Rž1 u 121/2019 1.6.6.7. Pravni lekovi za ubrzanje postupka; 1.6.6.3. Ponašanje suda (relevantnih vlasti)

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 121/2019
18.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ..., koga zastupa kao punomoćnik Dušica Parezanović, advokat iz ..., ul. ..., odlučujući o žalbi predlagača podnetoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 188/2019 od 09.08.2019. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je dana 18.10.2019. godine

R E Š E NJ E

I ŽALBA SE UVAŽAVA i PREINAČUJE rešenje Upravnog suda R4 u 188/2019 od 09.08.2019. godine, tako što se:

Usvaja prigovor predlagača i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu U 9742/2017.

Nalaže se sudiji izvestiocu u predmetu Upravnog suda U 9742/2017 da, u roku od tri meseca od dana dostavljanja ovog rešenja Upravnom sudu, preduzme radnje radi pravnosnažnog rešavanja navedenog predmeta, kao i da, u roku od 30 dana po isteku prethodno navedenog roka, obavesti predsednika Upravnog suda o preduzetim radnjama.

Obavezuje se Republika Srbija da predlagaču na ime troškova po prigovoru isplati iznos od 6.000,00 dinara, koji će biti isplaćen iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahteva za isplatu.

II OBAVEZUJE SE Republika Srbija da predlagaču na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara, koji će biti isplaćen iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahteva za isplatu.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 09.09.2019. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 188/2019, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda U 9742/2017, kao neosnovan. Ožalbenim rešenjem odbijen je i zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Predlagač smatra da je ožalbenim rešenjem neosnovano odbijen njegov prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda U 9742/17. Ističe da je tužbu zbog ćutanja uprave u tom predmetu podneo 23.06.2017. godine jer tuženi organ drugostepenim rešenjem od 06.04.2017. godine nije odlučio o njegovoj žalbi, niti je naknadno donosio bilo koje novo rešenje. Predlaže da sud usvoji njegovu žalbu, preinači ožalbeno rešenje i dosudi mu opredeljene troškove postupka.

Postupajući po žalbi predlagača, u smislu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“ br. 46/95... 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) i našao da je žalba osnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15), kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da pored njega vode postupak i odlučuju po žalbama.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 98/06), utvrđeno je da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 18. stav 3. Ustava Republike Srbije, utvrđeno je da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmeta suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Ožalbenim rešenjem je odbijen prigovor predlagača podnet radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda U 9742/17, kao neosnovan, sa obrazloženjem da je tužba podneta 23.06.2017. godine, da od momenta podnošenja tužbe do podnošenja prigovora nije protekao toliko dug vremenski period koji bi doveo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, pri čemu u tom periodu nije bilo neaktivnosti suda jer je tužba dostavljena tuženom organu na odgovor, a od tužioca je traženo da se izjasni da li je zadovoljan naknadno donetim rešenjem tuženog.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Upravni sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju nije povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku. U vreme podnošenja prigovora radi ubrzanja postupka u navedenom predmetu upravni spor je trajao dve godine i ova činjenica sama po sebi ne bi morala da ukazuje na to da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Međutim, upravni spor je u ovom slučaju pokrenut tužbom zbog ćutanja uprave, odnosno zbog neodlučivanja tuženog organa Republičkog geodetskog zavoda o žalbi tužioca, ovde predlagača, koja je podneta 23.04.2014. godine. Predlagač je već u tužbi naglasio da je primio rešenje tuženog organa od 06.04.2017. godine kojim je odlučeno o žalbama njegovog punomoćnika i zakonskog zastupnika mal. BB, ali da tim rešenjem nije odlučeno i o žalbi koju je on lično podneo dana 23.04.2014. godine zbog čega smatra da postoji ćutanje uprave. I pored ovakvih tužbenih navoda, koji su ponovljeni u podnesku – izjašnjenju tužioca od 17.11.2017. godine, Upravni sud je dva puta (30.10.2017. i 15.08.2019. godine) nalagao punomoćniku tužioca, ovde predlagača, da se izjasni da li je „zadovoljan naknadno donetim rešenjem tuženog organa.... od 06.04.2017. godine“. Dakle, očigledno je da rešenje tuženog organa od 06.04.2017. godine ne predstavlja novi akt donet nakon podnošenja tužbe, već rešenje koje je postojalo u vreme podnošenja tužbe, pa je Upravni sud trebalo da oceni da li je tim rešenjem odlučeno o žalbi tužioca (ovde predlagača) ili su osnovani njegovi navodi o ćutanju uprave. Upravni sud je u predmetnom upravnom sporu preduzimao radnje nakon podnošenja tužbe iz čega proizlazi da se ne može govoriti o njegovoj neaktivnosti, ali očigledno da se radi o nepravilnom vođenju postupka koji je doveo do prekoračenja razumnog trajanja s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja.

Vrhovni kasacioni sud je svoju ocenu o nerazumno dugom trajanju postupka u predmetu Upravnog suda U 9742/17 zasnovao na praksi Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na sudske greške u primeni prava kao uzrok kršenja prava na poštovanje razumnog roka. Evropski sud za ljudska prava smatra da pravna greška koju počini neki sudija može da opravda zaključak o kršenju prava na suđenje u razumnom roku u kombinaciji sa drugim činiocima. Tako je u presudi Rashid protiv Bugarske (stav 82. presude od 05.06.2008. godine, broj predstavke 74792/01 – presuda je dostupna samo na francuskom jeziku) istaknuto da je kašnjenje uglavnom bilo posledica uzastopnih vraćanja predmeta od strane viših sudova prvostepenom sudu zbog nepravilnog pozivanja svedoka, ali i zbog nepoštovanja drugih proceduralnih pravila.

Polazeći od izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, usvojio žalbu predlagača i preinačio prvostepeno rešenje Upravnog suda tako što je utvrdio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu U 9742/17.

Kako je ovim rešenjem utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji nije pravnosnažno rešen, Vrhovni kasacioni sud je odredio rok od tri meseca za preduzimanje radnji u cilju pravnosnažnog okončanja postupka, smatrajući da će se na taj način postići svrha zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Odluka o naknadi troškova predlagaču za sastav prigovora i žalbe od strane advokata doneta je na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom odredaba člana 153. stav 1, člana 154. i člana 163. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a prema Tarifnom broju 13 Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja žalba nije dozvoljena.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić