O zgradi Suda u Nemanjinoj 9

U Beogradu na teritoriji Opštine Savski Venac, u ulici Nemanjinoj broj 9 nalazi se predratna zgrada Ministarstva građevine Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. Zgrada je u državnoj svojini na katastarskoj parceli br. 809/1 KO Savski Venac. Zaštićena okolina obuhvata katastarsku parcelu broj 809/2 KO Savski Venac, u društvenoj svojini.     

Ovo monumentalno arhitektonsko ostvarenje izgrađeno je prema projektu značajnog arhitekte Gojka Todića iz 1939. godine.

Prema dokumentima Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, konkurs za idejno arhitektonsko rešenje tada nove zgrade Ministarstva građevine u Beogradu održan je 1938. godine, a pravo učestvovanja na njemu imali su arhitekti, državljani Kraljevine Jugoslavije koji se nalaze u državi. Petočlani žiri, u čijem sastavu su se kao viši savetnici Ministarstva građevine nalazili i čuveni arhitekti Momir Korunović i Milica Krstić, od ukupno 39 pristiglih konkursnih radova izdvojio je 15 za detaljno razmatranje. Odluka žirija je bila jednoglasna da se ni jednom od  učesnika na konkursu ne može dodeliti ni prva ni druga nagrada, a treću nagradu dobili su arhitekti Lorencin Ante i Gudović Dragan, iz Beograda za rad sa oznakom „Grad“.

Žiri je dao pisane komentare o svim prispelim projektima, ali se iz raspoložive arhivske dokumentacije može samo pretpostaviti da je budući projektant zgrade Gojko Todić učestvovao na konkursu i koji je njegov rad. Takođe, ne nailazi se ni na podatke koji bi pomogli da se utvrdi kako je izabran projekat arhitekte Todića po kome je objekat izveden ali se zna da je već u u oktobru 1938. godine, nakon objavljenih konkursnih rezultata, arhitekta Todić radio na različitim idejnim varijantama osnova i fasade.

O ovom značajnom arhitekti toga vremena sačuvani podaci govore da je Gojko Todić rođen 12. avgusta 1896. godine, u mestu Bosanska Gradiška. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka radio je u Ministarstvu građevine Kraljevine Jugoslavije. Sačuvane godišnje ocene svedoče da je rad Gojka Todića vrednovan kao najuspešniji, a on kao marljiv i pouzdan, s preporukama za sve vrste poslova. Projektantske aktivnosti Gojka Todića vezane su velikim delom za objekte javne namene a njegovo interesovanje za monumentalne građevine ogleda se i u učestvovanju na konkursu 1934. Godine, za „Beli dvor“ na Dedinju.

Rešenjem Ministarskog saveta od 17. juna 1939. godine dozvoljen je početak građenja objekta, a u oktobru 1940. godine i izvođenje spoljnih stolarskih, fasaderskih i ostalih radova, koji su usled izbijanja rata prekinuti. Za materijalizaciju nove zgrade bio je predviđen belovodski kamen ili neki drugi sličan njemu. Usred neredovnosti u radu i kapacitetu majdana belovodskog kamena, Ministarstvo građevine predložilo je mogućnost upotrebe kamena iz kamenoloma Kovešin, u selu Mosna, kod Donjeg Milanovca. Po prvobitnom konceptu, ovo je bio veoma funkcionalan objekat što ga istovremeno čini i modernim, a aplicirana kolonada na pročelju trebala je da istakne značaj i monumentalnost građevine. Arhitekta Gojko Todić, kao projektant zgrade, bio je zadužen sa,  izbijanjem rata i prekidom radova, da priloži sva potrebna uputstva i neophodne detalje o izvođenju radova na izgradnji.

Ova urbana palata poslednje je veliko javno zdanje građeno za potrebe Kraljevine Jugoslavije, nastalo pri kraju jednog perioda srpske arhitektonske scene, kojom su dominirala akademska i modernistička rešenja i monumentalizam kao jedna od osnovnih odlika kulture.

Zgrada je završena za vreme nemačke okupacije. U novinama „Novo vreme“, koje su izlazile kod nas za vreme Drugog svetskog rata, pronalaze se podaci da su u toku 1942. godine bili planirani radovi na rekonstrukciji određenih oštećenih i na dovršavanju započetih javnih građevina, među kojima je bila i nova zgrada Ministarstva građevine. Izmene u odnosu na izvorni projekat, koje su usledile verovatno u završnoj fazi radova nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, a odnose se na dekorativno oblikovanje ulaznih arkada i izostavljanje venaca na fasadama, približile su celokupni izgled građevine arhitektonskim ostvarenjima totalitarnih zemalja između dva svetska rata, što najverovatnije nije bila osnovna zamisao arhitekte. Moglo bi se reći da projekat ovog zdanja oslikava težnjom za simbiozom akademizma i modernizma i, u okvirima tadašnje arhitektonske klime u Beogradu, ima cilj da se uklopi u okruženje monumentalnih građevina okolnih ministarstava.

Kasnije, u toku rata, objekat je korišćen za nemačke potrebe, a o tome kako je tačno izgledao posle završetka radova za vreme okupacije, nema raspoloživih podataka. Tokom rata, prema dostupnim arhivskim podacima, zgrada je zapaljena od strane okupatora i znatno oštećena.

Odmah posle rata 1945. godine, započeta je i izvršena rekonstrukcija cele zgrade, a u septembru iste godine, po naređenju predsednika Ministarskog saveta, objekat je određen za smeštaj Komande Ministarstva narodne odbrane.

Objekat je u velikoj meri stradao prilikom bombardovanja 1999. godine, kada je došlo do sledećih oštećenja: najteže i najveće oštećenje je objekat pretrpeo u delu gde se nalazi ekonomski ulaz sa trokrakim stepeništem i dva lifta. Projektil je, prošavši kroz krov, pogodio stepenište koje je potpuno uništio čitavom visinom objekta, a eksplozija između četvrtog i petog sprata stvorila je kao posledicu imploziju koja je izazvala teža oštećenja na unutrašnjim delovima ovog objekta.

Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda je, u ime Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, u januaru 2006. godine objavio konkrus i pokrenuo postupak za utvrđivanje određenih nepokretnosti kulturnih dobara za spomenike kulture, gde je među ostalim značajnijim objektima, određena i ova zgrada odnosno zgrada Ministarstva građevine Kraljevine Jugoslavije, kao i zemljište i objekti, za zaštićenu okolinu tog spomenika kulture. Ovaj objekat nažalost nije utvrđen za spomenik kulture, ali sigurno zavređuje i stručno i laičko interesovanje, što sa arhitektonsko-građevinskog, to i sa istorijskog aspekta o vremenu kada je zgrada nastala.

Prilikom pripreme Predloga Odluke o utvrđivanju zgrade Ministarstva građevine Kraljevine Jugoslavije u Beogradu za spomenik kulture predložene su mere da se zaštiti ova zgrada očuvanjem izvornog izgleda spoljašnje arihitekture, horizontalnog i vertikalnog gabarita, svih konstruktirnih i dekorativnih elemenata, originalnih materijala i funkcionalnih karakteristika. Objekat je pravougaonog oblika, simetrično urađen sa nadgrađenim ulaznim delom gde do izražaja dolaze jaki stubovi sa dekorativnim kapitelima koji se završavaju arhitralnom gredom. Centralni unutrašnji deo objekta je tipa atrijuma koji počinje od prizemlja. Vertikalna komunikacija objekta obezbeđena je sa monumenatalnim četvorokrakim stepeništem sa čije se leve i desne strane nalaze liftovi i mokri čvorovi. Na dvorišnom delu koji ima ekonomski prilaz iz prizemlja nalazi se trokrako stepenište sa dva lifta, sa čije leve i desne strane se takođe nalaze mokri čvorovi. U objektu se nalaze još dva pomoćna stepenišna prostora i to, jedan je na uglu zgrade sa desne strane od glavnog ulaza gledano iz Nemanjine ulice, a drugi se nalazi dijagonalno na suprotnoj strani prema dvorištu. Horizontalna komunikacija obezbeđena je širokim hodnikom koji gravitira oko unutrašnjeg dvorišta, povezujući direktno sve prostorije. Objekat se sastoji od podruma, prizemlja i pet spratova. Krov je blagog nagiba prema unutrašnjem dvorištu sa krovnim pokrivačem od pocinkovanog lima.

U toku 2007. godine započala je velika rekonstrukcija objekta u Nemanjinoj 9. Namena zgrade bila je određena još krajem 1998. godine, kada je ugovorom između Vlade (predlagač je bilo Ministarstvo pravde) i Ministarstva odbrane objekat opredeljen za potrebe pravosudnih organa.

Korišćena  dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda – predloga Odluke o utvrđivanju zgrade Ministarstva građevine Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, za spomenik kulture
 

O OBJEKTU I IZVEDENIM RADOVIMA posle rekonstrukcije objekta 2007.godine

Opšti podaci o objektu:

Postojeći administrativni objekat u ul. Nemanjinoj br. 9 izgrađen je 1939. godine, a oštećen 1999. godine za vreme NATO bombardovanja pri čemu je došlo do masivnog oštećenja objekta kao i delova same konstrukcije te je objekat stavljen van upotrebe. Odlukom Vlade pristupilo se rekonstrukciji postojećeg objekta sa predviđenom novom namenom za smeštaj pravosudnih organa – sudova. Uprava za zajedničke poslove republičkih organa zadužena je da preuzme sve potrebne radnje za realizaciju projekta. 

Spratnost objekta nakon rekonstrukcije i dogradnje objekta je Su+P+M+5+Pk1+Pk2 (10 etaža) i po svojoj strukturi u skladu sa potrebama novog korisnika sadrži približno 500 kancelarija i 40 sudnica sa svim ostalim pratećim prostorijama.

U I fazi radova pristupilo se raščišćavanju lokacije i objekta od posledica bombardovanja kao i rušenju i demontaži za to predviđenih elemenata (zidova, postojeće fasadne i unutrašnje stolarije, plafona, podova, svih postojećih isntalacija i sl.). Nakon toga pristupilo se sanaciji delova oštećene konstrukcije: izvršena su potrebna ojačanja stubova i međuspratne konstrukcije, da bi se potom pristupilo izvođenju novoprojektnog dela objekta u prostoru postojećeg atrijuma. U skladu sa projektom izvedeni su šipovi, kompletna drenaža terena, temeljna ploča, AB konstrukcija dograđenog dela objekta kao i krovna konstrukcija postojećeg i dograđenog dela.

U II fazi radova izvršena je ugradnja liftova, izrada pregradnih zidova odnosno formiranje prostorija i ugradnja unutrašnje stolarije, izvršena je sanacija i rekonstrukcija fasade i ugradnja fasadne aluminarije. U ovoj fazi takođe izvedeni su radovi na ugradnji kompletno novih instalacija i to: elektroenergetskih, termomašinskih, telekomunikaciono-sigrnalnih i instalacija vode i kanalizacije.

U III fazi radova izvršeni su enterijerski radovi: obrada podova, plafona i zidova; ugradnja fiksnih enterijerskih elemenata, sanitarija i druge ugradne opreme, montaža rasvete i projektovane opreme po sudnicama, kancelarijama i posebnim prostorijama (server sala, režija, kontrolna soba...). Nakon završetka radova izvršene su funkcionalne probe svih sistema, otklonjene uočene primedbe od strane nadzornog organa i investitora, objekat je finalno očišćen i pripremljen za primopredaju.

Namena prostora po etažama:

  • Suteren 2: Tehnička etaža i arhivski prostor
  • Suteren 1: Tehnika, ekonomski prostor ugostiteljstva, daktolobiro (Apelacioni sud), pritvorske jedinice
  • Prizemlje: Kancelarije, uslužne i tehničke prostorije
  • Mezanin: Kancelarije i sudnice
  • Prvi sprat: Kancelarije i sudnice
  • Drugi sprat: Kancelarije i sudnice 
  • Treći sprat: Kancelarije i sudnice 
  • Četvrti sprat: Kancelarije i sudnice 
  • Peti sprat: Kancelarije i sudnice 
  • Potkrovlje 1: Kancelarije i sudnice, ugostiteljski blok
  • Potkrovlje 2: Ugostiteljski blok

Korisnici prostora:

  • Apelacioni sud (prizemlje, mezanin, prvi i drugi sprat)
  • Upravni sud (treći sprat)
  • Vrhovni kasacioni sud (četvrti i peti sprat)
  • Privredni apelacioni sud (potkrovlje 1)

Izvedeni radovi:

U I fazi je ugrađena zaštita iskopa sistemom dijafragmi. Po završetku zaštite iskopa pristupilo se iskopa radnog platoa, nakon toga izvedeni su šipovi, drenažni sistem i AB konstukcioni elementi garaže. 

U II fazi je izvedena hidroizolacija zidova i ploča, urađena finalna obrada prostora. Izvedena je rasveta i sistemi za dojavu i gašenje požara, ventilaciju i odimljavanje i sistem video nadzora.

U III fazi je urađena horizontalna i vertikalna signalizacija, formirane saobraćajnice u garaži i oko objekta i urađeno kompletno spoljno uređenje (ograde, kapije, trotoari, ozelenjavanje...). Po završetku radova garaža i prostor oko objekta su finalno očišćeni i pripremljeni za primopredaju.

Podaci o objektu nakon rekonstrukcije su:

  • Bruto površina objekta: 26.056,82 m2
  • Površina nadzemnih etaža: 23.847,60m2
  • Površina podzemnih etaža: 2.209.22 m2
  • Spratnost objekta: prizemnje + 6 spratova + potkrovlje 1 + potkrovlje 2
  • Broj zaposlenih u četiri suda koji koriste zgardu: oko 800
  • Ukupan broj ljudi koji se mogu naći u objektu: oko 1.160.

Korišćena dokumentacija Uprave za zajedničke poslove republičkih organa

Početkom januara 2010. godine četiri suda, tada novosnovanih: Vrhovni kasacioni sud, Privredni apelacioni sud, Upravni sud i Apelacioni sud u Beogradu su se uselili u novu zgradu u Nemanjinoj 9 i u toj zgradi započeli svoj rad.