Rev 266/2017 porodično pravo; deoba zajedničke imovine supružnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 266/2017
20.04.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Vučković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Stojadinović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5663/16 od 31.08.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 20.04.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5663/16 od 31.08.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13366/13 od 29.10.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnik na ½ idealnog dela dvosobnog stana broj ..., na četvrtom spratu u ulici ... broj ... u ..., ukupne površine 45m2, a po osnovu bračne tekovine stečene u braku sa tuženim, što je tuženi dužan da prizna i trpi da se ovo pravo upiše u knjige evidencije nepokretnosti bez njegove saglasnosti. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 224.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5663/16 od 31.08.2016. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13366/13 od 29.10.2015. godine u stavu prvom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je tužilja vlasnik ½ idealnog dela stana koji se nalazi u ..., u ulici ... broj ..., površine 45m2, po osnovu bračne tekovine stečene u braku sa tuženim, a što je tuženi dužan da prizna i trpi da se ovo pravo tužilje upiše u javni registar prava na nepokretnostima, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude, pod pretnjom izvršenja. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13366/13 od 29.10.2015. godine, tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao drugostepenu odluku na način propisan u članu 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14) i utvrdio da revizija nije osnovana.

Drugostepena odluka nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Bez uticaja su revizijski navodi tuženog da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 228, 229, 230 i 231. ZPP, obzirom da je pogrešno prvostepeni sud umesto navedenih odredaba primenjivao odredbe člana 7. stav 2, člana 220. i člana 223. stav 3. ZPP, obzirom da pozivanje drugostepenog suda na odredbe ranije važećeg Zakona o parničnom postupku nisu uticale na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a sve imajući u vidu i da su citirane odredbe predviđene i novim Zakonom o parničnom postupku. Neosnovano je i ukazivanje na pogrešnu primenu materijalnog prava, a osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja u reviziji nije dozvoljeno saglasno odredbi člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su bivši supružnici koji su bračnu zajednicu zasnovali 09.02.1989. godine, a brak parničnih stranaka je razveden 06.08.2008. godine. Iz braka imaju zajedničku ćerku, dok tuženi iz prethodnog braka ima sina. Tuženom je na osnovu rešenja SO ... od 17.07.1978. godine dodeljen stan, na neodređeno vreme, koji se nalazio u ... u ul. ... broj ..., a dana 18.09.1980. godine tuženi je zaključio ugovor o korišćenju stana kao nosilac stanarskog prava sa Samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja ... . Navedeni stan je tuženi iste godine, dana 24.09, ugovorom zamenio za stan koji se nalazi u ... - ..., ulica ... broj ..., na kome je nosilac stanarskog prava bila VV. Na osnovu navedenog ugovora o zameni stanova, tuženi je 05.01.1985. godine zaključio ugovor o korišćenju stana sa Samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja ..., a predmet tog ugovora je predaja na korišćenje navedenog stana tuženom u svojstvu nosioca stanarskog prava. Nakon što su parnične stranke zaključile brak, tuženi je 09.11.1990. godine sa majkom tužilje - GG iz ... zaključio ugovor o zameni stana, tako da je GG pripao stan u ... u ulici ... broj ..., a tuženom je pripao stan u ... u ulici ... broj ..., kao nosiocima stanarskog prava. Dana 12.11.1990. godine tuženi je sa javnim preduzećem za stambene usluge u ..., zaključio ugovor o korišćenju predmetnog stana i konstatovano je da je tuženom, kao nosiocu stanarskog prava, predat na korišćenje stan na neodređeno vreme i da će ga koristiti zajedno sa članovima porodičnog domaćinstva i to: suprugom AA - ovde tužiljom, ćerkom DD i sinom ĐĐ. Dana 04.03.1993. godine tuženi je podneo zahtev za otkup predmetnog stana, navodeći da stan koristi sa članovima porodičnog domaćinstva - suprugom i dvoje dece i da je ukupan radni staž njegove supruge ovde tužilje i njegov 28 godina, dva meseca i 21 dan. Iz obračuna cene predmetnog stana proizlazi da je otkupna cena određena s`obzirom na godine radnog staža tuženog, kao kupca i njegove supruge. Iz ugovora o otkupu stana zaključenim 20.05.1993. godine između Opštine ... ... i tuženog, utvrđeno je da je prodavac - Opština ... prodala kupcu stan u ... u ulici ... broj ... po otkupnoj ceni od 22.675,417 dinara, odnosno da je otkupna cena stana (od 28.344,271 dinara), umanjena za 20% na ime jednokratne isplate. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužilje nalazeći da ugovor o otkupu stana nije relevantan pravni osnov sticanja svojine u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je došlo do transformacije prava stanovanja tuženog (koje je ostvario pre stupanja u brak sa tužiljom - dodelom na korišćenje stana u ...) u stvarno pravo - pravo svojine isključivo tuženog, te da predmetni stan nije stečen zajedničkim radom i ulaganjem supružnika tokom trajanja braka, pa isti ne može voditi sticanju prava svojine od strane tužilje.

Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi tužilje preinačio odluku prvostepenog suda saglasno članu 357. stav 1. i 171. Porodičnog zakona RS, te primenom pravila o teretu dokazivanja iz Zakona o parničnom postupku, uz obrazloženje da su parnične stranke zajedničkim novčanim sredstvima i za vreme trajanja bračne zajednice otkupile stan koji je predmet parnice, zbog čega je osnovan tužbeni zahtev tužilje u pogledu sticanja prava svojine na predmetnom stanu u toku trajanja braka. Po zaključku drugostepenog suda supružnici su zaključenjem ugovora o otkupu stana i otplatom kupoprodajne cene, koja je formirana po posebnim privilegovanim uslovima, saglasno odredbama člana 18, 18a, 20. i 21. Zakona o stanovanju, stekli svojinu na predmetnom stanu koja predstavlja zajedničku svojinu supružnika, saglasno odredbi člana 171. Porodičnog zakona, nezavisno od činjenice ko je od supružnika ugovorni nosilac stanarskog prava. Stoga pravo svojine na stanu koji je otkupom stekao tuženi ulazi u režim zajedničke svojine, zbog čega je preinačena odluka prvostepenog suda i utvrđeno pravo svojine tužilje na predmetnom stanu, obzirom da ista može osnovano isticati stvarnopravni zahtev u odnosu na stan koji je predmet parnice.

Pravilan je zaključak drugostepenog suda kojim je utvrdio da pravo svojine na stanu, koji je otkupom stekao tuženi, ulazi u režim zajedničke imovine, saglasno članu 171. stav 1. Porodičnog zakona, te da tužilja može osnovano isticati stvarnopravni zahtev u odnosu na stan koji je predmet parnice, obzirom da su supružnici zaključenjem ugovora o otkupu stana i otplatom kupoprodajne cene, formirane po posebnim privilegovanim uslovima, stekli svojinu na predmetnom stanu, nezavisno od činjenice ko je od supružnika ugovorni nosilac stanarskog prava.

Navodi revidenta kojima se ističe da je drugostepeni sud pogrešno primenio odredbu člana 171. stav 1. Porodičnog zakona i pogrešno primenio materijalno pravo nisu osnovani, obzirom da pravilno drugostepeni sud zaključuje da u slučaju otkupa stana dobijenog u toku trajanja braka, gde je na cenu otkupa imao uticaj doprinos za stambenu izgradnju izdvajan iz ličnog dohotka oba supružnika, a da je cena beneficirana - netržišna, te da zbog navedenih specifičnosti otkupa, odnosno sticanja stana postoji opravdan razlog da se napravi odstupanje od opšteg principa deobe zajedničke imovine predviđenog odredbom člana 180. stav 3. Porodičnog zakona, zbog čega nije od presudnog značaja ko je od supružnika obezbedio da se stan dodeli na korišćenje. Naime, otkupom stana u toku trajanja braka od strane jednog bračnog druga, koji je ugovorni nosilac stanarskog prava, pod uslovima iz Zakona o stambenim odnosima, odnosno Zakona o stanovanju, pravo na stan ulazi u režim imovine koju su bračni drugovi stekli radom u toku bračne zajednice, koji je njihova zajednička imovina u smislu odredbe člana 321. Zakona o braku i porodičnim odnosima, pri čemu je bez uticaja ko je od bračnih drugova zaključio ugovor o otkupu stana. Činjenica da je tuženi 1990. godine zaključio ugovor o korišćenju predmetnog stana i tim pravnim poslom odlučeno o stambenom statusu tuženog kao nosioca stanarskog prava koji će stan koristiti zajedno sa članovima porodičnog domaćinstva, ukazuje da je tuženom dodeljen stan i za članove porodičnog domaćinstva - suprugu, ovde tužilju i dvoje dece DD i ĐĐ, te imajući u vidu da je nakon ovako stečenog prava korišćenja stana, u svojstvu nosioca stanarskog prava tuženi otkupio stan, a otkupna cena formirana saglasno posebno beneficiranim uslovima otkupa, s`obzirom na godine radnog staža oba supružnika, parničnih stranaka u ovoj pravnoj stvari, to se navodima revizije tuženog nije moglo udovoljiti.

Kako ne stoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić