o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 101/11 i 121/2012), osim u navedenim slučajevima, primenjuje od 01.10.2013. godine, a do tada se primenjuje važeći Zakonik o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 70/01...72/09).

Prema odredbi člana 419. ZKP („Službeni glasnik RS“ broj 70/01...72/09), protiv pravnosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravnosnažnim odlukama, nadležni javni tužilac može podići zahtev za zaštitu zakonitosti ako je povređen zakon, a odredba člana 421. istog zakonika predviđa da zahtev za zaštitu zakonitosti podiže javni tužilac određen zakonom, što je, shodno odredbi člana 29. stav 1. i stav 2. tačka 1. Zakona o javnom tužilaštvu - Republički javni tužilac.

Iz citiranih zakonskih odredbi jasno je da ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti pripada isključivo javnom tužiocu, kao državnom organu, te da do 01.10.2013. godine takvo ovlašćenje ni jednom odredbom važećih propisa nije dato drugim procesnim subjektima (osim u postupcima po zahtevu javnog tužilaštva posebne nadležnosti), koji imaju mogućnost samo da nadležnom javnom tužiocu podnesu inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, na osnovu koje nadležni javni tužilac odlučuje da li ima mesta podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti ili ne.

Kako je, dakle, okrivljeni podigao zahtev za zaštitu zakonitosti pre 01.10.2013. godine odnosno u vreme kada još uvek nije imao ovlašćenje po zakonu za podizanje tog zahteva, to je njegov zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 419. i člana 421. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                                               Predsednik veća
Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                 sudija Dragiša Đorđević,s.r.