Rev 1740/2016 porodično pravo; deoba zajedničke imovine supružnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1740/2016
27.04.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i Lidije Đukić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Vuk Vuković, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, obojice iz ..., koje zastupa punomoćnik Boris Miljuš, advokat iz ..., radi svojine i poništaja ugovora, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2776/16 od 27.04.2016. godine, u sednici veća od 27.04.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2776/16 od 27.04.2016. godine u stavu 2 izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 620/11 od 12.11.2016. godine, u stavu 1. izreke, oglašava se delimično ništavim ugovor o poklonu zaključen između tuženih, a koji je ugovor overen pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu pod Ov .../... i to u delu kojim je tuženi BB poklonio ½ stana opisanog u tom stavu presude. U stavu 2. izreke, utvrđuje se da je tužilja AA iz ... po osnovu sticanja u braku sa tuženim BB suvlasnik sa jednom idealnom polovinom na nepokretnosti i putničkom vozilu opisanim u tom stavu presude. U stavu 3. izreke, odbija se tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilja po osnovu sticanja u braku sa tuženim BB suvlasnik na ½ nepokretnosti navedene u tom stavu izreke, kao i ukupnog ranijeg osnivačkog udela BB od 2,29567% u Privrednom društvu ''GG'' iz ..., te da se obaveže tuženi da tužilji isplati ½ ukupno upisanog osnivačkog udela osnivačkog kapitala privrednog društva u iznosu od 22.140.322,04 dinara sa kamatom. U stavu 4. izreke, odbija se tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi BB da tužilji AA po osnovu primljene dividende isplati iznose navedene u tom stavu izreke presude. U stavu 5. izreke je odbijen predlog tužilje za određivanje privremene mere. U stavu 6. izreke se obavezuju tuženi da tužilji solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 378.000,00 dinara, dok se u stavu 7. izreke, tužilja oslobađa obaveze plaćanja sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2776/16 od 27.04.2016. godine, u stavu 1. izreke, odbija se kao neosnovana žalba tužilje i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P 620/11 od 12.11.2016. godine u stavu 3. i 4. izreke. U stavu 2. izreke, delimično se odbija kao neosnovana žalba tuženih i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P 620/11 od 12.11.2016. godine u stavu 1, kao i u delu stava 2. izreke, u odnosu na stan broj ... u ulici ... broj ... u ... i poslovni prostor koji se vodi pod brojem posebnog dela 1 u ulici ... broj ... u .... U stavu 3. izreke, prvostepena presuda se ukida u preostalom delu stava 2. izreke, u odnosu na putničko motorno vozilo, kao i u stavu 6. izreke i u tom delu se predmet vraća na ponovno suđenje. Odbačena je kao nedozvoljena žalba tuženih u delu kojim se pobija stav 7. izreke presude Višeg suda u Beogradu P 620/11 od 12.11.2016. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude i to u delu kojim je odbijena žalba tuženih i potvrđena prvostepena presuda – stav 2. izreke, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pobijanu presudu u navedenom delu, na osnovu člana 399. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 125/04 i 111/09) u vezi člana 506. stav 1. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženih neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. ZPP, a na koju revizija ukazuje (revizija se pogrešno poziva na odredbe ZPP ''Službeni glasnik RS'' 72/2011 i 55/2014).

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi BB su zaključili brak 02.11.1970. godine koji je razveden 23.09.2013. godine, s tim što je zajednica života prestala da postoji u toku 2011. godine, a u braku imaju troje zajedničke dece i to sina DD, sina VV – tuženog i kćerku ĐĐ. Tužilja je bila zaposlena u Kompaniji ''EE'' sve do 16.05.1995. godine, a tuženi BB je zaposlen u ''GG'' počev od 1980. godine. Tužilja je u periodu od 17.05.1995. do 15.02.2015. godine ostvarivala invalidsku penziju. ŽŽ, ocu tuženog BB je 05.07.1982. godine od strane ''ZZ'' dodeljen na korišćenje trosoban stan broj ... u ... na ... na ... spratu kako bi ga koristio sa članovima domaćinstva i to suprugom II, sinom BB, snahom AA i unukom JJ. Taj stan je otkupljen 10.12.1992. godine po ugovoru o otkupu stana koji je zaključen između prodavca ''ZZ'' i kupca – nosioca stanarskog prava ŽŽ, a posle ŽŽ smrti rešenjem Četvrtog opštinskog suda u Beogradu O ... od 15.01.1999. godine tuženi BB je oglašen za naslednika na spornom stanu. Tuženi BB je 02.11.1995. godine od KK kupio stan broj ... na ... spratu zgrade u ulici doktora ... broj ..., a 28.12.1995. godine je od LL kupio stan koji se nalazi u ulici ... broj .... BB je 16.11.2000. godine od LJLJ kupio stan broj ... u ulici ..., a 09.04.2008. godine kupio je poslovni prostor – lokal u ulici ... broj ... na ... i nepokretnosti koje su navedene je upisao u katastar na svoje ime. Radi rešavanja stambenih potreba BB je u ''GG'' odobren kredit za kupovinu dvosobnog stana na ... u ulici ... broj ..., a potom i kredit za kupovinu stana koji se nalazi na ... u ulici ... i za kupovinu garsonjere u ulici ..., a u iznosima kako je to utvrđeno u nižestepenim odlukama. Ugovorom o poklonu od 25.10.2007. godine koji je overen pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu pod brojem Ov. .../... od 26.10.2007. godine, tuženi BB je tuženom VV poklonio dvosoban stan broj ... koji se nalazi u ulici ... broj ... na .... Ugovorom o poklonu udela i osnivačkog prava Privrednog društva ''GG'' od 10.10.2012. godine BB je poklonio 98% svog udela koji poseduje u privrednom društvu tako što je preneo bez naknade na jednake delove od po 1,2488% udela tuženom VV i ĐĐ. U Agenciji za privredne registre upisani su kao članovi Privrednog društva ''GG'' tuženi VV sa 1,4488% udela, ĐĐ sa 1,4488% udela i tuženi BB sa 0,0591% udela. Nakon što je pravno lice ''GG'' registrovano u formi društva sa ograničenom odgovornošću isplaćene su dividende tuženom BB u iznosu od 10.334.267,18 dinara, a ĐĐ i VV u iznosu od po 2.420.477,76 dinara.

Kod napred utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud nalazi da su stan u ulici ..., poslovni prostor u ulici ..., garsonjera u ulici ... i putničko vozilo zajednička imovina bračnih drugova – tužilje i tuženog BB u čijem sticanju su učestvovali sa podjednakim sredstvima zbog čega je u odnosu na njih usvojen tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je tužilja suvlasnik sa ½. U odnosu na ostale nepokretnosti, novčana sredstva i drugo, sud nalazi da je tužiljin tužbeni zahtev neosnovan jer se radi o posebnoj imovini tuženog BB, te je zbog toga u tom delu tužbeni zahtev odbijen. Kako je sud našao da je stan u ulici ... u suvlasništvu tužilje i tuženog BB sa po ½, a ugovorom o poklonu BB je u korist tuženog VV raspolagao navedenim stanom u celini, to je u odnosu na ½ ugovor ništav, te je i u tom delu tužiljin tužbeni zahtev usvojen. Drugostepeni sud nalazi da je pravilno odlučio prvostepeni sud kada je na opisani način utvrdio šta čini zajedničku imovinu bračnih drugova, a šta posebnu imovinu tuženog BB, te da u zajedničkoj imovini bračni drugovi učestvuju sa ½. Međutim, drugostepeni sud smatra da u odnosu na putničko vozilo činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te u tom delu je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovni postupak, a što se tiče odluke suda o svojini tužilje na ½ garsonjere u ulici ... broj ... u tom delu nije bilo žalbe na prvostepenu odluku.

Porodični zakon je u članu 171. stav 1. utvrdio da imovina koju su supružnici stekli radom u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu. U članu 180. stav 2. je utvrđeno da se pretpostavlja da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki, a po stavu 3. istog člana veći udeo jednog supružnika u sticanju zajedničke imovine zavisi od njegovih ostvarenih prihoda, vođenja poslova u domaćinstvu, staranja o deci, staranja o imovini, te drugih okolnosti od značaja za održavanje ili uvećanja vrednosti zajedničke imovine. Tokom postupka je nesumnjivo utvrđeno da su nepokretnosti za koje je usvojen tužbeni zahtev stečene u toku braka između tužilje i tuženog BB. Za vreme braka tužilja je bila zaposlena, a potom penzioner, pa su otuda sva njena sredstva stečena radom ili u vezi sa radom. Tuženi BB je bio zaposlen i primao zaradu, ali je imao i određeni udeo u Privrednom društvu ''GG'' i prihode po tom osnovu, a što nije rezultat rada već rezultat poslovanja privrednog društva. Međutim, na njemu je svakako bio teret dokazivanja činjenice da je sporna imovina ili deo nje stečen iz sredstava koja je dobio po osnovu udela u privrednom društvu, a što on u postupku nije učinio. Pri saslušanju parničnih stranaka istaknuto je da je lokal u ulici ..., za koji revizija tvrdi da je kupljen iz posebne imovine tuženog BB – dividende, kupljen za najstarijeg sina, s tim što se ne pominje iz kojih sredstava. Otuda je pravilan zaključak nižestepenih sudova da je i lokal u ulici ..., kao i stan u ulici ... i (što nije sporno) stan u ulici ... zajednička imovina bračnih drugova. Nije sporno da je tuženi BB ostvarivao veću zaradu od tužilje, što se navodi u reviziji, ali visina zarade nije jedino merilo za utvrđivanje eventualnog većeg udela nekog od bračnih drugova u zajedničkoj imovini. U braku između tužilje i tuženog BB rođeno je troje dece, BB je kao parnična stranka naveo da nikada nisu imali kućne pomoćnice, niti neke žene koje bi plaćali za pomoć. To znači da je upravo tužilja svojim angažovanjem u porodici ne samo brinula o deci, nego i omogućila tuženom BB da radi i ostvaruje veće prihode. Ako se svemu tome doda i da je upravo na tuženom BB bio teret dokazivanja eventualno većeg učešća u zajedničkoj imovini, a u čemu on nije uspeo, to je pravilan stav nižestepenih sudova o podjednakom učešću bračnih drugova u predmetnoj imovini. Kod činjenice da su tužilja i tuženi BB suvlasnici na stanu u ulici ... sa po ½, a da je tuženi BB ugovorom o poklonu raspolagao sa stanom u celini, pravilan je stav nižestepenih sudova da je pomenuti ugovor ništav u odnosu na ½ predmetnog stana jer u tom delu je tuženi BB raspolagao sa tužiljinom imovinom, što u smislu člana 47. ZOO povlači ništavost ugovora o poklonu u tom delu. Tuženi u postupku nisu dokazali da je sa zaključenjem ugovora o poklonu pomenutog stana tužilja bila saglasna, pa samim tim insistiranje revizije na tome nije osnovano.

S obzirom da se ni ostalim navodima iz revizije ne dovodi u sumnju pravilnost nižestepenih odluka, to je i odlučeno kao u izreci, na osnovu člana 405. stav 1. ZPP.

Predsednik veća sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić