Kž II 91/09

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Kž II 91/09
05.02.2009. godina
Beograd

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Dragomira Milojevića, predsednika veća, Predraga Gligorijevića i Zorana Tatalovića, članova veća i savetnika Vrhovnog suda, Gordane Maravić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osuđenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, rešavajući o žalbi osuđenog, izjavljenoj protiv rešenja Okružnog suda u Nišu Kuo.186/08 od 24. decembra 2008. godine, u sednici veća održanoj, dana 05.februara 2009. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UVAŽAVANJEM žalbe osuđenog AA, PREINAČAVA SE rešenje Okružnog suda u Nišu Kuo.186/08 od 24. decembra 2008. godine, tako što Vrhovni sud uvažava molbu osuđenog za puštanje na uslovni otpust, pa se isti ima OTPUSTITI sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 1-jedne godine, koja mu je izrečena pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Nišu K.135/07 od 05. oktobra 2007. godine, zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, pod uslovom da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne učini novo krivično delo, odnosno do 25. februara 2009. godine.

Osuđeni AA ima se OTPUSTITI sa izdržavanja kazne zatvora iz KPZ za maloletnike Valjevo danom dostavljanja ovog rešenja.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Okružnog suda u Nišu Kuo.186/08 od 24. decembra 2008. godine, odbijena je molba osuđenog AA za puštanje na uslovni otpust sa izdržavanja kazne zatvora izrečene pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Nišu K.135/07 od 05. oktobra 2007. godine, kojom je oglašen krivim zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Redovan istek kazne nastaje 25. februara 2009. godine, kako je navedeno u izveštaju Kazneno-popravnog zavoda za maloletnike u Valjevu od 12. decembra 2008. godine.

Protiv ovog rešenja žalbu je izjavio osuđeni AA, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, s predlogom da Vrhovni sud ukine prvostepeno rešenje i vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da ga preinači tako što će uvažiti molbu za puštanje na uslovni otpust.

U podnesku Republičkog javnog tužioca Ktr-I-209/09 od 27. januara 2009. godine, izneto je mišljenje da je prvostepeno rešenje pravilno, te da bi žalbu osuđenog trebalo odbiti kao neosnovanu.

Vrhovni sud je u sednici veća, razmotrio spise krivičnog predmeta, zajedno sa pobijanim rešenjem i iznetim mišljenjem Republičkog javnog tužioca, pa je ocenivši navode izjavljene žalbe, našao:

Žalba je osnovana.

Odlučujući u smislu odredaba člana 522. Zakonika o krivičnom postupku, prvostepeni sud je odbio molbu za puštanje na uslovni otpust osuđenog AA, potencirajući u obrazloženju rešenja okolnosti koje se tiču težine učinjenog krivičnog dela za koje je oglašen krivim, te količine opojne droge koja je kod njega pronađena i oduzeta.

Ovi razlozi su neprihvatljivi za Vrhovni sud, imajući u vidu stanje u spisima predmeta, a okolnosti koje se tiču težine učinjenog krivičnog dela, stepena krivice i ostalih okolnosti pod kojima je krivično delo izvršeno, svakako su cenjeni u pravnosnažno okončanom krivičnom postupku protiv osuđenog i nisu predmet razmatranja povodom molbe za puštanje na uslovni otpust.

Naime, imajući u vidu spise krivičnog predmeta, kao i izveštaj Kaznene ustanove u kojoj AA izdržava izrečenu kaznu zatvora, očigledno je, da je proces resocijalizacije ličnosti osuđenog okončan. Redovan istek kazne nastupa 25. februara 2009. godine, pa je osuđeni izdržao više od polovine izrečene kazne zatvora, a kada je u pitanju vladanje i ponašanje osuđenog, Kaznena ustanova ocenjuje da u svemu poštuje pravila ponašanja, da je opravdao ukazano poverenje, u procesu prevaspitavanja aktivno učestvovao, pa je i predlog KPZ za maloletnike Valjevo, odnosno uprave te ustanove, da se molba za puštanje na uslovni otpust osuđenog uvaži.

Stoga je Vrhovni sud, u tom kontekstu ocenio utvrđene odlučne činjenice, uvažavanjem molbe osuđenog AA, preinačio prvostepeno rešenje i odredio da se isti ima pustiti na uslovni otpust sa izdržavanja kazne, jer iz spisa krivičnog predmeta nesumnjivo proizilazi, da se za vreme izdržavanja kazne toliko popravio da se sa osnovom može očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično delo. Ovo drugim rečima znači, da Vrhovni sud ocenjuje da je u slučaju osuđenog AA u potpunosti postignuta svrha kažnjavanja propisana zakonom (član 42. i član 46. stav 1. KZ).

Zbog navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rešenja, u smislu odredbe člana 401. stav 3. ZKP.

Zapisničar,                                                                                                                                            Predsednik veća sudija,

Gordana Maravić,s.r.                                                                                                                         Dragomir Milojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić