Rev 1284/2017 renta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1284/2017
27.06.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Žarko Vujović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane, koju zastupa Direkcija za imovinsko pravne poslove – Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž broj 3176/16 od 08.02.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 27.06.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž broj 3176/16 od 08.02.2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P broj 3796/12 od 24.10.2014. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu, na ime naknade materijalne štete u vidu izgubljene zarade za vremenski period od 12.10.2006. godine do 31.08.2014. godine, isplati ukupan iznos od 1.015.530,04 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.09.2014. godine, pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plaća mesečnu rentu počev od 01.09.2014. godine, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi u visini od 13.964,60 dinara do 05-og u mesecu za prethodni mesec, a ukoliko ne izvrši isplatu u pomenutom roku obavezuje se da plaća zakonsku zateznu kamatu na taj iznos počev od 05-og u mesecu za prethodni mesec do isplate svake rate pojedinačno, a da sve dospele rate isplati odjednom, u roku od 15 dana od dana prijema presude. Obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 271.528,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž broj 3176/16 od 08.02.2017. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Vranju P broj 3796/12 od 24.10.2014. godine i obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete u vidu izgubljene zarade za vremenski period počev od 12.10.2006. godine do 31.08.2014. godine, isplati ukupan iznos od 507.765,02 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.09.2014. godine, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana po prijemu presude, dok se preko dosuđenog, a do traženog iznosa od 1.015.530,04 dinara, to jest za iznos od još 507.765,02 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtev tužioca odbija kao neosnovan. Nadalje, obavezana je tužena da tužiocu plaća mesečnu rentu počev od 01.09.2014. godine, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi u iznosu od 6.982,30 dinara, do 05-og u mesecu za prethodni mesec, a ukoliko ne izvrši isplatu u pomenutom roku, obavezuje se da plaća zakonsku zateznu kamatu na taj iznos počev od 05-og u mesecu za prethodni mesec do isplate svake rate pojedinačno, a da sve dospele rate isplati odjednom, sve u roku od 15 dana od dana prijema presude, dok se tužbeni zahtev tužioca preko dosuđenog iznosa rente pa do traženog iznosa rente od 13.964,60 dinara, počev od 01.09.2014. godine pa u buduće dok za to postoje zakonski uslovi, odbija kao neosnovan. Obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 256.028,00 dinara u roku od 15 dana po prijemu presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredabi parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...55/14) pa je našao da je revizija tužene neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, dok u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili pogrešne primene Zakona o parničnom postupku, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP.

Prema obrazloženju presude prvostepenog suda, nakon sprovedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužilac tokom služenja vojnog roka učestvovao u ratnim dejstvima 1999. godine, pri čemu je kod tužioca zbog preživljenih ratnih strahota došlo do oboljenja – posttraumatskog stresnog sindroma. Oboljenje šizofrenija paranoidnog tipa kod tužioca se javlja 2002. godine, kada dolazi do rascepa ličnosti i teškog remećenja njegove emocionalno intelektualne sfere. Pre stupanja na odsluženje vojnog roka, tužilac je bio radno sposoban, radio je u kompaniji BB u ... od 1997. godine do 2005. godine, kada mu je otkazan ugovor o radu kao tehnološkom višku. Rešenjem Republičkog fonda PIO broj ... od ... 2008. godine, utvrđen je potpuni gubitak radne sposobnosti tužioca kao posledica bolesti i utvrđeno mu je pravo na invalidsku penziju počev od 12.10.2006. godine. Prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka neuropsihijatra, prethodno postojeći posttraumatski stresni poremećaj kod tužioca, koji je bio u direktnoj uzročno-posledičnoj vezi sa boravkom na ratištu, mogao je biti značajan doprinoseći faktor u nastanku šizofrenije, ali ne i njen uzrok, jer je uzrok nastanka te bolesti još uvek nepoznat. Psihička trpljenja koja je tužilac imao tokom boravka na ratištu i kasnije trpenje duševnih bolova, usled postojanja posttraumatskog stresnog sindroma, mogli su biti okidač i potencijalni pokretač psihičkih promena koje su kasnije rezultirale razvoju duševnog oboljenja šizofrenije. Prema nalazu veštaka ekonomsko-finansijske struke, visina izgubljene zarade tužioca za period od 12.10.2006. godine do 31.08.2014. godine iznosi 1.015.530,04 dinara, a prosečna mesečna izgubljena zarada tužioca za jednogodišnji period septembar 2013. godine – avgust 2014. godine je 13.964,60 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužioca u celosti, a sve primenom odredbi članova 188., 195., 154., 172., 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima.

Stanovište prvostepenog suda u pogledu nastanka štete kod tužioca i uzročno posledične veze iste sa boravkom tužioca na ratištu, te odgovornosti tužene za ovaku pretrpljenu štetu, u celosti je prihvatio i drugostepeni sud u svojoj odluci, s tim što po stanovištu drugostepenog suda boravak tužioca na ratištu nije jedini i isključivi uzrok nastanka oboljenja šizofrenije, čiji uzrok inače još uvek nije poznat, ali je usled sadejstva sa ostalim faktorima nastanka šizofrenog procesa koje je veštak medicinske struke naveo u nalazu i mišljenju, predstavlja značajan doprinos nastanku oboljenja. Shodno tome, boravak tužioca na ratištu je, po oceni drugostepenog suda, doprineo nastanku oboljenja šizofrenije paranoidnog tipa kod tužioca sa udelom od 50%, u kom smislu je drugostepeni sud obavezao tuženu da tužiocu naknadi materijalnu štetu i isplaćuje rentu u visini koja odgovara polovini iznosa koje je potraživao tužilac.

Neosnovano se revizijskim navodima tužene ukazuje na to da je potraživanje tužioca zastarelo.

Naime, u konkretnom slučaju, tužilac potražuje naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade počev od 12.10.2006. godine, kada je ostvario pravo na invalidsku penziju zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, koja je nastala kao posledica bolesti, a koja bolest je delimično u uzročnoj vezi sa njegovim boravkom na ratištu. Shodno tome, upravo je 12.10.2006. godine, momenat kada je šteta za tužioca nastala i kada je za istu saznao, pa kako je tužbu u ovoj pravnoj stvari tužilac podneo 11.10.2007. godine, to je očigledno da nije protekao ni subjektivni ni objektivni rok iz odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima, koja se ima primeniti u ovom konkretnom slučaju. Nadalje, u pogledu pozivanja tužene na presudu Vrhovnog kasacionog suda Rev broj 1241/12 od 08.04.2013. godine, ovaj sud ukazuje na to da je navedena presuda doneta po tužbi za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne aktivnosti usled oboljenja posttraumatskog stresnog poremećaja, što znači da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji koja postoji u ovom sporu.

Imajući sve izneto u vidu, odlučeno je kao u izreci primenom odredbe člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić