Rev 2335/2020 3.13.2; odgovornost zbog lekarske greške

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2335/2020
02.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Nemanja Kolarić, advokat iz ..., protiv tužene Opšte bolnice Sremska Mitrovica, koju zastupa Pravobranilaštvo AP Vojvodine, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4986/18 od 26.09.2019. godine, u sednici održanoj 02.12.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4986/18 od 26.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 1616/13 od 20.07.2018. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati 385.100,00 dinara od čega 150.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha, 200.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova, 100,00 dinara na ime duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i 35.000,00 dinara na ime duševnih bolova usled naruženosti sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate, kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka. Obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 45.000,00 dinara i oslobođena tužilja od plaćanja sudskih taksi u prvostepenom postupku.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4986/18 od 26.09.2019. godine, žalba tužilje je delimično usvojena, a delimično odbijena, tako da je pobijani deo prvostepene presude preinačen tako što je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužilji isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od ukupno 385.000,00 dinara od čega na ime pretrpljenog straha 150.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova 200.000,00 dinara, na ime duševnih bolova zbog naruženosti 35.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana prvostepenog presuđenja do isplate i da tužilji naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 201.670,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate, a ista presuda potvrđena u preostalom nepreinačenom delu odluke o tužbenom zahtevu. Obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužene dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. istog zakona ali da je neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, hirurg tužene je tužilji postavio dijagnozu hernija (kila) na prednjem trbušnom zidu koja je postavljena na osnovu pregleda koji je hirurg obavio bez potvrde te dijagnoze odgovarajućim dijagnostičkim protokolima. Zbog toga je tužilja dala dobrovoljni pristanak na operaciju radi lečenja tog oboljenja. Prilikom operacije, koja je izvršena 03.03.2011. godine nakon otvaranja prednjeg trbušnog zida tužilje koja je pod anestezijom, operater hirurg je utvrdio da ne postoji kila prednjeg trbušnog zida već da je ispupčenje na prednjem trbušnom zidu poreklom od benignog tumora podkožnog masnog tkiva – lipoma koji je tada i odstranio. Zbog komplikacija koje su usledile usled ove operacije, a koje su bliže navedene u nižestepenim presudama, tužilja je podvrgnuta operacijama 16.05.2011. i 12.09.2011. godine. Tužilja (rođena ... godine) je trpela fizičke bolove kao i sekundarni strah u intenzitetu i dužini bliže opisanog u nižestepenim presudama. Nastupila je naruženost lakog stepena u vidu bliže opisanih postoperativnih ožiljaka. Nije nastupilo trajno umanjenje opšte životne aktivnosti. Po nalazu i mišljenju sudskih veštaka medicinske struke, dijagnoza tužilje – hernija na prednjem trbušnom zidu nikada nije bila potvrđena dijagnostičkim protokolima. Benigni tumor podkožnog masnog tkiva – lipom je promena koja nije životno ugrožavajuća i njegova operacija ne spada u domen hitnih medicinskih intervencija ali jeste oboljenska promena koja nije sastavni deo organizma i ne može se smatrati estetskom anomalijom, tako da su lekari tužene bolnice postupali u skladu sa principima dobre kliničke prakse kada su tu promenu odstranili nakon dijagnostičke eliminacije oboljenja kile za vreme prve operacije u vreme kada je tužilja kao pacijent bila pod anestezijom a po dogovoru članova operativnog tima.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, po oceni prvostepenog suda, tužilja je obaveštena o potrebi obavljanja operacije kile, na to je dala dobrovoljni pristanak i tom prilikom upoznata sa dijagnozom, prognozom bolesti, ciljem predložene medicinske mere i drugim sporednim intervencijama. Kako je lekar hirurg tužene postupajući po medicinskim načelima i u skladu sa lekarskom etikom nakon otvaranja prednjeg trbušnog zida i utvrđenja da ne postoji kila, uz saglasnost članova tog operativnog tima, tužilji odstranio benigni tumor masnog tkiva lipom, zaključio je da su lekari tužene bolnice postupali sa principima dobro kliničke prakse jer su nakon diferencijalno dijagnostičke eliminacije životno ugrožavajućeg oboljenja pristupili odstranjenju tumora masnog tkiva koji je bio u operativnom polju i time iz organizma tužilje otklonili oboljenski proces koji nije sastavni deo organizma i koji se ne može smatrati samo estetskom anomalijom, smatrajući da pristanak tužilje za operaciju hernije podrazumeva daleko veći stepen rizika po zdravlje pacijenta i to kako uključujući sam operativni tretman, tako i posledice i moguće komplikacije i intervencije. Komplikacije koje su nastupile nakon prve intervencije u vidu nastanka gnojne kolekcije zbog koje je izvršen drugi hirurški zahvat, kao i treća hirurška intervencija zbog odstranjenja granuloma oko stranog tela su uobičajene komplikacije svake hirurške intervencije i infekcija sa zapaljenjem u predelu rane i šavova. Zbog svega navedenog, po oceni prvostepenog suda, nema lekarske greške u konkretnom slučaju, zbog čega je odbio tužbeni zahtev tužilje za naknadu pretrpljenih vidova nematerijalne štete.

Po oceni drugostepenog suda, dijagnoza hernija prednjeg trbušnog zida za koji je tužilja dala pristanak na operaciju, pored toga što nije potvrđena odgovarajućim dijagnostičkim protokolima pre operacije, nije potvrđena ni vizuelnom inspekcijom ni hirurškom eksploracijom operativnog polja nakon hirurškog reza na prednjem trbušnom zidu tužilje. Tužilji nikada nije izvršena operacija kile za koji je dala pristanak već joj je operisan benigni tumor podkožnog masnog tkiva lipom na prvoj operaciji, a postojanje kile nije ustanovljeno ni kasnijim pregledima, nakon čega su usledile druga i treća operacija usled komplikacija prouzrokovanih prvom operacijom. Kako je tužilja dala saglasnost za operaciju kile bez potvrđene dijagnoze, a tom prilikom joj nije predočeno da je u konkretnom slučaju moguća i druga bolest koju treba otkloniti operativnim zahvatom, drugostepeni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do lekarske greške usled koje tužilja trpi štetu. Zbog toga je usvojio tužbeni zahtev tužilje i obavezao tuženu da tužilji naknadi štetu u iznosima bliže opisanim u presudi.

Stanovište drugostepenog suda je pravilno.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti koji je detaljno citiran u drugostepenoj presudi, između ostalog je propisano da se medicinska mera protivno volji pacijenta odnosno zastupnika poslovno nesposobnog pacijenta, može preduzeti samo u izuzetnim slučajevima koji su utvrđeni zakonom i u skladu sa lekarskom etikom (član 31); pacijent može dati pristanak na predloženu medicinsku meru izričito (usmeno ili pismeno), odnosno prećutno, ako se nije izričito protivio (član 32); pacijent koji zbog stručne greške zravstvenog radnika u ostvarivanju zdravstvene zaštite pretrpi štetu na svom telu ili se stručnom greškom prouzrokuje pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu (član 40).

Odgovornost pravnih lica prema trećima propisana je članovima 170 i 171. ZOO dok su opšte odredbe o odgovornosti za štetu i naknadu štete propisane u odredbama članova 154, 155. i 158. ZOO.

Tzv. „lekarska greška“ u ovom slučaju ne predstavlja ponašanje lekara za vreme operacija već ponašanje lekara pre preduzete prve operacije koja se ogleda u tome što tužilji početna dijagnoza nije bila potvrđena odgovarajućim dijagnostičkim protokolima i u propustu obaveštavanja tužilje o sumnji na postavljenu dijagnozu hernije za koju je bila neophodna operacija, odnosno na druge moguće oboljenske promene na telu. Zbog toga nisu osnovani revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava jer je ponašanje lekara za vreme operacije bilo prema pravilima struke što je potvrdio i sudski veštak.

Pravilno je drugostepeni sud prema utvrđenom intenzitetu i dužini trajanja fizičkih bolova i sekundarnog straha, kao i naruženosti u lakom stepenu a vodeći računa o značaju povređenih nematerijalnih dobara, fizičkog i psihičkog integriteta tužilje, odmerio naknadu u skladu sa kriterijumima iz člana 200. ZOO.

Pravilna je i odluka o troškovima doneta na osnovu članova 153, 154, 155. i 165. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić