Prev 211/2013 ponavljanje pravnosnažno završenog postupka, član 422 stav 1 tačka 2 ZPP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 211/2013
31.10.2013. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Stojana Jokića, predsednika veća, Mirjane Đerasimović i Jelene Borovac, članova veća, u privrednom sporu po tužbi tužioca G.p. MR G., B., koga je zastupao kao punomoćnik M.B., advokat iz K.1, a pravni sledbenik tužioca je G.B. doo B., koga zastupa punomoćnik M.B., advokat iz K.1, protiv prvotuženog DMJ B. doo K.2., koga zastupa punomoćnik M.Ć., advokat iz K.2 i drugotuženog Š. doo u stečaju, radi ponavljanja postupka i ukidanja potvrde pravnosnažnosti i izvršnosti, odlučujući o reviziji prvotuženog, izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda Pž br.8289/12 od 09.05.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 31.10.2013. godine, doneo je sledeće

R E Š E NJ E I ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija prvotuženog DMJ B. doo K.2, izjavljena protiv rešenja Privrednog apelacionog suda Pž br.8289/12 od 09.05.2013. godine kojim je pravnosnažno odbijen predlog prvotuženog za ukidanje potvrde pravnosnažnosti i izvršnosti presude Privrednog suda u Kraljevu P br.137/2010 od 03. septembra 2010. godine.

II ODBIJA SE kao neosnovana revizija prvotuženog u preostalom delu u kome je pravnosnažno odbijen predlog prvotuženog za ponavljanje postupka pravnosnažno završenog presudom Privrednog suda u Kraljevu P br.137/2010 od 03.09.2010. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Privrednog suda u Kraljevu P br.137/2010 od 15. marta 2012. godine, odlučeno je: „I ODBIJA SE zahtev prvotuženog za ponavljanjem postupka u predmetu ovog suda P br.137/2010 a u pravnoj stvari tužioca GP MR G., B., protiv tuženog prvog reda DMJ B. doo K.2 i tuženog drugog reda Š. doo u stečaju, K.2. „II OBAVEZUJE SE tuženi prvog reda DMJ B. doo K.2, da tužiocu na ime troškova plati 24.000,00 dinara u roku od 8 dana od dana prijema prepisa rešenja. Isti sud rešenjem P 137/2010 od 27. juna 2012. godine, odbija predlog za ukidanje potvrde pravnosnažnosti i izvršnosti presude tog suda P br.137/2010 od 03. septembra 2010. godine.

Prev 211/2013

- 2 -

Privredni apelacioni sud rešenjem Pž br.8289/12 od 09.05.2013. godine odbija kao neosnovane žalbe prvotuženog i potvrđuje pomenuta prvostepena rešenja. Nezadovoljan nižestepenim odlučivanjem, prvotuženi protiv drugostepenog rešenja izjavljuje blagovremenu reviziju. Revizijski sud je ispitao drugostepeno rešenje na način propisan članom 399. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09), koji se primenjuje u revizijskom postupku na osnovu odredbe člana 506. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72 od 28.09.2011. godine) i odlučio kao u izreci revizijskog rešenja iz sledećih razloga: Revizija izjavljena protiv pravnosnažnog drugostepenog rešenja kojim je odbijen predlog za ukidanje potvrde pravnosnažnosti i izvršnosti presude prvostepenog suda P br.137/10 od 03.09.2010. godine nije dozvoljena. Njena nedozvoljenost propisana je u članu 412. stav 1. ZPP-a. Revizijom pobijanim rešenjem postupak nije pravnosnažno okončan. Okončan je pomenutom prvostepenom presudom, a ne rešenjem kojim je odbijen predlog za ukidanje potvrde pravnosnažnosti i izvršnosti. Sledom iznetog, revizija je u tom delu odbačena kao nedozovljena na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 404. a u vezi sa članom 401. stav 2. tačka 5. ZPP, i odlučeno kao u stavu I izreke revizijskog rešenja. U preostalom delu revizija nije osnovana. Nije zato što nije osnovan ni predlog za ponavljanje postupka. Predlog je zasnovan na članu 422. stav 1. tačka 2. a u vezi sa tačkom 9. ZPP. Konkretno na činjenici da je tužilac prestao da postoji 18.03.2010. godine, brisanjem iz registra Agencije za privredne registre i da je počev od tada zastupan od strane istog punomoćnika – advokata kome je to ovlašćenje prestalo, a koji tu činjenicu nije istakao u parnici. To podrazumeva da je tužilac koji je prestao da postoji potom zastupan nakon toga od neovlašćenog lica. Iz stanja u spisu i utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da je tužilac u sporu označen pod imenom G.p. MR G. B., prestao da postoji brisanjem iz registra 18. marta 2010. godine i da je potom u sporu po tužbi doneta prvostepena presuda po zaključenju rasprave održane pred prvostepenim sudom 03.09.2010. godine. Iz stanja u spisu jasno proizilazi da je tužioca po tužbi u toku parnice uredno zastupao kao punomoćnik M.B. advokat iz K.1, sve do 18. marta 2011. godine, a potom nastavio da ga zastupa na osnovu prethodno izdatog punomoćja koje je prestalo da važi 18.03.2010. godine. Kod tako prikazanih činjenica na prvi pogled se čini da je predlog osnovan i da je i revizija osnovana, te da su pogrešni procesni razlozi nižestepenih sudova na kojima je zasnovano odlučivanje o predlogu koji je odbijen.

Prev 211/2013

- 3 -

Nižestepeni sudovi odbijaju predlog kao neosnovan nalazeći da predlagač – prvotuženi u revizijskom postupku revident nema procesnu legitimaciju za podnošenje predloga tj. da za tu procesnu radnju nije aktivno legitimisan. Izražen je stav da to pravo ne pripada predlagaču – prvotuženom, već samo tužiocu. Takav pravni zaključak nižestepeni sudovi izvode poistovećivanjem procesne norme iz člana 422. stav 1. tačka 2. sa procesnom normom iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP.

Suprotno rezonu nižestepenih sudova, revizijski sud izražava stav da se

ne radi o identičnim procesnim normama a posebno ne i o istim procesnim institutima. U članu 361. stav 2. tačka 9. pored identičnog zakonskog teksta iz člana 422. stav 1. tačka 2. ZPP, na kraju je propisana i zakonska odrednica: „Ako se ovi nedostaci odnose na stranku koja je izjavila žalbu“. Dakle, ovakvo određenje ne postoji i u odredbi člana 422. stav 1. tačka 2. ZPP, koja propisuje procesni razlog za ponavljanje postupka. To dalje podrazumeva da se procesna norma iz člana 422. stav 1. tačka 2. mora tumačiti onako kako je i propisana. Jasnoj zakonskoj normi tumača ne treba, a u članu 422. stav 1. ZPP, propisano je: „Postupak koji je odlukom suda pravnosnažno završen može se po predlogu stranke ponoviti.“ Iz citirane norme, jasno proizilazi da stranke u sporu imaju aktivnu legitimaciju za podnošenje predloga za ponavljanje postupka zasnovanog na razlozima propisanim u ovoj zakonskoj normi. Stoga se ne može prihvatiti izraženi procesni stav nižestepenih sudova kojim smatraju da prvotuženi nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predloga i da to procesno pravo u konkretnoj situaciji pripada samo tužiocu. Međutim, i pored iznetog, revizijski sud smatra da je revizija neosnovana i da je o predlogu dobro odlučeno, ali sa pogrešnim procesnim obrazloženjem. Predlog je trebalo odbiti kao neosnovan ali iz drugih postojećih razloga, a oni su: Prvostepeni sud je u obrazloženju rešenja P br.137/2010 od 15. marta 2012. godine, utvrdio da je tužilac prestao da postoji brisanjem iz nadležnog registra na osnovu statusne promene, spajanja uz pripajnje. Tužilac iz započetog spora MR G. B., se pripojio privrednom društvu G.B. doo B., kao društvu sticaocu. Pripajanjem je prestao da postoji i na osnovu te statusne promene brisan iz nadležnog registra 18.03.2010. godine. Statusna promena izvršena je na osnovu člana 400. stav 1. tačka 1. Zakona o privrednim društvima, kojom zakonskom normom je propisano da registracijom spajanja uz pripajanje, imovina društva koje prestaje pripajanjem uključujući i nenamirena potraživanja prema trećim licima prelazi na društvo sticaoca. To podrazumeva da je po sili zakona na društvo sticaoca G.B. doo B., prešlo i potraživanje koje je po pripajanju dosuđeno tužiocu. U tako nastaloj situaciji ne može biti reči o tome da ne postoji stranka u postupku i da se parnica nije mogla okončati zbog nepostojanja privrednog društva kao stranke u postupku. Nakon izvršene statusne promene i brisanja tužioca kao privrednog društva u nadležnom registru iza njega je kao njegov pravni sledbenik ostalo društvo sticalac tj. G.B. doo B., na koga su po sili zakona prešla i potraživanja pravnog prethodnika i prema prvotuženom. Tačno je da društvo sticalac kao pravni sledbenik formalno nije preuzeo parnicu i uredio tužbu u tom smislu do zaključenja glavne rasprave. Međutim, ne može se samo zbog tog formalnog

Prev 211/2013

- 4 -

propusta izgubiti pravo stečeno od prethodnika i aktivna legitimacija za nastavak započete parnice od strane njegovog pravnog prethodnika. Društvo sticalac kao pravni sledbenik suprotno rezonu revidenta ima procesnu legitimaciju za nastavak parnice započete od strane prethodnika kao pripojenog mu društva. Posredi je samo procesna neurednost. Postupak je po izvršenoj statusnoj promeni i na osnovu nje izvršenog brisanja tužioca kao privrednog društva iz nadležnog registra trebalo prekinuti sa razloga propisanih u članu 214. stav 1. tačka 4. ZPP, jer je prestala da postoji stranka kao pravno lice iz pomenute procesne norme. Po prekidu postupka, isti bi se nastavio nakon što bi pravni sledbenik društvo sticalac pripojenog privrednog društva, zatražilo nastavak postupka kao ovlašćeno lice iz člana 217. stav 1. ZPP-a. U istom podnesku bi se uredila i tužba označavanjem društva sticaoca kao pravnog sledbenika tužioca u nastavljenom prekinutom postupku. Dokaze o sledbeništvu i sledom njega aktivnoj legitimaciji bi procesno pravni sledbenik dokazao izvodom iz nadležnog registra i ispravama o izvršenoj statusnoj promeni. To sve učinio je pravni sledbenik tužioca iz završene parnice u podnesku od 10.02.2012. godine označenom kao odgovor na predlog za ponavljanje postupka. U tom odogovoru označava sebe G.B. doo B., kao pravnog sledbenika tužioca po predlogu za ponavljanje, predlažući istovremeno i da se predlog kao neosnovan odbije. Uz predlog prilaže izvode iz Agencije za privredne registre putem kojih dokazuje pravno sledbeništvo i izvršene statusne promene. Istovremeno dostavlja i punomoćje za zastupanje dato istom advokatu tj. onom koji je zastupao pravnog prethodnika u završenoj parnici.

Opisana procesna situacija podrazumeva samo uređenje tužbe, ali ne i njeno subjektivno preinačenje iz člana 195. stav 2. ZPP. Pravno sledbeništvo ne podrazumeva promenu stranke u subjektivnom smislu. Obzirom da se ne radi o subjektivnom preinačenju već o uređenju tužbe, prvotuženi se tom uređenju tužbe ne bi mogao uspešno protiviti. Pritom se napominje da kod pravnog sledbeništva sva procesna i materijalna prava po sili zakona prelaze sa pravnog prethodnika na sledbenika – sticaoca.

Otuda je neosnovan predlog za ponavljanje postupka zasnovan na tvrdnji da je u postupku kao tužilac učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku. Konkretna procesna situacija je identična sa pretpostavljenom procesnom situacijom u kojoj se tužilac fizičko lice upokojio u toku trajanja parnice, a njegov punomoćnik – advokat o tome nije obavestio prvostepeni sud, pa je potom rasprava zaključena i doneta meritorna odluka po tužbenom zahtevu. Prvostepena presuda je postala pravnosnažna, a tuženi nakon toga podnosi predlog za ponavljanje postupka zasnovan na istom procesnom razlogu tj. da je u postupku učestvovala stranka koja nije mogla učestvovati jer se upokojila. Naslednik preuzima postupak i odobrava sve do tada preduzete procesno pravne radnje punomoćnika – advokata. Tačno je da je prestankom postojanja tužioca prestalo i punomoćje koje je za zastupanje dato 08.07.2009. godine advokatu M.B. iz K.1. Međutim, revident

Prev 211/2013

- 5 -

previđa činjenicu da je pravni sledbenik preuzeo postupak po predlogu za ponavljanje postupka i isti osporio, označavajući se u tom postupku kao Društvo sticalac G.B. doo Bd, koje je opunomoćilo istog punomoćnika advokata M.B. iz K.1 punomoćjem od 14.02.2012. godine za zastupanje u postupku protiv tuženih u predmetu prvostepenog suda P br.137/2010. Naznačeno je da je „punomoćje po svom obimu i ovlašćenjima na preduzimanje svih radnji u postupku generalno.“ Iz tako datog punomoćja i protivljenja predlogu prvotuženog – revidenta, jasno proizilazi da su odobrene sve naknadno preduzete radnje od strane advokata B. počev od 18.03.2010. godine. Izneto upućuje da nisu ispunjeni uslovi iz člana 422. stav 1. tačka 2. ZPP, za ponavljanje pravnosnažno okončanog postupka. Posledica toga je i neosnovanost revizije o kojoj je revizijski sud odlučio na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 405. stav 1. ZPP, na način kao u stavu II izreke rešenja. Predsednik veća - sudija Stojan Jokić,s.r.