Rev 3543/2018 izdržavanje dece

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3543/2018
05.07.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Nataša Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženog maloletnog BB iz ..., koga zastupa zakonski zastupnik majka VV iz ..., a koju zastupa Sofija Španović, advokat iz ..., radi izmene odluke o visini izdržavanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 br. 517/17 od 31.01.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 05.07.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 br. 517/17 od 31.01.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P2 br. 546/16 od 05.07.2017. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je izmenjena obaveza izdržavanja određena presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P2 broj 1205/10 od 16.08.2011. godine, tako što je obavezan tužilac da doprinosti izdržavanju maloletnog tuženog sa mesečnim iznosom od 11.000,00 dinara počev od podnošenja tužbe 30.11.2016. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi ili prvostepena presuda ne bude izmenjena, svakog 01-og do 10-og u mesecu za tekući mesec unapred. Drugim stavom izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Dopunskom presudom P2 br. 546/16 od 13.11.2017. godine odbijen je preostali deo tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio da se obaveza izdržavanja smanji za razliku od dosuđenog iznosa od 11.000,00 dinara do traženog iznosa od 6.000,00 dinara, odnosno za 5.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 br. 517/17 od 31.01.2018. godine, žalba tužioca je odbijena, dok je žalba tuženog usvojena i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P2 broj 546/16 od 05.07.2017. godine dopunjena presudom P2 broj 514/16 od 13.11.2007. godine, preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se izmeni obaveza izdržavanja određena presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P2 br. 1105/10 od 16.08.2011. godine, a tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 27.000,00 dinara. Drugim stavom izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugostepenom postupku, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u okviru ovlašćenja iz člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14) ZPP i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se na druge povrede postupka ne ukazuje.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku koji je prethodio donošenju pravnosnažne presude, presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Inđiji P2 broj 1105/10 od 16.08.2011. godine, tužilac je obavezan da doprinosi izdržavanju svog maloletnog sina-tuženog sa mesečnim iznosom od 20% od zarade koju ostvaruje u banci „...“ počev od 01.09.2011. godine, pa ubuduće dok za to postoje zakonom propisani razlozi svakog 01-og do 10-og u mesecu. U vreme donošenja ove odluke tužilac je prihvatio da njegov doprinos iznosi 20% od zarade koju ostvaruje, smatrajući to najboljim interesom deteta. Tužbom podnetom 30.11.2016. godine, tužilac traži smanjenje izdržavanja zbog toga što ne viđa maloletnog tuženog, nema kontakt sa zakonskom zastupnicom i nema uvida u stvarne potrebe deteta i način na koji majka zakonska zastupnica raspolaže mesečnim iznosom koji tužilac uplaćuje.

Majka tuženog vodi postupak radi izmene odluke o izdržavanju ličnih odnosa tužioca i maloletnog deteta u predmetu P2 broj 46/16 u kojem je određena privremena mera tako da tužilac maloletno dete viđa petkom u prostorijama Centra za socijalni rad u trajanju od jednog časa, sa čime on nije zadovoljan jer smatra da to nije u najboljem interesu deteta.

Imovinske prilike tužioca su se znatno promenile jer on više ne živi u ... sa svojim roditeljima, već iznajmljuje stan u ... i zakupninu plaća 250 evra mesečno. Zadužen je po kreditnim karticama i kreditom. Ima troškove redovnog održavanja stana, a to su troškovi koji opterećuju sam stan. Mesečna primanja tužioca iznose 74.959,00 dinara neto, a kreditno zaduženje iznosi ukupno 310.000,00 dinara, od čega rata iznosi 6.382,00 dinara. Tužilac ne poseduje nepokretnu imovinu i drugih zakonskih obaveza izdržavanja izuzev maloletnog deteta nema.

Zakonski zastupnik maloletnog deteta je zasnovala novu bračnu zajednicu u kojoj je rodila dvoje maloletne dece, ćerku staru tri godine i sina starog godinu i po dana. Drugi suprug zakonskog zastupnika iz prvog braka ima devojčicu koja je obolela od ... i smeštena je u domu za decu ometenu u razvoju u ..., a troškovi smeštaja mesečno iznose 4.000,00 dinara. Zakonski zastupnik je zaposlen u „...“ banci, mesečno zarađuje 44.728,27 dinara, a njen drugi suprug 51.892,14 dinara. I zakonski zastupnik i njen drugi suprug kao i tužilac kreditno su zaduženi.

Maloletni BB je učenik prvog razreda osnovne škole u ... i njegove potrebe na mesečnom nivou iznose 18.000,00 dinara, ne računajući troškove odeće, obuće, odlaska na zimovanje i letovanje, kao i troškove koje porodica ima u kući.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak drugostepenog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za smanjenje izdržavanja propisani odredbom člana 164. Porodičnog zakona-PZ.

Odredbom člana 164. Porodičnog zakona propisano je da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. Odredbom člana 154. stav 1. PZ propisano je da maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja. Odredbom člana 160. stav 1. PZ propisano je da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Potrebe poverioca izdržavanja prema stavu 2. i 3. ovog člana zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

Potrebe maloletnog deteta kao poverioca izdržavanja i mogućnosti tužioca kao dužnika izdržavanja pravilno su utvrđene primenom kriterijuma za određivanje izdržavanja sadržanih u odredbi člana 160. PZ. Minimalna suma izdržavanja je samo pomoćni kriterijum za utvrđivanje visine izdržavanja, pa je pravilan zaključak nižestepenih sudova da minimalna suma izdržavanja za maloletno dete iznosi 18.000,00 dinara na mesečnom nivou, ne računajući troškove odeće, obuće, odlazaka na zimovanje i letovanje, kao i troškove koje porodica ima u kući.

Razlozi zbog kojih tužilac traži izmenu odluke o izdržavanju, a to je neredovno viđanje deteta, odnosno ne viđanje deteta u onom obimu u kojem bi on želeo, i način na koji majka troši sredstva dosuđena na ime izdržavanja, nisu zakonom propisani kao opravdani razlozi za smanjenje izdržavanja i nisu predviđeni kao kriterijum za određivanje izdržavanja.

Imovinske prilike tužioca su se promenile utoliko što tužilac sada snosi troškove zakupa stana u ..., ali po oceni Vrhovnog kasacionog suda ta činjenica ne utiče na visinu do sada utvrđene obaveze izdržavanja. Kada je u pitanju izdržavanje maloletne dece roditelji su dužni da izdržavaju dete iz sopstvene imovine ili prihoda, a u skladu sa svojim mogućnostima. Mogućnosti roditelja, međutim, ne procenjuju se na način na koji se to čini kada su u pitanju neki drugi oblici zakonskog izdržavanja, već se smatra da su roditelji uvek dužni, makar i po ceni žrtvovanja nekih sopstvenih potreba, da obezbede izdržavanje svom maloletnom detetu. Jednom rečju, roditelji su dužni da se odriču vlastitog egzistencijalnog minimuma i da ulažu posebne napore za pribavljanje potrebnih materijalnih sredstava kada je u pitanju njihova obaveza izdržavanja maloletnog deteta, pa otuda činjenica da je tužilac promenio mesto boravišta zbog čega sada ima i troškove zakupa stana, ne utiče na visinu njegovog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta.

Ni ostalim navodima revizije pravilna primena materijalnog prava ne dovodi se u sumnju jer je obaveza izdržavanja maloletnog deteta zajednička, deljiva obaveza oba roditelja, pa se majci uračunava i rad koji svakodnevno ulaže u podizanje i vaspitanje deteta.

Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu i da dosuđena suma izdržavanja obezbeđuje zadovoljenje osnovnih životnih potreba maloletnog deteta, ali da istovremeno ne ugrožava egzistenciju tužioca kao davaoca izdržavanja.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. ZPP doneo odluku kao u izreci presude.

Odluka o troškovima revizijskog postupaka doneta je primenom člana 165. stav 2. u vezi sa članom 153. ZPP prema postignutom uspehu tužioca u revizijskom postupku.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović , s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić