Kzz 93/11 bitne povrede odredaba krivičnog postupka; branilac

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 93/11
18.01.2012. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Nevenke Važić, Anđelke Stanković, Ljubice Knežević-Tomašev i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu protiv okr. M.V., zbog krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 796/11 od 22.12.2011. godine, podignutom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu 7K 2166/10 od 19.05.2010. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6573/10 od 07.04.2011. godine, u sednici veća održanoj dana 18.01.2012. godine, doneo je

P R E S U D U

UVAŽAVA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 796/11 od 22.12.2011. godine, kao osnovan, pa se UKIDAJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Šapcu 7K 2166/10 od 19.05.2010. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6573/10 od 07.04.2011. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu 7K 2166/10 od 19.05.2010. godine okrivljeni M.V. oglašen je krivim zbog krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju kaznu mu se uračunava i vreme provedeno u pritvoru i to od 07.04.2010. godine pa do 19.05.2010. godine. Istom presudom obavezan je okrivljeni da plati sudu na ime troškova krivičnog postupka iznos od 90.000,00 dinara i na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6573/10 od 07.04.2011. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Šapcu i branioca okrivljenog M.V. adv. S.Ž., a presuda Osnovnog suda u Šapcu 7K 2166/10 od 19.05.2010. godine potvrđena.

Republički javni tužilac podigao je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz. 796/11 od 22.12.2011. godine protiv navedenih pravnosnažnih presuda zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 71. stav 2., člana 251. stav 5. i člana 337. stav 3. u vezi člana 368. stav 1. tačka 10. ZKP i člana 33. stav 2. Ustava Republike Srbije, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud uvaži zahtev kao osnovan jer je presudama Osnovnog suda u Šapcu 7K 2166/10 od 19.05.2010. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6573/10 od 07.04.2011. godine povređen zakon na štetu osuđenog iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 422. stav 3. ZKP, u odsustvu uredno obaveštenog Republičkog javnog tužioca, na kojoj je razmotrio spise predmeta sa pobijanim presudama, pa je po oceni navoda u zahtevu našao: Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan. Osnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da su pobijane pravnosnažne presude zasnovane na dokazu na kome se po zakonu ne može zasnivati sudska odluka i to na zapisniku o saslušanju okrivljenog M.V. pred istražnim sudijom od 09.04.2010. godine koji je pribavljen na način suprotan odredbi člana 71. stav 2. u vezi člana 251. stav 5. ZKP, čime je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 1. tačka 10. ZKP, koja za posledicu ima ukidanje presuda. Naime, odredbom člana 71. stav 2. ZKP je propisano da okrivljeni prema kome je određen pritvor mora imati branioca dok je u pritvoru (obavezna odbrana), a odredbom člana 89. stav 9. ZKP propisano je da okrivljeni može biti saslušan u odsustvu branioca ako se izričito odrekao tog prava, a odbrana nije obavezna, ako branilac nije prisutan iako je obavešten o saslušanju (član 251. ZKP), a ne postoji mogućnost da okrivljeni uzme drugog branioca ili ako za prvo saslušanje okrivljeni nije obezbedio prisustvo branioca ni u roku od 24 sata od časa kad je poučen o ovom pravu, osim u slučajevima obavezne odbrane. Iz spisa predmeta proizilazi da je rešenjem istražnog sudije Višeg suda u Šapcu Kri 49/10 od 07.04.2010. godine okrivljenom M.V. određen pritvor na osnovu člana 142. stav 1. tačka 2. ZKP. Okrivljeni M.V. je u vreme trajanja pritvora saslušan na zapisniku pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Šapcu dana 09.04.2010. godine, a po zahtevu za sprovođenje istrage Osnovnog javnog tužioca u Šapcu Kt. 795/10 od 08.04.2010. godine zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično delo razbojništva iz člana 206. stav 1. KZ u vezi člana 33. KZ, ali bez prisustva branioca, pri čemu u spisima predmeta nema ni dokaza o tome da je branilac okr.adv. S.Ž. iz Š. na pogodan način obaveštena o saslušanju okrivljenog (član 251. stav 5. ZKP). Ovakvo postupanje istražnog sudije suprotno napred citiranim odredbama člana 71. stav 2. i člana 251. stav 5. ZKP, kao i člana 33. stav 2. Ustava RS, sankcionisano je članom 18. stav 2. ZKP, tj. zabranom zasnivanja sudske odluke na takvom dokazu koji je sam po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom ili potvrđenim međunarodnim ugovorom, ili su ovim zakonom ili drugim zakonom izričito zabranjeni, a ova zabrana ustanovljava i obavezu suda da izdvoji takve zapisnike iz spisa predmeta (član 178. stav 1. ZKP). Međutim prvostepeni sud je na iskazu okrivljenog M.V. datom na zapisniku pred istražnim sudijom od 09.04.2010. godine zasnovao prvostepenu presudu (strana 3 pasus 1. i strana 4. pasus 1. obrazloženja prvostepene presude), to jest izneo sadržinu i ocenio dokaznu vrednost iskaza okrivljenog M.V., koji je pribavljen protivno navedenim krivično-procesnim odredbama. Na navedeni način prvostepeni sud je osuđujuću presudu zasnovao na dokazu nedozvoljenom po zakonu (član 18. stav 2. u vezi člana 71. stav 2. i člana 251. stav 5. ZKP) odnosno prvostepeni sud je na štetu okrivljenog učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 1. tačka 10. ZKP. Kako navedena povreda zakona postoji zbog same po sebi činjenice zasnivanja presude na jednom nedozvoljenom dokazu, nebitno je da li se zaključci prvostepenog suda o postojanju krivičnog dela i okrivljenom kao izvršiocu dela mogu sa sigurnošću zasnivati na ostalim zakonito izvedenim dokazima, pa je drugostepeni sud ne otklanjajući napred navedenu povredu zakona povodom izjavljenih žalbi Osnovnog javnog tužioca u Šapcu i branioca okrivljenog M.V., donošenjem drugostepene presude učinio istu povredu zakona (na koju pazi po službenoj dužnosti član 380. stav 1. tačka 1. ZKP), kada je odbijajući navedene žalbe kao neosnovane potvrdio prvostepenu presudu. Nalazeći da su, iz iznetih razloga, osnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti da je pobijanim pravnosnažnim presudama povređen krivični zakon na štetu okrivljenog i da za to obe presude treba ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 30. stav 1., člana 32. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 116 od 22.12.2008. godine) i primenom člana 425. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude, s tim da će prvostepeni sud u ponovnom postupku otkloniti povrede zakona na koje je ukazano u ovoj presudi i doneti pravilnu i zakonitu odluku.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                     Predsednik veća
Mila Ristić,s.r.                                                                                                                      sudija Bata Cvetković,s.r.