Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3033/2019
05.09.2019. godina
Beograd
R E Š E NJ E
I NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine kao izuzetno dozvoljenoj.
II ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 65/17 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1022/09 u iznosu od 69.702,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 27.376,00 dinara i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 19.600,00 dinara, pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu u kom je odlučeno o glavnoj stvari, dok je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.
Protiv drugostepene presude, zastupnik tužene je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilja je dostavila odgovor na reviziju.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14). Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava. Rešenjima Apelacionog suda u Nišu na koja se u reviziji poziva, ukinute su prvostepene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Rešenja Višeg suda u Leskovcu, na koja se revizijom ukazuje, ne odnose se na isti činjenični i pravni osnov kao pobijano rešenje, s obzirom da se odnose na povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnim postupcima. Sentenca iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda Ržg 1071/2015, na koju revizija ukazuje, odnosi se na naknadu materijalne štete po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, prema tada važećim odredbama Zakona o uređenju sudova, a ne na naknadu materijalne štete koja je dosuđena primenom Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i to u situaciji kada je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom predmetu u kome je izvršni dužnik društveno pravno lice, kao u konkretnom slučaju. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.
Tužbom od 18.01.2018. tužilac je tražila naknadu materijalne štete u ukupnom iznosu od 116.678,00 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Budući da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP je propisano da revizija u sporovima male vrednosti nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Biserka Živanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić