Rev2 3725/2019 3.5.1; zasnivanje radnog odnosa; 3.5.5; radni odnos na neodređeno vreme

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3725/2019
25.02.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa dr Enike Veg, advokat iz ..., protiv tuženog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada, koga zastupa Ivana Vujasin, advokat iz ..., radi utvrđenja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 367/19 od 10.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 25.02.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU se presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 367/19 od 10.06.2019. godine i Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1569/2017 od 15.11.2018. godine i predmet vraća prvotepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1569/2017 od 15.11.2018. godine usvojen je tužbeni zahtev, utvrđeno da je tužilja u radnom odnosu na neodređeno vreme sa tuženim od 01.06.2017. godine, obavezan je tuženi da sa tužiljom zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme počev od 01.06.2017. godine za obavljanje poslova koje odgovaraju vrsti i stepenu stručne spreme, poslova ..., kao i da tužilju počev od 01.06.2017. godine prijavi kod RF PIO na obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje i obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 142.500,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 367/19 od 10.06.2019. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena navedena presuda a zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu blagovremeno je izjavio reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku i nalazi da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je radila na poslovima ... kod tuženog po ugovorima na određeno vreme počev od avgusta 2006. godine zaključno sa aprilom 2007. godine, a zatim od avgusta 2007. godine do aprila 2008. godine i na isti način u narednom periodu od avgusta jedne do aprila druge godine sve do avgusta 2015. godine, kada je između stranaka zaključen ugovor na određeno vreme za period od 13.08.2015. godine do 12.05.2016. godine, a 12.05.2016. godine za period od navedenog dana do 12.12.2016. godine. Tužilja je nastavila sa radom kod tuženog na osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima sa SZ „Sajam“ NS sa dejstvom od 13.12.2016. godine do 31.05.2017. godine. Tuženi je imao potrebu za radom tužilje i za još dvojicom radnika u periodu posle aprila 2017. godine tako da je upravnica ... tuženom poslala mejl zaposlenom kod tuženog zaduženog za radnike zahtevajući da se produži radno angažovanje tužilje i još dvojice radnika preko studentske zadruge sve do kraja 2017. godine. Tužilja je radila poslove ... za tuženog u toku juna i jula 2017. godine izuzev perioda kada je bila na bolovanju. Nakon 31.05.2017. godine tužilja nije zaključila novi ugovor o privremenim i povremenim poslovima već je nastavila da radi kod tuženog bez zaključenog ugovora o radu ili ugovora o privremenim i povremenim poslovima. U julu 2017. godine tužilja je u dva navrata pozivana od strane nadležnih iz studentske zadruge da sa njima zaključi i potpiše antidatirani ugovor o privremenim i povremenim poslovima počev od 01.06.2017. godine što je tužilja odbila da potpiše. Tužilja je prestala sa radom kod tuženog 31.07.2018. godine.

Nalazeći da je tužilja dva meseca, počev od 01.06.2017. godine radila kod tuženog bez ugovora na poslovima, sistematizovanim kod tuženog, da je od avgusta 2015. godine neprekidno a pre toga sa prekidima od po 2 do 3 meseca desetak godina radila kod tuženog na istim poslovima, nižestepeni sudovi su primenom člana 32. Zakona o radu usvojili tužbeni zahtev i utvrdili radni odnos tužilje kod tuženog na neodređeno vreme počev od 01.06.2017. godine obavezujući tuženog da sa tužiljom zaključi ugovor o radu i prijavi je kod RF PIO.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pobijana odluka je zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava usled čega činjenično stanje nije u potupnosti utvrđeno.

Prema stanju iz spisa tuženi je ustanova čiji je osnivač Republika Srbija, ostali korisnik javnih sredstava i u skladu sa Zakonom o javnim službama na tuženog se primenjuju odredbe Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sisitemu („Službeni glasnik RS“ br. 108/13) kao i kasnijim izmenama i dopunama tog zakona je propisano da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2020. godine (čl. 27e stav 34.), da se izuzetno radni odnos sa novim licima može zasnovati uz saglasnost tela Vlade na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva (čl. 27e stav 35.) pri čemu je članom 27e. stav 36. i 37. istog zakona ograničen i uslovljen i broj zaposlenih na određeno vreme zbog povećanog obima posla, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge i drugim osnovima.

Pobijanom odlukom je paušalno navedeno da je tuženome Ministarstvo dalo saglasnost da zasnuje radni odnos na neodređeno vreme sa jednim radnikom na poslovima ..., a po zahtevu upravnice ... koja je podnela zahtev da bi se rešio radni status tužilje ali da tuženi nije zasnovao radni odnos sa tužiljom jer je tužilja pre septembra 2017. godine podnela tužbu protiv tuženog. Međutim, u spisima nema navedene saglasnosti niti je utvrđena njena sadržina, kada je data, za koje poslove, za koji period. U spisima postoje rešenja Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja od 10.01.2017. godine kojim se daje saglasnost na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova ustanove – tuženog, kojim je sistematizovano ukupno 616 radnih mesta i rešenje od 12.09.2017. godine istog ministarstva kojim se daje saglasnost na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova ustanove – tuženog, kojim su sistematizovani poslovi za ukupno 579 izvršilaca. Navedeno je nedovoljno za identifikaciju da li je tuženom odobreno zapošljavanje na dodatnom radnom mestu ... i da li je u spornom periodu prema odobrenoj sistematizaciji radnih mesta tuženih bilo slobodno radno mesto na koje je mogla biti raspoređena tužilja i od kada, posebno kada se ima u vidu da je prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog od 07.09.2017. godine smanjen broj sistematizovanih poslova i da je sistematizacija odobrena septembra 2017. godine a tužilji priznat radni odnos na neodređeno vreme od 01.06.2017. godine.

Sa iznetih razloga zbog pogrešne primene materijalnog prava ostale su sporne odlučne činjenice i za sada se ne može prihvatiti zaključak drugostepenog suda o osnovanosti zahteva za utvrđenje radnog odnosa tužilje na neodređeno vreme, jer je ostalo sporno poštovanje propisa o maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru, važećih za tuženog prema njegovom organizacionom statusu. Stoga su nižestepene odluke morale biti ukinute.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti ukazane nepravilnosti, utvrditi navedene odlučne činjenice i doneti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci rešenja na osnovu člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić