Kzz OK 9/2012 )

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 9/2012
02.10.2012. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Nevenke Važić, Ljubice Knežević-Tomašev, Veska Krstajića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. Milana Zarubice i dr, zbog krivičnog dela udruživanja radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okr. Milana Zarubice i okr. Jovice Kanazira, adv. M.T., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu - Posebno odeljenje K Po1 72/11, Kv-Po1 423/12 od 25.06.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž2 Po1 318/12 od 24.07.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 02.10.2012. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. Milana Zarubice i okr. Jovice Kanazira, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu - Posebno odeljenje K Po1 72/11, Kv-Po1 423/12 od 25.06.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž2 Po1 318/12 od 24.07.2012. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje K Po1 72/11, Kv Po1 423/12 od 25.06.2012. godine potvrđena je optužnica Tužilaštva za organizovan kriminal Kt 11/11 od 14.05.2012. godine, podignuta protiv okr.Milana Zarubice, zbog opravdane sumnje da je izvršio krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi stava 2. KZ i krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi stava 1. KZ, okrivljenih Jovice Kanazira, Gorana Lazovića, Slobodana Gmizića, Marka Županjca, Jovana Drče, Dragana Karapaševa i Jovice Drobnjaka, zbog postojanja opravdane sumnje da su izvršili krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi stava 4. KZ i krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi stava 1. KZ i okr. Isamedina Azizi zbog postojanja opravdane sumnje da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ.

Rešenjem Kž2 Po1 318/12 od 24.07.2012. godine, Apelacioni sud u Beogradu, Posebno odeljenje, odbio je kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih Milana Zarubice, Jovice Kanazira, Gorana Lazovića, Slobodana Gmizića, Marka Županjca, Jovana Drče, Dragana Karapaševa, Jovice Drobnjaka i Isamedina Azizi, izjavljene protiv prvostepenog rešenja.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, branilac okrivljenih Milana Zarubice i Jovice Kanazira, advokat M.T., podneo je Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. – 439. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine prvostepeno i drugostepeno rešenje ili da ista preinači tako što će odlučiti da nema mesta optužbi te da obustavi krivični postupak protiv okrivljenih Milana Zarubice i Jovana Kanazira zbog krivičnih dela koja su im stavljena na teret.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP, o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda zahteva, našao:

Neosnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Milana Zarubice i Jovice Kanazira ukazuje da je prvostepenim i drugostepenim rešenjem učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP.

Prema navodima zahteva, rešenjima koja su predmet zahteva za zaštitu zakonitosti, potvrđena je optužnica u odnosu na delo koje je okrivljenima stavljeno na teret, a koje Krivičnim zakonikom nije određeno kao krivično delo. Predmet optužbe, po navodima zahteva, su radnje okrivljenih koje su vezane za psihotropne supstance (amfetamin, amfetamin sulfat i dr.) koje ni jednim propisom nisu proglašene za opojne droge, pa takve radnje okrivljenih i ne mogu biti radnje krivičnog dela iz člana 246. KZ. Uvodeći odredbe Ustava i međunarodnih konvencija u tumačenje Krivičnog zakonika, prvostepeni i drugostepeni sud su, po navodima zahteva, povredili načelo zakonitosti, jer su time uveli novo krivično delo koje nije propisano odredbama krivičnog zakona.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim iz sledećih razloga:

Neosnovano se u zahtevu navodi da su prvostepeni i drugostepeni sud uveli novo krivično delo svojim tumačenjem citirane odredbe Krivičnog zakonika. U konkretnom slučaju ne radi se o uvođenju novog krivičnog dela niti o proširenju postojećeg krivičnog dela iz člana 246. KZ novom radnjom izvršenja, kako se to neosnovano zahtevom ističe, već o tumačenju pojma objekta krivičnog dela, propisanog odredbom čl. 246. KZ.

U odredbi čl. 246. KZ je označen objekat radnje – „supstance ili preparati koji su proglašeni za opojne droge“. Akt koji „proglašava“ – određuje supstance ili preparate opojnom drogom je u smislu člana 112. stav 15. KZ – „propis koji je zasnovan na zakonu“. Taj propis koji definiše pojam objekta ovog krivičnog dela je Zakon o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama („Službeni glasnik RS“ broj 99/2010) i Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih nacija protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci („Službeni list SFRJ“ – Međunarodni ugovori broj 14/90).

Zakon o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama određuje pojmove tih supstanci, njihovu klasifikaciju, način ispitivanja i kontrolu njihove proizvodnje, prometa, uvoza i izvoza, kao i drugih aktivnosti nadležnih državnih organa u sprovođenju tog zakona. U psihoaktivne kontrolisane supstance, po ovom zakonu spadaju: opojne droge, psihotropne supstance, proizvodi biološkog porekla koji imaju psihoaktivno dejstvo i druge psihoaktivne kontrolisane supstance. Na neovlašćenu proizvodnju, promet i upotrebu svih tih supstanci se imaju primeniti odredbe Krivičnog zakonika shodno odredbi člana 5. ovog zakona.

Odredba člana 5. Zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama, prema tome, direktno upućuje na primenu krivičnog zakona i to na primenu krivičnih dela opisanih u članovima 246. – 247. KZ, jer su u oba zakona određene iste, neovlašćene radnje kao nedozvoljene, a odredbama članova 246. – 247. KZ su te radnje precizno određene kao krivična dela sa zaprećenim kaznama. Prema tome, Zakon o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama na isti način tretira neovlašćene radnje u odnosu kako na opojne droge, tako i na psihotropne supstance.

 

Obavezu istog tretmana opojnih droga i psihotropnih supstanci u krivičnopravnom smislu propisuje i Zakon o ratifikaciji Konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci koji shodno odredbi člana 16. Ustava Republike Srbije predstavlja sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije i neposredno se primenjuje. Naime, prema odredbi člana 3. stav 1. (a) (i) navedene konvencije, propisano je da će svaka strana potpisnica usvojiti neophodne mere po svom zakonu, da kao krivično delo propiše: proizvodnju, preradu, ekstrakciju, pripremu, ponudu, ponudu za prodaju, distribuciju, isporuku pod bilo kojim uslovima, posredovanje, slanje, slanje u tranzitu, transport, uvoz ili izvoz bilo koje opojne droge ili bilo koje psihotropne supstance suprotno odredbama Konvencije iz 1961. godine, izmenjene konvencije iz 1961. godine ili Konvencije iz 1971. godine.

Dakle, kako je odredbom člana 246. Krivičnog zakonika kao objekt radnje krivičnog dela određena opojna droga, a odredbom člana 3 (a) (i) Zakona o potvrđivanju konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci, ta supstanca kao objekt krivičnog dela izjednačena sa psihotropnim supstancama, imajući u vidu blanketni karakter ovog krivičnog dela, sve napred izneto upućuje na zaključak da i psihotropne supstance predstavljaju predmet radnje izvršenja pomenutog krivičnog dela. Naime, krivičnopravnom normom (član 246. KZ) nije definisan pojam opojne droge. To ne čini ni odredba člana 112. tačka 15. Krivičnog zakonika, već je ona upućujućeg karaktera i to na propis zasnovan na zakonu kojim se određene supstance i preparati proglašavaju (izjednačavaju) opojnim drogama. Dakle, svojstvo određene supstance kao opojne droge ne određuje se Krivičnim zakonikom već drugim propisom. U konkretnom slučaju to je Zakon o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama i Zakon o potvrđivanju Konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci. Oba ova zakona u krivičnopravnom smislu izjednačavaju opojne droge i psihotropne supstance. Zakon o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama to čini u odredbi člana 5. stav 3. kako je to već napred navedeno, a Zakon o potvrđivanju Konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci, to čini u članu 3 (a) (i) tako što obavezuje državu potpisnicu Konvencije da krivična dela koja za predmet radnje imaju opojne droge, primenjuje i na psihotropne supstance.

Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o neposrednoj primeni Konvencije u smislu uvođenja nove krivične norme, već se radi o tumačenju određenog elementa krivične norme – objekta radnje krivičnog dela i primeni blanketnih normi na koje sam Krivični zakonik upućuje. Na taj način prvostepeni i drugostepeni sud svojim odlukama nisu narušili ni načelo zakonitosti, jer protivpravnost radnje koja je opisana u Krivičnom zakoniku kao krivično delo u odnosu na opojne droge proizilazi i u odnosu na psihotropne supstance iz Zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama na koji krivični zakon upućuje, a jednak tretman opojnim drogama i psihotropnim supstancama u smislu objekta nedozvoljenih radnji propisanih članom 246 KZ daje i Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih nacija protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci.

Iz navedenih razloga neosnovani su navodi zahteva o navodnom uvođenju novog krivičnog dela i proširenju postojećeg krivičnog dela, jer je u vreme označeno u optužnici odredba člana 246. Krivičnog zakonika postojala kao krivičnopravna norma, a isto tako i norme kojima se tumače odredbe tog člana, zbog čega je i tumačenje konkretne odredbe krivičnog zakona od strane nižestepenih sudova potpuno određeno i to kako sadržinski tako i vremenski, u pogledu radnje izvršenja, objekta izvršenja krivičnog dela, kao i kažnjivosti, pa je Vrhovni kasacioni sud našao da je zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podneo branilac okrivljenih iz napred navedenih razloga, neosnovan.

Na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci presude.

 

Zapisničar-savetnik                                                                                                        Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                                         Bata Cvetković,s.r.