Rev 5615/2018 druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5615/2018
26.12.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Vesne Subić, Biljane Dragojević, Slađane Nakić-Momirović i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik Marko Nikolić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje RS, Filijala Niš, čiji je punomoćnik Branislav M. Čolić, advokat iz ..., radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 860/18 od 09.08.2018. godine, u sednici održanoj 26.12.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 860/18 od 09.08.2018. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 860/18 od 09.08.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 8606/2017 od 08.12.2017. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da u korist tužioca na ime manje uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu PIO, za period od 01.10.2013. do 20.11.2013. godine, uplati doprinose i to za mesec oktobar 2013. godine na osnovicu od 2.345,23 dinara po stopi na dan uplate, za mesec novembar 2013. godine na osnovicu od 1.473,78 dinara po stopi na dan uplate, kao i iznos od 17.300,00 dinara na ime troškova parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude pa do konačne isplate, u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude. Stavom drugim izreke odbijen je prigovor nenadležnosti tog suda.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 860/18 od 09.08.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, u daljem tekstu: ZPP), blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije tužene, u smislu člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena.

Prema toj zakonskoj odredbi, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet spora u konkretnom slučaju je zahtev tužioca za uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na isplaćene iznose naknade za vreme nezaposlenosti, u izvršenju pravnosnažne presude kojom su ti iznosi dosuđeni.

Imajući u vidu promenljivu sudsku praksu, naročito u pogledu nadležnosti suda za odlučivanje po takvom zahtevu (pravno shvatanje Građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije od 27.12.1999. godine; pravno shvatanje Građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije od 05.11.2001. godine i zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 23.03.2010. godine), kao i odluke Ustavnog suda (Už 1431/2014 od 24.11.2016. godine; Už 1430/2014 od 09.11.2016. godine), Vrhovni kasacioni sud je našao da postoje razlozi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene u smislu označene zakonske odredbe.

Stoga je, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o osnovanosti revizije, u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom tužene se ne ukazuje na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Nišu P 3435/2015 od 18.09.2015. godine tužena je obavezana da tužiocu isplati na ime manje isplaćene novčane naknade za vreme nezaposlenosti, za period od 01.10.2013. do 20.11.2013. godine, pojedinačne mesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u izreci presude. Tužena na dosuđene novčane iznose nije izvršila u korist tužioca uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje kod nadležnog Fonda.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su o samostalnom tužbenom zahtevu za uplatu doprinosa odlučili pravilnom primenom materijalnog prava.

Odredbom člana 69. stav 3. Ustava Republike Srbije je utvrđeno da zaposleni ima pravo na naknadu zarade u slučaju privremene sprečenosti za rad, kao i pravo na naknadu u slučaju privremene nezaposlenosti, u skladu sa zakonom.

Odrebom člana 2. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje ("Službeni glasnik RS", br. 84/2004 ... 95/2018) propisano je da se doprinosima obezbeđuju sredstva za finansiranje obaveznog socijalnog osiguranja, i to penzijskog i invalidskog, zdravstvenog osiguranja i osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Odredbom člana 4. istog Zakona je propisano da su sredstva doprinosa javni prihod, pod kontrolom i na raspolaganju organizacija za obavezno socijalno osiguranje, osnovanih zakonima koji uređuju sistem obaveznog socijalnog osiguranja, za namene utvrđene u skladu sa tim zakonima. Odredbom člana 6. stav 1. tačka 1. istog Zakona je propisano da je obveznik doprinosa osiguranik i poslodavac ili isplatilac prihoda, na čiji teret se plaća doprinos, a odredbom člana 6. stav 1. tačka 2. istog Zakona da je obveznik obračunavanja, odnosno plaćanja doprinosa osiguranik i poslodavac, odnosno drugi isplatilac prihoda koji je dužan da obračuna, odnosno plati doprinos u svoje ime i u svoju korist ili u svoje ime, a u korist osiguranika. Odredbom člana 56. istog Zakona je propisano da doprinose po osnovu naknade zarade, odnosno novčane naknade koja se isplaćuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, organizacije za zapošljavanje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti ili u skladu sa zakonom koji uređuje finansijsku podršku porodici sa decom, isplatioci su dužni da obračunaju i uplate istovremeno sa isplatom naknade, po propisima koji važe u momentu isplate naknade. Odredbom člana 65. istog Zakona je propisano da se u pogledu utvrđivanja, naplate i povraćaja doprinosa, pravnih lekova, kamate, kaznenih odredbi i drugih pitanja koja nisu uređena ovim zakonom, izuzev odredaba koje se odnose na poreska oslobođenja, olakšice i otpis, primenjuju odgovarajuće odredbe zakona koji uređuje porez na dohodak građana, odnosno zakona koji uređuje poreski postupak i poresku administraciju, ako ovim zakonom pojedina pitanja nisu drukčije uređena.

Odredbom člana 8. stav 1 Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti ( "Službeni glasnik RS", br. 36/2009 ... 113/2017) je propisano da poslove zapošljavanja, osiguranja za slučaj nezaposlenosti, ostvarivanje prava iz osiguranja za slučaj nezaposlenosti i drugih prava u skladu sa zakonom i vođenje evidencija u oblasti zapošljavanja obavlja Nacionalna služba za zapošljavanje. Odredbom člana 64. stav 1. istog Zakona je propisano da je obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti deo sistema obaveznog socijalnog osiguranja građana kojim se obezbeđuju prava za slučaj nezaposlenosti na načelima obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti. Stavom 2. istog člana je propisano da se obaveznim osiguranjem obezbeđuju prava za slučaj nezaposlenosti, i to: novčana naknada, zdravstveno osiguranje i penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa zakonom i druga prava u skladu sa zakonom. Odredbom člana 65. istog Zakona je propisano da se sredstva za ostvarivanje prava iz obaveznog osiguranja obezbeđuju iz doprinosa za obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti i drugih sredstava obezbeđenih u skladu sa zakonom. Odredbom člana 78. istog Zakona je propisano da korisnik novčane naknade ima pravo na zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje za vreme ostvarivanja prava na novčanu naknadu, da su doprinosi za zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje sadržani u novčanoj naknadi i plaćaju se na teret lica koje prima novčanu naknadu, da je osnovica na koju se plaćaju doprinosi iznos novčane naknade i da obračun i uplatu doprinosa za osiguranje iz stava 1. ovog člana vrši Nacionalna služba.

Iz citiranih odredaba materijalnog prava proizlazi da novčana naknada u slučaju privremene nezaposlenosti, čiji su integralni deo doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, predstavlja specifično primanje koje de facto potiče iz radnog odnosa, jer se sredstva za isplatu ove naknade obezbeđuju uplatom doprinosa za slučaj privremene nezaposlenosti za vreme trajanja radnog odnosa koji ulaze u bruto zaradu zaposlenog. Pravo na novčanu naknadu u slučaju privremene nezaposlenosti zajemčeno je članom 69. stav 3. Ustava kao jedno od vidova socijalne zaštite zaposlenih, a korisniku naknade je u slučaju privremene nezaposlenosti citiranim odredbama Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti priznato pravo na zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje koje se obezbeđuje uplatom doprinosa od strane Nacionalne službe za zapošljavanje. Pravo privremeno nezaposlenog lica na naknadu i socijalno osiguranje po osnovu privremene nezaposlenosti nalaze se u korelaciji sa obavezom Nacionalne službe za zapošljavanje da uplati doprinose za socijalno osiguranje. Uplata doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za vreme ostvarivanja prava na novčanu naknadu je dakle zakonska obaveza Nacionalne službe za zapošljavanje, koja je obveznik obračunavanja, odnosno plaćanja doprinosa iz osnovice i na osnovicu za privremeno nezaposlena lica, iz kog razloga je dužna da obračuna, odnosno plati doprinose u svoje ime a u korist osiguranika, istovremeno sa isplatom naknade po propisima koji važe u momentu isplate naknade. Izloženo je izričito propisano članovima 6. stav 1. tačke 1. i 2. i članom 56. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Tužena na novčane iznose dosuđene pravnosnažnom sudskom odlukom, po osnovu manje isplaćene novčane naknade za vreme nezaposlenosti, nije u korist tužioca uplatila doprinose za obavezno socijalno osiguranje odgovarajućem fondu. Zbog toga tužilac osnovano u ovom sporu traži da se tužena obaveže na ispunjenje zakonske obaveze uplate doprinosa, kao sastavnog dela naknade u slučaju privremene nezaposlenosti. Osnovicu za obračun i uplatu doprinosa čine novčani iznosi koji su tužiocu dosuđeni na ime manje isplaćene novčane naknade za vreme nezaposlenosti.

Ovako postavljen zahtev je imovinskopravni zahtev za isplatu socijalnog davanja koje proističe iz radnog odnosa, a ne zahtev za obračunavanje, prinudnu naplatu ili kontrolu uplate doprinosa za socijalno osiguranje. Samim tim radi se o zahtevu iz člana 1. ZPP o kom je sud nadležan da odlučuje po pravilima parničnog postupka i ne može da odbije odlučivanje o zahtevu za koji je nadležan po izričitoj odredbi člana 2. stav 2. ZPP. Suprotno bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti kao i povredu prava na pravično suđenje, u delu koji se odnosi na slobodan pristup sudu.

Okolnost da su sredstva od doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, u smislu člana 4. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, javni prihod pod kontrolom i na raspolaganju organizacija za obavezno socijalno osiguranje i da je, na osnovu člana 65. tog Zakona, postupak utvrđivanja, naplate i kontrole javnih prihoda uređen Zakonom o poreskom postupku i administraciji ("Službeni glasnik RS", br. 80/2002 ... 95/2018) koji, u članu 3. stav 2. upućuje na primenu pravila opšteg upravnog postupka, nije smetnja za meritorno odlučivanje suda u ovom sporu. Naime, navedene odredbe Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti i Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje doprinose definišu kao integralni deo naknade koji se mora uplatiti istovremeno sa njenom isplatom, i na taj način ih svrstavaju u kategoriju prava koje potiče iz radnog odnosa garantovanog Ustavom i Zakonom o radu, a o sporovima o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa odlučuju sudovi, u smislu člana 22. stav 3. Zakona o uređenju sudova ( "Službeni glasnik RS", br. 116/2008 ... 88/2018 US) i primenom pravila parničnog postupka, shodno članu 1. ZPP.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom čl. 153, 154. i 163. ZPP.

Iz navedenih razloga, pravilnost pobijane drugostepene presude se neosnovano osporava izjavljenom revizijom, zbog čega je primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić