Kzz 27/2013 povrede krivičnog zakona; zastarelost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 27/2013
03.04.2013. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Nate Mesarović, Anđelke Stanković i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.Č., zbog krivičnog dela otmica iz člana 134. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz broj 102/13 od 22.03.2013. godine, podignutom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K. broj 90/12 od 24.09.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3658/12 od 29.11.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 03.04.2013. godine, doneo je

P R E S U D U

UVAŽAVA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. broj 102/13 od 22.03.2013. godine, kao osnovan, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Višeg suda u Novom Sadu K. broj 90/12 od 24.09.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3658/12 od 29.11.2012. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 354. tačka 3. ZKP, prema okrivljenom D.Č.

ODBIJA OPTUŽBU

da je: u noći 03.05.1993. godine u N.S., u ulici ... ispred i u restoranu P., u stanju uračunljivosti pri čemu je mogao da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima, u zajednici i po prethodnom dogovoru, upotrebom sile, naoružani pištoljima koji su posedovali i to P.B. i M.P. u odnosu na koje je postupak razdvojen, oštećene M.I. i Š.Ž. iz S. pretukli tako što su ih naizmenično i to P.B., M.P. i J.M. u odnosu na koga je takođe krivični postupak razdvojen, udarali rukama i nogama po celom telu, da bi potom P.B. i M.P. oštećenom Š.Ž. stavili pištolj u usta, a zatim oštećene naizmenično stavljali i zadržavali u gepeku putničkog vozila marke M., koji je pripadao M.P., a sve u nameri da ih ne puste na slobodu, dok od njih ne iznude informaciju gde se i kod kog lica u N.S. nalazi 10 kilograma zlata, koje zlato su posredstvom oštećenog M.I. i oštećenog Š.Ž., kao i svedoka Š.V. navodno trebali da kupe P.B. i J.M., nakon čega je u jednom trenutku oštećeni Š.Ž. uspeo da pobegne, da bi oštećenog M.I. ponovo uveli u restoran P. i nastavili naizmenično da tuku po glavi, a potom ga odveli u stan na nepoznatu adresu u N.S., gde ga je okrivljeni Č.D., uz pretnju oružja – automatske puške držao i čuvao celu noć, prisiljavajući ga da telefonskim putem kontaktira oštećenog Š.Ž. i sa istim se dogovori da se nađe u nekom kafiću u N.S., a sve u nameri da od oštećenih iznude informaciju, gde i kod kog lica se nalazi 10 kilograma zlata, pri čemu je okrivljeni Č.D. bio svestan svoga dela i hteo njegovo izvršenje i imao svest o zabranjenosti svoga dela, - čime bi izvršio krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije. Na osnovu člana 197. stav 1. ZKP-a, troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu K. broj 90/12 od 24.09.2012. godine, okrivljeni D.Č. oglašen je krivim zbog krivičnog dela otmica iz člana 134. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Istom presudom odlučeno je na osnovu člana 63. KZ da će se okrivljenom u izrečenu kaznu zatvora uračunati vreme provedeno u pritvoru od 04.05.1993. do 12.11.1993. godine. Oštećeni Ž.Š. i I.M. su sa imovinsko-pravnim zahtevima upućeni na parnicu. Na osnovu člana 196. stav 4. ZKP okrivljeni je oslobođen plaćanja sudskog paušala te je odlučeno da svi troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžeta tog suda. Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Kž1 broj 3658/12 od 29.11.2012. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Republički javni tužilac je podigao zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz. broj 102/13 od 22.03.2013. godine protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K 90/12 od 24.09.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3658/12 od 29.11.2012. godine zbog povrede krivičnog zakona iz člana 369. tačka 2. ZKP, u vezi člana 103. tačka 5. i člana 104. stav 6. Krivičnog zakonika sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti uvaži kao osnovan i preinači prvostepenu i drugostepenu presudu tako što će na osnovu člana 354. tačka 3. ZKP, prema okrivljenom odbiti optužbu da je 03.05.1993. godine u Novom Sadu, na način na koji je optužen, izvršio krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS. Vrhovni kasacioni sud je, pošto je postupio u smislu člana 422. stav 3. ZKP, održao sednicu veća u odsustvu uredno obaveštenog Republičkog javnog tužioca, na kojoj je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podignut, pa je po oceni navoda u zahtevu našao: Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje da su prvostepenom i drugostepenom presudom povređene odredbe člana 369. tačka 2. ZKP-a, u vezi člana 103. tačka 5. i člana 104. stav 6. KZ.

Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni D.Č. oglašen krivim da je dana 03.05.1993. godine izvršio krivično delo otmica iz člana 134. stav 1. Krivičnog zakonika. Članom 5. stav 1. KZ propisano je da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, dok je članom 5. stav 2. KZ, propisano da će se, ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniti zakon koji je najblaži za učinioca. U vreme izvršenja krivičnog dela 03.05.1993. godine važio je Krivični zakon Republike Srbije („Službeni glasnik SRS“ broj 26/77 od 30.06.1977. godine), kojim je za krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS bila propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 47 od 14.07.1994. godine), koji je stupio na snagu 22.07.1994. godine, za krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS bila je propisana kazna zatvora od jedne godine do pet godina. Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 10 od 01.03.2002. godine) koji je stupio na snagu 09.03.2002. godine, za krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS bila je propisana kazna zatvora od jedne do sedam godina. Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 39/2003 od 11.04.2003. godine) koji je stupio na snagu 12.04.2003. godine za krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS bila je propisana kazna zatvora od najmanje tri godine. Dana 01.01.2006. godine stupio je na snagu Krivični zakonik („Službeni glasnik RS“ broj 85 od 06.10.2005. godine) kojim je za krivično delo otmica iz člana 134. stav 1. KZ bila propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, a Zakonom o izmenama i dopunama KZ („Službeni glasnik RS“ broj 72 od 03.09.2009. godine) koji je stupio na snagu 11.09.2009. godine ova odredba je izmenjena, tako da je za navedeno krivično delo propisana kazna zatvora od dve do deset godina. S obzirom na to da je posle izvršenja krivičnog dela krivični zakon više puta izmenjen, to je u konkretnom slučaju u smislu člana 5. stav 2. KZ najblaži zakon za učinioca, imajući u vidu zaprećenu kaznu, Krivični zakon Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 47/94 od 14.07.1994. godine) kojim je za krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS bila propisana kazna zatvora od jedne do pet godina. Nadalje, odredbom člana 95. stav 1. tačka 4. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije, bilo je propisano da se krivično gonjenje ne može preduzeti kad protekne pet godina od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći zatvor preko tri godine, a odredbom člana 96. stav 6. KZ SRJ bilo je predviđeno da zastarelost krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarelost krivičnog gonjenja, što na isti način propisuju i odredbe člana 103. tačka 5. i člana 104. stav 6. Krivičnog zakonika. Kako je okrivljeni D.Č. dana 03.05.1993. godine izvršio krivično delo otmica za koje je član 64.stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 47/94 od 14.07.1994. godine), kao najblaži zakon za učinioca, propisivao kaznu zatvora od jedne do pet godina, to je u smislu člana 104. stav 6. KZ protekom deset godina od izvršenja krivičnog dela, dakle 03.05.2003. godine, nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja. S obzirom na to da je presuda Višeg suda u Novom Sadu K 90/12 od 24.09.2012. godine doneta kada je već nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, to je Viši sud u Novom Sadu pravilnom primenom krivičnog zakona bio dužan da na osnovu člana 354. tačka 3. ZKP, prema okrivljenom odbije optužbu da je izvršio krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS. Imajući u vidu da prvostepeni sud to nije učinio, već je okrivljenog oglasio krivim i osudio ga za navedeno krivično delo, na taj način je povredio odredbu člana 369. tačka 2. ZKP u vezi člana 103. tačka 5. i člana 104. stav 6. KZ. Kako je Apelacioni sud u Novom Sadu presudom Kž1 3658/12 od 29.11.2012. godine odbio kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenog i potvrdio prvostepenu presudu, iako je bio dužan da povodom žalbe, a po službenoj dužnosti preinači prvostepenu presudu i prema okrivljenom odbije optužbu zbog nastupanja zastarelosti krivičnog gonjenja za krivično delo otmice, primenjujući najblaži zakon za učinioca, to je i drugostepeni sud učinio istu povredu krivičnog zakona na štetu okrivljenog D.Č. Nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti osnovan, Vrhovni kasacioni sud je otklanjajući učinjenu povredu zakona, preinačio pravnosnažne presude Višeg suda u Novom Sadu K 90/12 od 24.09.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3658/12 od 29.11.2012. godine tako što je na osnovu člana 354. tačka 3. ZKP-a prema okrivljenom D.Č. odbio optužbu da je izvršio krivično delo otmica iz člana 64. stav 1. KZ RS („Službeni glasnik RS“ broj 47 od 14.07.1994. godine), dok je o troškovima krivičnog postupka odlučio u smislu člana 197. stav 1. ZKP. Iz iznetih razloga, na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 425. stav 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik                                                                                                      Predsednik veća-sudija
Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                     Janko Lazarević,s.r.