Uzp1 1/2013 - presude po zahtevu za preispitivanje sudske odluke (odbijajuća)

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp1 1/2013
16.05.2013. godina
Beograd

U IME NARODA

 

            Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Živković, predsednika veća, Vere Pešić i Olge Đuričić, članova veća, sa savetnikom suda Gordanom Bogdanović, kao zapisničarem, odlučujući  povodom odluke Ustavnog suda broj Už 6960/2012 od 29.03.2013. godine, po zahtevu N.M. iz P., podnetom preko punomoćnika N.K., advokata iz N.S., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda III-4 U 12034/11  od 12.04.2012. godine, u predmetu priznavanja svojstva civilnog invalida rata, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 16.05.2013. godine, doneo je

P R E S U D U

I Zahtev se ODBIJA.

            II USVAJA SE predlog podnosioca zahteva za oslobađanje od plaćanja sudske takse.

O b r a z l o ž e nj e

 

            Pobijanom presudom u stavu prvom dispozitiva odbijena je tužba N.M. podneta protiv rešenja Ministarstva rada i socijalne politike Republike Srbije broj 580-02-2699/2011-11 od 30.08.2011. godine, kojim je ukinuto rešenje Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju AP Vojvodina broj 129-585-24/2011-06 od 31.05.2011. godine. Navedenim rešenjem N.M. je priznato svojstvo civilnog invalida rata V grupe sa 70% invaliditeta i pravo na ličnu invalidninu u visini lične invalidnine ratnog vojnog invalida V grupe, to jest 29% od osnova mesečno, kao i pravo na ortopedski dodatak III stepena u visini 14% od osnova mesečno, sve počev od 01.08.2009. godine pa nadalje dok za to ispunjava zakonom propisane uslove. U stavu drugom dispozitiva pobijane presude odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova spora.

            U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetom zbog povrede zakona i pravila postupka, podnosilac ističe da Upravni sud nije rešio o svim njegovim zahtevima i to zahtevu za naknadu štete koju je pretrpeo i o zahtevu za oslobađanje od plaćanja sudskih troškova, kao i da nije primenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo, a odredbe koje je primenio nije pravilno primenio. Navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, protivrečna sama sebi i razlozima presude i u istoj nisu dati razlozi o bitnim činjenicama. Navedenom presudom povređen je član 2. Zakona o upravnim sporovima i odredbe čl. 21. i 32. Ustava Republike Srbije, kao i čl. 6. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i član 1. Protokola 12 uz Konvenciju. Ukazuje da je ranjen kao dete 1991. godine u Vukovaru u Republici Hrvatskoj u SFRJ, za vreme sukoba između hrvatskih paravojnih jedinica i JNA i naglašava da je 1991. godine bio državljanin SFRJ, pa je netačan zaključak Upravnog suda da je podnosilac ranjen kao državljanin Republike Hrvatske, gde je živeo sa svojom porodicom. Smatra da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primenjena odredba člana 2. Zakona o pravima civilnih invalida rata, jer istom nije propisan kao uslov za sticanje prava nastupanja oštećenja organizma na teritoriji Republike Srbije, već samo telesno oštećenje i državljanstvo Republike Srbije, a koje uslove podnosilac ispunjava. Sa ovih razloga, detaljno obrazloženih u zahtevu, predlaže da Vrhovni kasacioni sud uvaži zahtev i preinači ili ukine pobijanu presudu. Takođe, podnosi molbu za oslobađanje od plaćanja troškova postupka, ističući da je invalid i nezaposleno lice i da nema pokretne i nepokretne imovine, o čemu dostavlja dokaze.

            Vrhovni kasacioni sud je o zahtevu odlučivao u ponovnom postupku, povodom odluke Ustavnog suda broj Už 6960/2012 od 29.03.2013. godine, kojom je u stavu 1. dispozitiva usvojena ustavna žalba N.M. i utvrđeno da su rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp 276/12 od 06.jula 2012. godine povređena prava podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje i na pravno sredstvo, zajemčena odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije. U stavu 2. dispozitiva iste odluke naloženo  je nadležnom sudu da u roku od 60 dana od dana dostavljanja odluke Ustavnog suda ponovi postupak po zahtevu podnosioca ustavne žalbe za preispitivanje pravnosnažne presude Upravnog suda U. 12034/11 od 12.aprila 2012. godine.

            Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp 276/12 od 06.jula 2012. godine odbačen je kao nedozvoljen zahtev N.M. za preispitivanje sudske odluke - presude Upravnog suda U. 12034/11 od 12.aprila 2012. godine.

            Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Sl. glasnik RS'' broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

            Zahtev je neosnovan.

            Prema obrazloženju pobijane presude pravilno je odlučio tuženi organ kada je u postupku vršenja službenog nadzora, u smislu člana 254. a u vezi člana 253. Zakona o opštem upravnom postupku, ukinuo rešenje Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju AP Vojvodine broj 129-585-24/2011-06 od 31.05.2011. godine, s obzirom da je tužilac kao civilno lice ranjen 1991. godine, prilikom bombardovanja Vukovara – Republika Hrvatska, gde je kao državljanin te Republike živeo sa svojom porodicom.

            Ocenjujući zakonitost pobijane presude Vrhovni kasacioni sud nalazi da je presuda doneta bez povreda pravila postupka i uz pravilnu primenu materijalnog prava na činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku.

            Vrhovni kasacioni sud je cenio navode zahteva da je pobijanom presudom povređen član 2. Zakona o pravima civilnih invalida rata, jer podnosilac ispunjava uslove propisane tim članom, pa je našao da su neosnovani. Ovo stoga što se, saglasno principu državnog suvereniteta i principu teritorijalnog važenja zakona, odredba člana 2. Zakona o pravima civilnih invalida rata (''Sl. glasnik RS'' 52/96) odnosi na slučajeve nastanka telesnog oštećenja organizma lica koja su ih zadobila pod uslovima označenim u ovoj odredbi zakona, ali na teritoriji Republike Srbije. Licima kod kojih je kao posledica rane, povrede ili ozlede zadobijene na teritoriji druge države nastalo oštećenje organizma ne mogu se u Republici Srbiji priznati prava predviđena navedenim zakonom, osim ako to izričito zakonom nije propisano. Zakon o pravima civilnih invalida rata ni jednom odredbom nije propisao da se svojstvo civilnog invalida rata može priznati i licima koja su oštećenja organizma pod okolnostima iz člana 2. tog zakona zadobila van teritorije Republike Srbije. Stoga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, svojstvo civilnog invalida rata na osnovu Zakona o pravima civilnih invalida rata može se priznati samo licima kod kojih je oštećenje organizma nastupilo pod okolnostima iz člana 2. tog Zakona kao posledica rane, povrede ili ozlede zadobijene na teritoriji Republike Srbije.  

            Vrhovni kasacioni sud je cenio i navode zahteva da Upravni sud nije odlučio o svim zahtevima tužioca i to o zahtevu za naknadu štete i o zahtevu za oslobađenje od plaćanja sudskih troškova, pa je našao da su ti navodi osnovani ali bez uticaja na drugačiju odluku o zakonitosti pobijane presude, s obzirom da je istom pravilno odbijena njegova tužba. Pored toga, odredbom člana 356. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'' 72/11), koja se shodno primenjuje na osnovu člana 74. Zakona o upravnim sporovima, između ostalog, propisano je da ako je sud propustio da odluči o svim zahtevima o kojima mora da se odluči presudom, ili je propustio da odluči o delu zahteva, stranka može u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude da predloži sudu da se izvrši dopuna presude.             Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanom presudom nije povređen zakon na štetu podnosioca, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u dispozitivu u stavu I.

            Odlučujući o predlogu za oslobađanje od plaćanja sudske takse, Vrhovni kasacioni sud je našao da podnosilac ispunjava uslove za oslobađanje propisane članom 10. Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'' 28/94... 101/11), budući da je saglasno članu 11. istog zakona dostavio dokaze o svom imovnom stanju i to: uverenje Republičkog geodetskog zavoda Republike Srbije – Službe za katastar nepokretnosti Novi Sad 1 broj 952-3/2012-4450 od 04.06.2012. godine o neposedovanju nepokretnosti i uverenje Nacionalne službe za zapošljavanje – Filijala Novi Sad od 30.05.2012. godine o nezaposlenosti. Na osnovu priloženih dokaza i člana 10. Zakona o sudskim taksama Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u dispozitivu u stavu II.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 16.05.2013. godine, Uzp1  1/2013

 

Zapisničar,                                                                           Predsednik veća - sudija

Gordana Bogdanović,s.r.                                                      Snežana Živković,s.r.