Uzp 189/2018 ponavljanje upravnog postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 189/2018
26.09.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branka Stanića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu za preispitivanje sudske odluke, koji je podnelo Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije iz Beograda, protiv presude Upravnog suda 9 U 2424/18 od 17.04.2018. godine, uz učešće „AA“ DOO iz ..., preko punomoćnika Mirka Brborića, advokata iz ..., ..., kao protivnom strankom, u predmetu ponavljanja postupka davanja saglasnosti na studiju o proceni uticaja na životnu sredinu, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 26.09.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA, PREINAČAVA SE presuda Upravnog suda 19 U 2424/18 od 17.04.2018. godine, tako, što se tužba ODBIJA i ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora.

ODBIJA SE zahtev protivne stranke za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom uvažena je tužba tužioca, „AA“ DOO iz ..., podneta protiv rešenja Ministarstva zaštite životne sredine Republike Srbije broj 353-02- 1374/17-16 od 23.01.2018. godine, kojim je ponovljen postupak davanja saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje male hidroelektrane „...“ na reci ..., tužioca, kao nosioca projekta, koja se planira na prostoru Parka prirode „...“ na katastarskim parcelama bliže označenim u dispozitivu tog rešenja, koje se nalaze u KO ..., kao i katastarskim parcelama bliže označenim u dispozitivu tog rešenja u KO ..., grad Pirot, okončan rešenjem Ministarstva zaštite životne sredine broj 353-02-1374/17-16 od 18.07.2017. godine, kojim je data saglasnost na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje male hidroelektrane „...“ na reci ..., sa mašinskom zgradom na katastarskim parcelama u KO ... bliže označenim u dispozitivu tog rešenja, kao i u KO ..., grad Pirot, bliže označenim u dispozitivu, na prostoru Parka prirode „...“.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnosilac ističe da se činjenice iz Izveštaja o stručnom nadzoru Zavoda za zaštitu prirode Srbije bitno razlikuju od onih koje su sadržane u Studiji o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje male hidroelektrane „...“ na reci ..., te da bi te činjenice, da su bile poznate u trenutku odlučivanja o davanju saglasnosti na Studiju, mogle dovesti do drugačijeg rešenja upravne stvari, zbog čega je podnosilac zahteva rešenjem od 23.01.2018. godine odlučio da postupak davanja saglasnosti na Studiju okončan rešenjem od 18.07.2017. godine ponovi. Ukazuje na to da na rešenje kojim se odlučuje o davanju saglasnosti na Studiju, prema odredbi člana 188. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, nije dozvoljena žalba. Smatra da je neosnovan stav Upravnog suda da bi postupak davanja saglasnosti mogao da se ponovi samo ako bi Zavod za zaštitu prirode izdao drugačije uslove, odnosno na drugačiji način rešio prethodno pitanje o zaštiti prirode u pogledu uslova i da takvi razlozi nemaju osnova u zakonu. Navodi da rešenje Zavoda za zaštitu prirode Srbije o uslovima zaštite prirode nije prethodno pitanje u postupku davanja saglasnosti na Studiju. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu ukine ili preinači.

Suprotna stranka, u odgovoru na zahtev, predlaže da sud isti odbije i obaveže podnosioca zahteva da joj nadoknadi troškove u iznosu od 16.500,00 dinara.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva u smislu odredbe člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je osnovan.

Prema obrazloženju pobijane presude, razlozi za ponavljanje postupka na koje se poziva tuženi organ, „da se činjenice utvrđene stručnim nadzorom Zavoda za zaštitu prirode Srbije od 10. do 12.07.2017. godine bitno razlikuju od konstatacija sadržanih u Studiji“, po oceni Upravnog suda, ne odnose se na postupak davanja saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje male hidroelektrane „...“ na reci ..., već na postupak koji se vodio pred Zavodom za zaštitu pririrode radi izdavanja rešenja o uslovima zaštite prirode. Po nalaženju Upravnog suda, sve dok je na pravnoj snazi rešenje Zavoda za zaštitu pririrode Republike Srbije, Radne jedinice Niš, 03 broj 019-291/8 od 18.12.2013. godine, u kome su definisani opšti i posebni uslovi za zaštitu prirode u skladu sa propisima iz oblasti zaštite prirode, nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka davanja saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje male hidroelektrane „....“ na reci ... Upravni sud ocenjuje da bi ovaj postupak mogao da se ponovi samo ako bi Zavod izdao drugačije uslove, odnosno na drugačiji način rešio prethodno pitanje o zaštiti prirode u pogledu uslova. Samo drugačije dati uslovi od onih koji su prethodno dati u postupku davanja saglanosti na Studiju, mogli bi da dovedu do ponavljanja postupka kod tuženog, ali ne zato što bi to rešenje predstavljalo novu činjenicu, već zbog razloga propisanog odredbom člana 176. stav 1. tačka 10. Zakona o opštem upravnom postupku, jer bi drugačiji uslovi predstavljali drugačiju odluku o prethodnom pitanju, na kome je zasnovana saglasnost tuženog. Po oceni Upravnog suda, Izveštaj Zavoda za zaštitu prirode o stručnom nadzoru od 10. do 12.07.2017. godine nije novi dokaz u ovom postupku, jer je Zavod za zaštitu prirode izdao rešenje o uslovima zaštite prirode dana 18.12.2013. godine i to rešenje jedino obavezuje tuženi organ, a ne naknadno sačinjen Izveštaj o stručnom nadzoru, jer isti ne predstavlja dokaz o novim činjenicama. Upravni sud nalazi da iz dokaza dostavljenih uz tužbu proizlazi da su činjenice na koje se tuženi organ poziva, kao na razlog za ponavljanje postupka, bile poznate organu više godina pre donošenja osporenog rešenja.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano navodima zahteva ukazuje na to, da su pobijanom presudom načinjene bitne povrede pravila postupka.

Tužbom osporenim rešenjem u upravnom sporu od 23.01.2018. godine ponovljen je postupak davanja saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje male hidroelektrane „...“ na reci ... na prostoru Parka prirode „...“ okončan rešenjem tuženog organa od 18.07.2017. godine. Donošenju navedenog rešenja prethodilo je rešenje Zavoda za zaštitu prirode od 18.12.2013. godine, kojim su nosiocu projekta, ovde protivnoj stranci, izdati uslovi zaštite prirode za izradu tehničke dokumentacije i uspostavljanje MHE „...“ na reci ..., i to: opšti uslovi navedeni u tač. 1) do 26) dispozitiva; uslovi za uspostavljanje vodozahvata, riblje staze i cevovoda navedeni u tač. 27) do 38) dispozitiva; uslovi za izgradnju tunela navedeni u tač. 39) do 42) dispozitiva; uslovi za izgradnju mašinske zgrade navedeni u tač. 43) do 52) dispozitiva; uslovi za izgradnju i uspostavljanje trafostanice navedeni u tač. 53) do 56) dispozitiva i uslovi za korišćenje MHE navedeni u tač. 57) do 66) dispozitiva. U dispozitivu rešenja je, takođe, konstatovano da je podnosilac zahteva dužan da radove i aktivnosti izvede u svemu u skladu sa izdatim uslovima i da ovo rešenje ne oslobađa podnosioca obaveze da pribavi i druge uslove, dozvole i saglasnosti predviđene važećim propisima.

Javno preduzeće za gazdovanje šumama „Srbijašume“, koje je upravljač zaštićenog prirodnog dobra Park prirode „...“ i korisnik Ribarskog područja „...“ je 27.12.2017. godine dostavilo je tuženom organu predlog da se u ponovljenom postupku preispita saglasnost tog organa na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje MHE „...“ na reci ..., zbog suštinskog neuvažavanja uslova od značaja za zaštitu prirode i novoutvrđenih činjenica o evidentiranim zaštićenim i strogo zaštićenim divljim vrstama i njihovim staništima. Uz predlog je dostavljen akt Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu broj 01-5334/1 od 20.12.2017. godine u kome je konstatovano da u Studiji nisu ispoštovane tač. 4, 5. i 7. opštih uslova iz rešenja o uslovima zaštite životne sredine od 18.12.2013. godine, kao i dopis Zavoda za zaštitu prirode sa Izveštajem o stručnom nadzoru od 10-12. jula 2017. godine u kome se navodi da su u reci ... evidentirane zaštićene vrste riba (potočna pastrmka i potočna mrena) i strogo zaštićena vrsta potočnog raka, te da bi svako zahvatanje vode i smanjivanje protoka neizostavno dovelo do znatnog smanjenja dubine i usporenog toka, čime bi se značajno izmenili uslovi u staništu i trajno narušila mogućnost daljeg kretanja matice riba, mrest i razvoj riblje mlađi. Ovakav zaključak je u Izveštaju detaljno obrazložen na osnovu prikupljenih podataka o sadašnjim uslovima u vodotoku i njihovoj značajnoj izmeni do koje može doći usled invazivnih promena hidrološkog režima.

Na osnovu dokaza koji su dostavljeni uz predlog za ponavljanje postupka, tuženi organ je utvrdio da Izveštaj zavoda za zaštitu prirode o stručnom nadzoru jeste dokaz o novim činjenicama koje bi mogle da dovedu do drugačijeg rešenja ove upravne stvari, a da ostala dokumentacija potvrđuje te novoutvrđene činjenice i obrazlaže zbog čega je neophodno ponoviti postupak davanja saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu MHE „...“ na reci ...

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je stav tuženog organa da činjenice utvrđene na licu mesta prilikom stručnog nadzora 10.07.2017. godine, o čemu je sačinjen Izveštaj od 12.07.2017. godine, a koje su potkrepljene detaljnim obrazloženjem u preostaloj dokumentaciji dostavljenoj uz predlog za ponavljanje postupka, predstavljaju osnov za donošenje rešenja o ponavljanju postupka u smislu odredbe člana 176. stav 1. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku, jer ukazuju na bitnu razliku u odnosu na one činjenice koje su sadržane u Studiji o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje male hidroelektrane „...“ na reci ... Naime, konstatacija u Studiji o pozitivnom efektu izgradnje predmetne hidroelektrane na ihtiofaunu ne odgovaraju činjenicama utvrđenim prilikom stučnog nadzora Zavoda za zaštitu prirode u periodu 10-12. juli 2017. godine.

Odredbama člana 57. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS“, 36/09 ... 14/16), pored ostalog, propisano je da su na zaštićenom području zabranjeni radovi i aktivnosti, odnosno izvođenje projekata, koji oštećuju, narušavaju i menjaju osobine i vrednosti zbog kojih je područje zaštićeno (stav 1.), kao i da se za radove i aktivnosti, odnosno izvođenje projekata na zaštićenom području, sprovodi postupak procene uticaja na životnu sredinu u skladu sa zakonom, uz obavezno pribavljanje akta o uslovima i merama zaštite prirode (stav 3.). Saglasno odredbama člana 8. istog zakona, akt o uslovima zaštite prirode izdaje rešenjem nadležni zavod za zaštitu prirode, a u rešenju se naročito navode uslovi, odnosno zabrane i ograničenja pod kojima se planirani radovi i aktivnosti mogu realizovati.

Sadržina Studije o proceni uticaja na životnu sredinu propisana je odredbom člana 17. stav 1. Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu („Službeni glasnik RS“, 135/04 i 36/09), a stavom 2. istog člana propisano je da se uz Studiju o proceni uticaja prilažu pribavljeni uslovi i saglasnosti drugih nadležnih organa i organizacija u skladu sa posebnim zakonom.

Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da rešenje Zavoda za zaštitu prirode Republike Srbije o uslovima zaštite prirode predstavlja jedan od akata koji se dostavlja u postupku procene uticaja na životnu sredinu projekta na zaštićenom području. Nedostatak rešenja Zavoda za zaštitu prirode o uslovima zaštite prirode pri podnošenju zahteva za davanje saglasnosti na Studiju procene uticaja ne bi bio potpun, pa time ni uredan. Činjenica da donošenje rešenja o uslovima za zaštitu prirode prethodi izradi studije o proceni uticaja na životnu sredinu koja mora ispunjavati izdate uslove za zaštitu prirode, ne znači da akt o uslovima za zaštitu prirode predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe člana 134. Zakona o opštem upravnom postupku, kako pogrešno nalazi Upravni sud, te da se nije mogao ponoviti postupak davanja saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje MHE „...“ ukoliko u ponovljenom postupku nije izmenjeno rešenje o uslovima za zaštitu prirode. Takođe, Vrhovni kasacioni sud smatra da je neprihvatljivo i zaključivanje Upravnog suda da se razlozi na koje se poziva tuženi organ u rešenju o ponavljanju postupka ne odnose na postupak davanja saglasnosti na Studiju već na postupak koji se vodio povodom izdavanja rešenja o uslovima za zaštitu prirode, a što upravo proizlazi iz konstatacije tuženog organa da se činjenice utvrđene stručnim nadzorom navedene u izveštaju Zavoda za zaštitu prirode bitno razlikuju od činjenica sadržanih u Studiji. Pored toga, i u aktu Šumarskog fakulteta dostavljenog uz predlog za ponavljanje postupka izričito se navodi da u Studiji nisu uvažene tač. 4, 5. i 7. opštih uslova iz rešenja Zavoda za zaštitu prirode i detaljno obrazlaže u čemu se ogledaju nedostaci Studije u vezi sa navedenim uslovima.

Imajući u vidu sve izloženo, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev za preispitivanje pobijane presude osnovan, pa je, na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtev uvažio, pobijanu presudu Upravnog suda preinačio i tužbu odbio, kao u stavu prvom dispozitiva ove presude.

Odluka o troškovima upravnog spora i troškovima postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom je doneta saglasno odredbi člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, 72/11 ... 55/14), koja se primenjuje na osnovu odredbe člana 74. Zakona o upravnim sporovima.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 26.09.2018. godine, Uzp 189/2018

Zapisničar                                                                                                                                      Predsednik veća – sudija

Vesna Mraković, s.r.                                                                                                                    Mirjana Ivić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić