Kzz 1199/2019 nezakoniti dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1199/2019
20.11.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Jasmine Vasović i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela razbojništvo u saizvršilaštvu iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Vladimira Perovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 10 K 423/18 od 11.02.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 436/19 od 20.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 20.11.2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Vladimira Perovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 10 K 423/18 od 11.02.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 436/19 od 20.06.2019. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 10 K 423/18 od 11.02.2019. godine, između ostalih, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela razbojništvo u saizvršilaštvu iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci u koju kaznu se uračunava vreme zadržavanja počev od 05.02. do 06.02.2008. godine, a koja će se izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, bez primene mere elektronskog nadzora, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Na osnovu člana 264. stav 1. i člana 261. stav 2. tačka 7) i 9) ZKP okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka bliže navedeno u izreci ove presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 436/19 od 20.06.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog AA, adv. Nenada Živkovića i branioca okrivljenog BB, adv. Miloša Miloševića, a presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 10 K 423/18 od 11.02.2019. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, adv. Vladimir Perović, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili pak iste ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Branilac okrivljenog AA, adv. Vladimir Perović, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazu na kome se ne mogu zasnivati, tj, na zapisniku o saslušanju okrivljenog VV u policiji dana 06.02.2008. godine, a iz razloga što je navedenom saslušanju prisustvovao branilac koji je branio sva tri okrivljena koji su imali suprotne odbrane, te su iste donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Vladimira Perovića, Vrhovni kasacioni sud je ispitao shodno odredbi člana 604. stav 1. ZKP, pa je našao da se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Naime, iz zapisnika o saslušanju osumnjičenog VV, u pretkrivičnom postupku od 06.02.2008. godine, proizilazi da je ovaj okrivljeni dao iskaz u prisustvu advokata – branioca i da je saslušan prema odredbama tada važećeg ZKP o saslušanju okrivljenog („Službeni list SRJ“ broj 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ broj 58/04... 76/10) u daljem tekstu:ranije važećeg ZKP, dakle i u skladu sa odredbom člana 70. ranije važećeg ZKP. Navedena odredba člana 70. ranije važećeg ZKP propisuje koja lica ne mogu biti branioci u krivičnom postupku, ali ne predviđa da branilac ne može biti branilac saokrivljenog, koji se u istom predmetu tereti za isto krivično delo. Stoga okolnost da je saslušanju okrivljenog VV, prisustvovao branilac, koji je prisustvovao saslušanju saokrivljenih, ne dovodi u sumnju zakonitost navedenog dokaza, pa je po nalaženju ovog suda navedeni dokaz pribavljen na zakonit način, u skladu sa odredbama ranije važećeg ZKP i može se koristiti kao dokaz.

Stoga, imajući u vidu napred navedeno, Vrhovni kasacioni sud nalazi da zapisnik o saslušanju tada osumnjičenog VV, od 06.02.2008. godine, ne predstavlja nedozvoljen dokaz i isti se može koristiti u krivičnom postupku, pa samim tim ni pravnosnažne presude nisu donete uz bitnu povredu odredaba krivčnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, kako to branilac okrivljenog neosnovano ističe u podnetom zahtevu.

Nadalje, u obrazloženju zahteva za zaštitu zakonitosti se navodi da je donošenjem pravnosnažnih presuda pogrešno primenjen krivični zakon, kada je sud našao da se u radnjama okrivljenog stiču zakonska iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ, a što bi predstavljalo povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, iz kog razloga je zahtev dozvoljen.

Međutim, u vezi navedene povrede krivičnog zakona u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog navodi da okrivljeni AA nije preduzeo ni jednu radnju izvršenja krivičnog dela razbojništva, da su sudovi opisali njegovo apsolutno pasivno ponašanje kakvim nije dao nikakav doprinos izvršenju radnji krivičnog dela razbojništva u saizvršilaštvu i ne opisuje se niti navodi bilo kakva aktivnost ovog okrivljenog, dakle, u zahtevu se daje sopstvena ocena dokaza koja je suprotna oceni iznetoj u pravnosnažnim presudama, a faktički se svodi na osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnim presudama, a što shodno članu 485. stav 4. ZKP nije predviđeno kao dozvoljen zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, odnosno njegovog branioca, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti u tom delu nedozvoljen.

Takođe, zahtevom za zaštitu zakonitosti se ukazuje i na povredu zakona iz člana 73. stav 3. tačka 4) ZKP, a koja povreda ne predstavlja u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.

Branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je i zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, ali u zahtevu ne navodi razloge zbog kojih smatra da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena navedena povreda zakona, a kako Vrhovni kasacioni sud isputuje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga (član 485. stav 1.), dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti u smislu člana 489. stav 1. ZKP, to je ovaj sud ocenio da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu nema zakonom propisani sadržaj u smislu člana 484. ZKP, koji propisuje da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci presude u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen, i na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio, jer nema zakonom propisani sadržaj.

Zapisničar-savetnik                                                                                                              Predsednik veća-sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                                                        Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić