Uzp 345/2019 4.1.2.7.1 zahtev za preispitivanje sudske odluke; 4.1.2.4 javne rasprave po tužbi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 345/2019
05.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Božidara Vujičića, članova veća, sa savetnikom suda Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Komore medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije iz ..., podnetom preko punomoćnika Vuka Vukovića, advokata iz ... - ..., ... ... br. ..., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda I-4 U 6031/16 od 12.06.2019. godine, sa AA iz ..., ... ..., kao protivnom strankom, u predmetu obnavljanja licence, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 05.12.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA, UKIDA SE presuda Upravnog suda I-4 U 6031/16 od 12.06.2019. godine i predmet vraća Upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom uvažena je tužba AA iz ...., poništeno je rešenje Komore medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije broj ...-.../... od 05.10.2015. godine i predmet je vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje. Osporenim rešenjem odbijen je zahtev tužilje, upisane u Imenik Komore medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije kao viši sanitarni tehničar sa ID brojem ..., za obnavljanje licence izdate 15.10.2008. godine, koja važi do 15.10.2015. godine. Istim rešenjem privremeno je oduzeta navedena licenca do njenog obnavljanja, pod uslovima propisanim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i obavezana je tužilja da u roku od osam dana od dana prijema rešenja vrati Komori ranije izdatu licencu.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, ponetom zbog povrede pravila postupka i povrede zakona i podzakonskog akta, podnosilac ističe da je Upravni sud presudu doneo bez održavanja usmene rasprave, pri čemu nije dao valjane razloge za njeno neodržavanje, iako je tužilja u tužbi predlagala saslušanje više svedoka na više okolnosti, između ostalih, i prikupljenih bodova. Smatra da su razlozi obrazloženja presude protivrečni, kako samom obrazloženju, tako i izreci pobijane presude, pri čemu su i nerazumljivi. Ukazuje na to da je tužilja bila dužna da uz tužbu dostavi dokaz da je pravovremeno dostavila dokaz o sprovedenom postupku kontinuirane edukacije ili dokaz o položenom licencnom ispitu, odnosno dokaz o stručnoj osposobljenosti za nastavak rada u svojoj struci, dokaz da je kontinuirano prikupljala bodove i prisustvovala i pohađala različite vrste kontinuirane edukacije, te da je ukupan broj od 140 bodova prikupila iz više različitih programa kontinuirane edukacije, što nije učinila, a bodove je prikupljala nakon isteka licencnog perioda. Navodi da je tužba neblagovremena, jer je podneta nakon isteka roka od 30 dana od dana prijema osporenog rešenja. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu ukine ili preinači.

Protivna stranka nije dala odgovor na zahtev, koji joj je, prema povratnici u spisima, uredno dostavljen.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je osnovan.

Upravni sud je u obrazloženju pobijane presude konstatovao da je nakon ocene navoda tužbe, odgovora na tužbu, kao i spisa ove upravne stvari, odlučujući bez održavanja usmene rasprave jer je predmet spora takav da očigledno ne iziskuje neposredno saslušanje stranaka i posebno utvrđivanje činjeničnog stanja u smislu člana 33. st. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, našao da je tužba osnovana. U obrazloženju se takođe navodi da, kako u spisima predmeta koje je tuženi organ dostavio uz odgovor na tužbu nema zahteva tužilje broj .... od 27.01.2016. godine o kome je odlučeno osporenim rešenjem, niti se u spisima predmeta nalazi dokaz na osnovu koga je tuženi doneo odluku u štampanom obliku, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o uvidu u elektronsku bazu podataka, Upravni sud nije mogao da ispita pravilnost osporenog rešenja, odnosno da li je u sprovedenom postupku po zahtevu tužilje postupano po pravilima postupka, da li je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primenjeno. Stoga je sud našao da je tuženi organ učinio povredu pravila postupka iz odredbe člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, jer razlozi dati u obrazloženju i stanje u spisima ne upućuju na odluku datu u dispozitivu rešenja.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Upravni sud pobijanom presudom povredio pravila postupka koja su bila od uticaja na rešenje stvari.

Upravni sud navodi da je pobijanu presudu doneo na osnovu spisa predmeta koje je tuženi organ dostavio uz odgovor na tužbu, bez održavanja rasprave jer za to nisu postojali razlozi propisani odredbom člana 33. stav 2. Zakona o upravnim sporovima. Međutim, iz predmeta Upravnog suda proizlazi da uz odgovor na tužbu tuženi nije dostavio spise predmeta, već samo izveštaj o uručenju osporenog rešenja tužilji dana 10.03.2016. godine ističući da je tužba neblagovremena. Nakon ponovnog zahteva za dostavljanje spisa, tuženi organ je podneskom od 20.01.2017. godine obavestio Upravni sud da ne poseduje druge spise u vezi sa ovim predmetom osim izveštaja o uručenju pobijanog rešenja tužilji i odgovora rukovodioca stručne službe tuženog na pitanje koje je postavila stručna služba Ogranka Užice u vezi sa zahtevom tužilje za obnavljanje licence.

Upravni sud u pobijanoj presudi nije ocenio istaknuti prigovor tuženog o neblagovremenosti tužbe, već je tužbu uvažio bez održavanja usmene rasprave konstatujući da u spisima predmeta koje je tuženi dostavio uz tužbu nema zahteva tužilje o kome je odlučeno osporenim rešenjem, niti dokaza na osnovu koga je tuženi doneo odluku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, Upravni sud je povredio pravila postupka kada je donoseći pobijanu presudu postupao kao da mu je tuženi organ dostavio nepotpune spise predmeta. Izveštaj o dostavljanju osporenog rešenja tužilji, ovde protivnoj stranci, i mišljenje rukovodioca stručne službe tuženog, ovde podnosioca zahteva, ne mogu se smatrati spisima predmeta tuženog organa o predmetu upravnog spora u smislu člana 30. stav 3. Zakona o upravnim sporovima. Posledice nedostavljanja spisa od strane tuženog organa je ovlašćenje suda da reši spor bez spisa, pri čemu će sam utvrditi činjenično stanje na raspravi.

Odredbom člana 34. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će veće suda uvek održati raspravu zbog složenosti predmeta spora ili radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, kao i u slučaju iz člana 30. stav 3. Zakona, kojim je propisano da ako tuženi posle drugog zahteva ne dostavi spise predmeta u roku od osam dana ili ako izjavi da ih ne može dostaviti, sud može da reši spor i bez spisa, pri čemu će sam da utvrdi činjenično stanje na raspravi.

Imajući u vidu sve izloženo, za Vrhovni kasacioni sud je neprihvatljiv stav Upravnog suda da nije mogao da ispita pravilnost osporenog rešenja, kao ni da li je u sprovedenom postupku postupano po pravilima postupka, da li je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i materijalno pravo pravilno rešeno, kao ni stav da je predmet spora takav da očigledno ne iziskuje neposredno saslušanje stranaka i posebno utvrđivanje činjeničnog stanja.

Sledom prethodno navedenog, Vrhovni kasacioni sud je ukinuo pobijanu presudu, s tim da se predmet vrati Upravnom sudu zajedno sa spisima predmeta tuženog organa, ovde podnosioca zahteva za preispitivanje sudske odluke, koji su dostavljeni uz dopunu zahteva, kako bi o tužbi bila doneta nova odluka. U ponovnom postupku, Upravni sud će oceniti prigovor o neblagovremenosti tužbe, a ukoliko nađe da je tužba blagovremena – oceniti njenu osnovanost, pri čemu će posebno da ima u vidu odredbe čl. 196. i 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (''Službeni glasnik RS'' br. 107/05... 113/17), Pravilnika o bližim uslovima za izdavanje, obnavljanje ili oduzimanje licence članovima komore zdravstvenih radnika (''Službeni glasnik RS'' br. 119/07... 40/10) i Pravilnika o bližim uslovima za sprovođenje kontinuirane edukacije za zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike (''Službeni glasnik RS'' br. 2/11 i 23/16).

S obzirom na sve izloženo, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 55. stav 3. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude i predmet vratio Upravnom sudu, koji je dužan da raspravi pitanja na koja mu je ukazano ovom presudom.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 05.12.2019. godine, Uzp 345/2019

Zapisničar,                                                                                                         Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                         Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić