Rž1 u 166/2018 celovitost postupka; ponašanje podnosioca predstavke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 166/2018
13.03.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ... broj ..., čiji je punomoćnik Predrag Knežević, advokat iz ..., ul. ... broj ..., Poš. fah ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 261/2018 od 11.12.2018. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 13.03.2019. godine, bez ispitnog postupka

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 261/2018 od 11.12.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač AA je 26.12.2018. godine podnela Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 261/2018 od 11.12.2018. godine, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 6U 4982/18, kao neosnovan. Predlagač navodi da je u ožalbenom rešenju razumni rok za presuđenje razmatran samo od dana podnošenja tužbe 26.03.2018. godine, a da se potpuno prenebregava činjenica da se upravni postupak vodi od 13.09.2010. godine. Ističe da se na taj način izigrava institut razumnog roka u upravnim stvarima, što je jasno iskazano u praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud preinači ožalbeno rešenje, tako što će utvrditi da je došlo do povrede prava predlagača na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda 6U 4982/18 i predlagaču dosuditi troškove postupka na ime sastava prigovora i žalbe.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda 6U 4982/18 i R4 u 261/18 utvrđeno je: da je predlagač AA, u svojstvu tužioca, tužbom pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom dana 26.03.2018. godine protiv tuženog Republičkog geodetskog zavoda, zbog nedonošenja rešenja o njenoj žalbi od 09.11.2017. godine izjavljenoj na rešenje prvostepenog organa od 23.10.2017. godine, kojim je odbijen zahtev za konverziju prava korišćenja u pravo svojine na k.p. ... KO ...; da tuženi nije postupio po nalozima suda od 16.04, 18.07. i 05.12.2018. godine za dostavljanje spisa predmeta i odgovora na tužbu; da je prvostepeni upravni postupak započet podnošenjem zahteva za konverziju od 13.09.2010. godine.

Upravni sud je našao da je prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu 6U 4982/18 neosnovan, zbog toga što je tužba podneta 26.03.2018. godine, predmet po svojoj prirodi ne spada u prioritetne predmete koji iziskuju naročitu hitnost u odlučivanju, a sud je preduzeo sve radnje kako bi se predmet okončao u razumnom roku. U ožalbenom rešenju posebno je cenjen navod da je postupak pokrenut zahtevom predlagača od 13.09.2010. godine, ali je Upravni sud ocenio da je to bez uticaja na durgačije odlučivanje jer se iz tužbe i priloga podnetih uz tužbu vidi da u upravnom postupku predlagač AA nije koristila pravna sredstva za ubrzanje postupka, kao što je npr. žalba drugostepenom organu zbog ćutanja prvostepenog organa. Upravni sud je zaključio da se protek roka od izjavljivanja žalbe 09.11.2017. godine do dana podnošenja prigovora radi ubrzanja postupka 23.10.2018. godine ne može smatrati nerazumno dugim trajanjem postupka, posebno imajući u vidu da zbog nedostavljanja spisa od strane tuženog organa ne postoje procesne pretpostavke za odlučivanje po tužbi.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Odlučujući o podnetoj žalbi protiv prvostepenog rešenja, Vrhovni kasacioni sud najpre konstatuje da efikasno postupanje suda u upravnom sporu ne isključuje ocenu vremenskog aspekta upravnog postupka koji predstavlja integralni deo postupka u kome se odlučuje o pravu predlagača. Upravni postupak je u ovom konkretnom slučaju otpočeo podnošenjem zahteva predlagača od 13.09.2010. godine i taj rok mora biti uzet kao referentan prilikom odlučivanja o pravu na suđenje u razumnom roku, a ne 09.11.2017. godine kada je izjavljena žalba protiv prvostepenog rešenja. Međutim, Vrhovni kasacioni sud je, kao i Upravni sud, imao u vidu da je upravni postupak specifičan po tome što njegov tok u mnogome zavisi od aktivnosti stranke o čijem zahtevu se rešava. Vrhovni kasacioni sud ukazuje na to da je Evropski sud za ljudska prava u vezi sa propuštanjem nadležnog organa da u razumnom roku odluči o podnetom zahtevu iskazao stav da je podnosilac predstavke dužan da pokaže marljivost u poštovanju i izvršavanju proceduralnih zahteva koji su relevantni, da se uzdrži od bilo kakvih taktika odlaganja, kao i da iskoristi mogućnosti koje su mu pružene domaćim pravom za skraćivanje postupka (presuda doneta u predmetu Union Alimentaria Sanders S.A. protiv Španije od 07. jula 1989. godine, stav 35, broj predstavke 11681/85). U odluci o dopuštenosti zahteva u predmetu Vera Štajcer, protiv Hrvatske, broj predstavke 46279/99, Evropski sud za ljudska prava je istakao da je podnositeljka zahteva imala na raspolaganju pravna sredstva koja bi joj omogućila da nastavi postupak pred Upravnim sudom, ali je to propustila da učini i da u tim okolnostima ona ne može prigovarati dužini postupka pred upravnim organom.

Polazeći od navedene prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju je prihvatio i Ustavni sud u postupcima po ustavnim žalbama (npr. u odlukama Už 3504/2013 od 23.12.2015. godine, Už 7539/2014 od 29.09.2016. godine i Už 5877/2015 od 20.09.2017. godine), Vrhovni kasacioni sud nalazi da je postupak odlučivanja o zahtevu predlagača za konverziju prava korišćenja u pravo svojine na izgrađenom građevinskom zemljištu mogao trajati kraće da je predlagač najpre iskoristila pravo da podnese žalbu drugostepenom organu zbog nedonošenja odluke prvostepenog organa o njenom zahtevu, a potom i tužbu zbog ćutanja administracije, odnosno zbog nepostupanja drugostepenog organa po njenoj žalbi. Budući da je predlagač AA tužbu zbog ćutanja administracije izjavila tek 26.03.2018. godine zbog nedonošenja rešenja po njenoj žalbi od 09.11.2017. godine protiv prvostepenog rešenja od 23.10.2017. godine, a da je prigovor radi ubrzanja postupka podnela 23.10.2018. godine, Vrhovni kasacioni sud smatra da je pravilno postupio Upravni sud kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda 6U 4982/18.

Zbog svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 17. st. 1. i 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je odbio i zahtev predlagača za naknadu troškova postupka primenom odredbe člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 30. Zakona o vanparničnom postupku, imajući u vidu da predlagač nije uspeo u postupku po žalbi. Stoga je odlučeno kao u stavu drugom dispozitiva.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku.

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić