Kzz 340/2021 nezakoniti dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 340/2021
08.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Biljane Sinanović, Dubravke Damjanović i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Grgur Gvozdena, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K(n) 171/18 od 28.11.2018. godine i Višeg suda u Zrenjaninu 2Kž1. 36/19 od 03.11.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 08.04.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Grgur Gvozdena, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K(n) 171/18 od 28.11.2018. godine i Višeg suda u Zrenjaninu 2Kž1. 36/19 od 03.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K(n) 171/18 od 28.11.2018. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Prema okrivljenom je, na osnovu člana 89a u vezi člana 78. KZ izrečena i mera bezbednosti, odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećene, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu 2Kž1. 36/19 od 03.11.2020. godine, odbijena su kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K(n) 171/18 od 28.11.2018. godine potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Grgur Gvozden, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe da je izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obzirom da se presuda zasniva na dokazu na kome se ne može zasnivati i kao nezakoniti dokaz označava izveštaj Centra za socijalni rad ... broj ../18 od 30.04.2018. godine. U vezi sa istaknutom povredom, branilac navodi da se izveštaj Centra za socijalni rad u krivičnim postupcima koji se vode protiv okrivljenih zbog krivičnih dela protiv braka i porodice ne može koristiti kao dokaz u postupku. Izveštaj Centra za socijalni rad unapred inkriminiše određeno lice, u konkretnom slučaju ovde okrivljenog AA, kao izvršioca krivičnog dela, a takav se zaključak donosi od strane neovlašćenog organa, na osnovu izjave oštećene, bez drugih dokaza koji bi potkrepili tu izjavu, u postupku u kome to nije dozvoljeno. Takav izveštaj koji sadrži nalaz i mišljenje, uz prethodni kratki elaborat događaja sačinjen po nalogu jedne strane u postupku koja je direktno zainteresovana za ishod krivičnog postupka – javnog tužilaštva, ne može se podvesti ni pod jednu dokaznu radnju propisanu Zakonikom o krivičnom postupku. Po stavu odbrane, Centar je sačinjavanjem izveštaja sa spornom sadržinom prekoračio ovlašćenja, koje mu je poverila država, te je neopravdano preuzeo ulogu suda kada je u izveštaju konstatovao da je došlo do nasilja i da postoji opasnost od ponavljanja nasilničkog ponašanja.

Međutim, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ovi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti ne mogu se prihvatiti kao osnovani, a iz sledećih razloga:

Naime, po nalaženju ovog suda, izveštaj Centra za socijalni rad ... broj .../18 od 30.04.2018. godine, sačinjen je od strane ovlašćene institucije koju osniva Republika Srbija, Autonomna pokrajina Vojvodina, Centar za socijalni rad ..., u skladu sa odredbama Porodičnog zakona i Pravilnika o organizaciji i normativima i standardima rada Centra za socijalni rad, koji sam po sebi, niti po načinu pribavljanja nije u suprotnosti sa Zakonikom o krivičnom postupku. Pri tome, predmetni izveštaj Centra za socijalni rad ..., sačinjen je na osnovu razgovora sa oštećenom BB, te izjave oštećene date na zapisniku pred tim centrom, u svemu u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, u okviru obrade slučaja. Shodno iznetom, izveštaj Centra za socijalni rad ... od 30.04.2018. godine predstavlja ispravu izdatu od strane nadležnog državnog organa u zakonom predviđenoj – propisanoj proceduri.

Shodno iznetom, neosnovani su navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje da su pravnosnažne presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Branilac okrivljenog, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i da je donošenjem pobijenih presuda učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer delo za koje je okrivljeni oglašen krivim nije krivično delo. Naime, odbrana smatra da bi postojalo krivično delo nasilje u poridici iz člana 194. stav 1. KZ, neophodno je da radnja koju preduzima okrivljeni u odnosu na oštećenog člana porodice bude preduzimana u kontinuitetu, u određenom vremenskom periodu, na koji način bi oštećeni bio učestalo izložen određenom vidu fizičkog ili psihičkog nasilja. Dalje se navodi da je radnja, za koju je u ovom krivičnom posutpku okrivljeni oglašen krivim, preduzeta samo jednom i kao takva nije takvog intenziteta ili karaktera da može značajnije ugroziti duševni mir ili spokojstvo oštećene zbog čega u konkretnom slučaju, u radnjama okrivljenog, nisu ostvarena bitna obeležja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ.

Međutim, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ovi navodi zahteva ne mogu se prihvatiti kao osnovani, a ovo iz sledećih razloga:

Naime, kod krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. KZ, radi se o takozvanoj „posledičnoj radnji“ izvršenja, koja sadržajno može biti različita, ali se mora tumačiti u kontekstu načina izvršenja navedenih u članu 194. stav 1. KZ – primena nasilja, pretnja da će se napasti na život ili telo i drsko ili bezobzirno ponašanje, čime učinilac ugrožava (trajno) telesni integritet ili/i duševno stanje oštećenog.

Radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela, koja je dakle definisana posledicom, određena je trajnim glagolom, pa se, u smislu odredbe člana 112. stav 30. KZ, smatra da je delo učinjeno, ako je radnja izvršena jednom ili više puta. Shodno tome, okrivljeni je suprotno navodima zahteva, na način opisan u izreci prvostepene presude, koja je potvrđena drugostepenom presudom, opisanim radnjama izvršenim u jednom događaju dana 14.04.2018. godine (u toku telefonskog razgovora sa oštećenom istoj pretio da će je ubiti, da će završiti kao „VV žena“ i da neće dočekati jutro, a tokom trajanja braka je više puta fizički napadao, vređao i pretio joj da će je ubiti ukoliko nekome nešto kaže) – ugrozio spokojstvo i duševno stanje člana svoje porodice – bivše supruge oštećene BB i pri tome ostvario bitna obeležja krivičnog dela iz člana 194. stav 1. KZ.

S toga su navodi zahteva branioca okrivljenog, kojima se ukazuje da u radnjama okrivljenog nisu stekla sva bitna obeležja krivičnog dela iz člana 194. stav 1. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim, od strane ovog suda ocenjeni kao neosnovani.

U preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, navodima da nije dokazano kontinuirano nasilje koje okrivljeni preduzima prema oštećenoj, da nije dokazano da je radnja za koju se okrivljeni tereti takvog intenziteta ili karaktera da može značajnije ugroziti duševni mir ili spokojstvo oštećene... Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, u smislu člana 485. stav 4. ZKP.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koje povrede se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Grugr Gvozdena, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Radmila Dragičević Dičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić