U zaštiti prava na suđenje u razumnom roku

NADLEŽNOST VRHOVNOG KASACIONOG SUDA U ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU      

Za postupke zaštite prava na suđenje u razumnom roku pokrenute do 31. decembra 2015. godine, nadležnost je uređena čl. 8a i 8b Zakona o uređenju sudova, koje su prestale da važe 01.01.2016. godine, stupanjem na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (objavljen u "Službenom  glasniku RS", br. 40/2015), do kada Vrhovni kasacioni sud odlučuje:

  • u prvom stepenu, o zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ako se zahtev odnosi na postupak koji je u toku pred Privrednim apelacionim sudom, Prekršajnim apelacionim sudom ili Upravnim sudom i
  • o žalbama protiv rešenja o zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku donetog od strane nižestepenih sudova.

Stranka je mogla da, pored zahteva za povredu prava na suđenje u razumnom roku,  istakne i dva zahteva:

  • za ubrzanje postupka i
  • za primerenu naknadu.

Prema odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ , broj 40/15), koji je stupio na snagu i počeo da se primenjuje od  01. januara 2016. godine, pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev.

Svrha ovog zakona je da pruži sudsku zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i time predupredi nastajanje povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Stranka u postupcima u kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku ne plaća sudsku taksu. Ti postupci su hitni i imaju prvenstvo u odlučivanju.

Pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku su:

1) prigovor radi ubrzavanja postupka (prigovor);

2) žalba;

3) zahtev za pravično zadovoljenje.

Prigovor i žalba mogu da se podnesu dok se postupak ne okonča, a pravo na pravično zadovoljenje ima stranka čiji je prigovor usvojen, a koja nije podnela žalbu, zatim stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena.

Prigovor

Stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo.

Postupak po prigovoru vodi predsednik suda, koji i odlučuje o prigovoru. Godišnjim rasporedom poslova predsednik suda može odrediti jednog ili više sudija da pored njega vode postupak i odlučuju o prigovorima. Predsednik suda dužan je da odluči o prigovoru u roku od dva meseca od dana prijema prigovora.

Ne održava se usmena rasprava.

Žalba

Stranka ima pravo na žalbu ako je njen prigovor odbijen ili ako predsednik suda o njemu ne odluči u roku od dva meseca od dana prijema prigovora.

Žalba može da se podnese i ako je prigovor usvojen, ali neposredno viši javni tužilac nije doneo obavezno uputstvo u roku od osam dana od dana prijema rešenja predsednika suda, zatim ako predsednik suda ili neposredno viši javni tužilac nije naložio sudiji ili javnom tužiocu procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak, ili ako sudija ili javni tužilac nije preduzeo naložene procesne radnje u roku koji mu je određen.

Zahtev za pravično zadovoljenje

Vrste pravičnog zadovoljenja jesu:

1) pravo na isplatu novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu koja je stranci izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu: novčano obeštećenje);

2) pravo na objavljivanje pismene izjave Državnog pravobranilaštva (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo) kojom se utvrđuje da je stranci bilo povređeno pravo na suđenje u razumnom roku;

3) pravo na objavljivanje presude kojom se utvrđuje da je stranci bilo povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Vrhovni kasacioni sud odlučuje:

  • o prigovoru
  • o žalbi.