Kzz 786/2018 odbijen zahtev; nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 786/2018
10.07.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela utaja iz člana 207. stav 4. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Jovice Šošića i Obrada Popovca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu K br.134/17 od 16.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.291/18 od 11.04.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 10.07.2018. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu K br.134/17 od 16.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.291/18 od 11.04.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu K br.134/17 od 16.11.2017. godine okrivljeni AA oglašen je krivim za izvršenje krivičnog dela utaje iz člana 207. stav 4. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 30 dinara po pravnosnažnosti presude, a ako ne plati zameniće mu se kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.

Istom presudom oštećeni BB iz ... upućen je da imovinsko pravni zahtev ostvaruje u parnici a okrivljeni AA je obavezan da plati sudu na ime paušala 5.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja i određeno da će se o troškovima krivičnog postupka odlučiti posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.291/18 od 11.04.2018. godine usvajanjem žalbi branilaca okrivljenog AA preinačena je presuda Osnovnog suda u Smederevu K br.134/17 od 16.11.2017. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji tako što je Apelacioni sud u Beogradu na osnovu člana 45. stav 5. KZ odredio da će se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je okrivljeni AA osuđen kao glavnu kaznu prvostepenom presudom, izvršiti u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje, bez primene elektronskog nadzora, dok su u preostalom delu žalbe branioca okrivljenog odbijene kao neosnovane i u nepreinačenom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su branioci okrivljenog AA, advokati Jovica Šošić i Obrad Popovac zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine ili da ukine samo drugostepenu presudu i predmet na ponovnu odluku organu postupka na suđenje Apelacionom sudu, uz predlog da se naredi da se novi postupak održi pred potpuno izmenjenim većem ili da preinači u celini pobijane odluke ili samo odluku donetu u drugostepenom postupku.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenih lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioce, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenja odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA je neosnovan.

Branioci okrivljenog AA u zahtevu navode da su pobijane presude donete uz povredu zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, jer okrivljeni AA kao zastupnik – direktor pravnog lica ne može biti krivično odgovoran za krivično delo utaja iz člana 207. stav 4. u vezi stava 1. KZ za nešto što je kao predmet lizinga povereno pravnom licu, bez obzira što je on kao zastupnik potpisao ugovor, dok sa druge strane, okrivljeni kao fizičko lice a koji se u ovom konkretnom slučaju pojavljuje kao garant – jemac može biti jedino i isključivo građanskopravno odgovoran.

Iz izreke prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, proizilazi da je okrivljeni AA u vreme na način i na mestu bliže opisano u izreci te presude, nakon prestanka plaćanja lizing rata prisvojio mašine, bliže opisane u izreci te presude, na taj način što je iste najpre razmontirao, razmestio na drugu adresu, a potom ih predao trećem licu, a koje mašine su bile vlasništvo oštećenog, poverene okrivljenom na osnovu Ugovora o lizingu koji je zaključen između oštećenog i VV koga je zastupao okrivljeni, čime je sebi ili drugom pribavio protivpravnu imovinsku korist i prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu poverene a čija je vrednost 4.112.782,35 dinara čime je izvršio krivično delo utaje iz člana 207. stav 4. u vezi stava 1. KZ.

Odredbom člana 207. stav 1. KZ, propisano je da ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, prisvoju tuđu pokretnu stvar koja mu je poverena kazniće se zatvorom do 2 godine i novčanom kaznom, a stavom 4. istog člana propisano je da ako vrednost utajanih stvari prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara ili utajena stvar predstavlja kulturno dobro, odnosno dobro koje uživa prethodnu zaštitu, učinilac će se kazniti zatvorom od 1 do 8 godina i novčanom kaznom.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti proizilaze svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela za koje je okrivljeni AA oglašen krivim, jer je okrivljeni prisvojio mašine koje su mu poverene na osnovu ugovora o lizingu, koji kao vlasnik i direktor preduzeća potpisao, i nakon prestanka plaćanja rata, iste predao trećem licu, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.

Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                     Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                               Zoran Tatalović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić