Spp 10/2019 3.19.1.11 postupak za rešavanje spornog pravnog pitanja; 3.19.3 izvrsni postupak; 3.20.1 sukob nadležnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Spp 10/2019
24.12.2019. godina
Beograd

PRVI OSNOVNI SUD U BEOGRADU

BEOGRAD

VEZA: 5 IIV- 1795/19 (stari broj 19 IIV 4946/17)

Izvod iz zapisnika sa XIII sednice Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održane 24.12.2019. godine.

O D L U K A

ODBACUJE SE zahtev Prvog osnovnog suda u Beogradu za zauzimanje pravnog stava o spornom pravnom pitanju u predmetu IIV 1795/19.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu je svojim aktom od 08.10.2019. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za rešavanje spornog pravnog pitanja, na osnovu člana 180-185. Zakona o parničnom postupku. Uz navedeni akt dostavljeni su i spisi Prvog osnovnog suda u Beogradu 5 I Iv-1795/19.

Sporno pravno pitanje se odnosi na pitanje mesne nadležnosti suda za odlučivanje o predlogu za izvršenje i glasi:

„Da li je Prvi osnovni sud u Beogradu ovlašćen da se oglasi mesno nenadležnim u fazi odlučivanja o podnetom predlogu za izvršenje na osnovu verodostojne isprave u situaciji kada se ni prebivalište ni boravište izvršnog dužnika, odnosno njegovo sedište, ne nalaze na teritoriji za koju je Prvi osnovni sud u Beogradu nadležan, ili je rešenje o mesnoj nenadležnosti moguće doneti samo u fazi odlučivanja o prigovoru izvršnog dužnika protiv rešenja o izvršenju od strane drugostepenog veća?“

Prvi osnovni sud u Beogradu je dao svoje tumačenje spornog pravnog pitanja, u smislu odredbe člana 181. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Pre svega, taj sud smatra da u konkretnom slučaju nema mesta primeni odredaba Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o mesnoj nadležnosti, s obzirom da Zakon o izvršenju i obezbeđenju, odredbom člana 7. stav 1. propisuje da je za odlučivanje o predlogu za izvršenje ili obezbeđenje opšte mesno nadležan sud na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište ili boravište, a da se odredbom člana 39. tog Zakona propisuje da se u izvršnom postupku i postupku obezbeđenja shodno primenjuje zakon kojim se uređuje parnični postupak. Kako Zakon o izvršenju i obezbeđenju predstavlja specijalni zakon u odnosu na Zakon o parničnom postupku, a kako lex specialis derogat legi generali, to u konkretnom slučaju treba primeniti izričitu odredbu Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Prvi osnovni sud u Beogradu smatra da bi uvažavanjem odluke Višeg suda u Beogradu kojim je rešen sukob nadležnosti u konkretnom slučaju, bila narušena pravna sigurnost i prava izvršnog dužnika u postupku, s obzirom na odredbu člana 36. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju kojom je propisano da ako dostavljanje izvršnom dužniku ne uspe, pismeno se narednog radnog dana ističe na oglasnu tablu suda koji je doneo rešenje o izvršenju na osnovu izvršne ili verodostojne isprave. Ukoliko bi bilo koji sud u državi bio mesno nadležan da donese rešenje o izvršenju nevezano od mesta prebivališta izvršnog dužnika, samo na osnovu činjenice da je tom sudu izvršni poverilac podneo predlog za izvršenje i da ne postoji isključiva mesna nadležnost nekog drugog suda, u slučaju neophodnosti dostavljanja izvršnom dužniku odluke preko oglasne table suda, došlo bi do situacije da ta odluka može da bude istaknuta na oglasnoj tabli bilo kog suda u zemlji, što bi učinilo praktično nemogućim da izvršni dužnik na taj način zaista i primi odluku, te bi posledično bitno uticalo i na efikasnost postupka.

Na sednici Građanskog odeljenja održanoj 24.12.2019. godine, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 182. ZPP, odbacio zahtev Prvog osnovnog suda u Beogradu, jer se o spornom pravnom pitanju izjasnio kroz odluke R1 197/2019 od 17.04.2019. godine, R1 273/2019 od 23.05.2019. godine i R1 498/2018 od 24.05.2019. godine, kojima su rešeni sukobi nadležnosti između Osnovnog suda u Rumi i Trećeg osnovnog suda u Beogradu, Osnovnog suda u Jagodini i Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Osnovnog suda u Pirotu i Prvog osnovnog suda u Beogradu, u pogledu mesne nadležnosti sudova za odlučivanje o predlogu za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja, u situaciji kada prebivalište izvršnog dužnika nije na području suda kome je podnet predlog za izvršenje. U svim navedenim rešenjima je odlučeno da je za postupanje mesno nadležan onaj sud kome je podnet predlog za izvršenje, te da taj sud ne može da se oglasi mesno nenadležnim bez prigovora izvršnog dužnika, ako ne postoji isključiva mesna nadležnost određenog suda u smislu člana 19. stav 3. Zakona o parničnom postupku. U svim navedenim rešenjima, Vrhovni kasacioni sud je primenio član 7. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, kao i član 39. tog Zakona, te član 19. Zakona o parničnom postupku.

Pored toga, Viši sud u Beogradu je u rešenju R 222/19 od 18.04.2019. godine izrazio svoj stav o mesnoj nadležnosti Prvog osnovnog suda u Beogradu, a postoje i druge odluke Višeg suda u Beogradu kojima je na isti način rešen sukob nadležnosti između Prvog osnovnog suda u Beogradu i Trećeg osnovnog suda u Beogradu.

Predsednik Građanskog odeljenja

sudija dr Dragiša B. Slijepčević