Kzz 1411/2018 nedozvoljen dokaz - snimak sigurnosnih kamera

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1411/2018
11.12.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vojislava Babića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.1924/16 od 22.03.2018. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br.453/18 od 21.09.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 11.12.2018. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.1924/16 od 22.03.2018. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br.453/18 od 21.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.1924/16 od 22.03.2018. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.

Istom presudom privatni tužilac BB upućen je na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, i određeno je da će o troškovima krivičnog postupka biti odlučeno naknadno posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 br.453/18 od 21.09.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalba branioca okrivljenog AA, advokata Zlatka Ristovića od 11.05.2018. godine i žalba branioca okrivljenog AA advokata Vojislava Babića od 18.05.2018. godine, a presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K br.1924/16 od 22.03.2018. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Vojislav Babić bez navođenja zakonskog osnova, a iz obrazloženja proizilazi da je isti podnet zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine a da okrivljenog i njegovog branioca obavesti i pozove na sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti na sednici veća održanoj shodno odredbi člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenja odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u svom zahtevu navodi da su prvostepeni i drugostepeni sud pogrešno primenili materijalno pravo kada su površinu dvorišta označili javnom površinom pri tom ne pozivajući se na zakonski propis šta predstavlja javnu površinu, pa samim tim je snimak sa te javne površine nedozvoljen dokaz u smislu odredaba člana 144. KZ zbog čega su obe presude nezakonite.

Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni AA oglašen krivim što je u vreme i na način bliže opisan u izreci prvostepene presude u dvorištu zgrade koje se po odluci saveta zgrade koristi za parkiranje automobila vlasnika odnosno stanara ove zgrade oštetio tuđu stvar, a da je u toku ovog krivičnog postupka izveden dokaz izvršenom reprodukcijom snimaka sa četiri fajla sa CD koji su snimljeni sigurnosnom kamerom u dvorištu zgrade gde je krivično delo učinjeno, kao i da stranke nisu osporile autentičnost ovih snimaka.

Imajući u vidu da su sigurnosne kamere postavljene iz bezbednosnih razloga u dvorištu zgrade o kojoj je reč, te da snimci sa istih mogu da služe za utvrđivanje činjenica koje su u interesu bezbednosti stanara zgrade, ali i šire – u javnom interesu, to su po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, naročito imajući u vidu da autentičnost snimaka nije osporavana, neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom da isto u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu.

Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                             Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                        Zoran Tatalović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić