Uzp 13/2020 4.1.2.7.1; zahtev za preispitivanje sudske odluke; 4.2.2; prosveta; 4.1.2.1.2; upravni akt

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 13/2020
22.05.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Vesne Subić, članova veća, sa savetnikom Dragicom Vranić, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu, Aleksandra Medvedeva 14, koga zastupa punomoćnik Zoran Pešić, advokat iz ..., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda – Odeljenja u Nišu II-2 U 13634/18 od 07.11.2019. godine, sa protivnim strankama AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Dragana I. Marković, advokat iz ..., i BB iz ..., u predmetu izbora u zvanje, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 22.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA, UKIDA SE presuda Upravnog suda – Odeljenja u Nišu II-2 U 13634/18 od 07.11.2019. godine i predmet vraća Upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom, stavom prvim dispozitiva, uvažena je tužba AA iz ..., poništena odluka Izbornog veća Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu broj ../2018 od 03.07.2018. godine i predmet vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje; stavom drugim dispozitiva, obavezan je tuženi organ da tužiocu naknadi troškove spora u iznosu od 35.870,00 dinara; stavom trećim dispozitiva, odbijen je zahtev tuženog organa za naknadu troškova upravnog spora i stavom četvrtim dispozitiva, odbijen zahtev zainteresovanog lica za naknadu troškova upravnog spora. Konačnom odlukom Izbornog veća Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu broj ../2018 od 03.07.2018. godine, odlučeno je da se BB, master inženjer mašinstva, bira u zvanje asistent za užu naučnu oblast „...“ na Mašinskom fakultetu u Nišu (tačka 1), s tim da se imenovana bira u zvanje i zasniva radni odnos na određeno vreme u trajanju od tri godine (tačka 2), a dekan Mašinskog fakulteta u Nišu zaključiće ugovor o radu sa imenovanom, kojim će se bliže regulisati uzajamna prava i obaveze iz radnog odnosa (tačka 3).

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetom zbog povrede zakona i povrede pravila postupka, podnosilac ukazuje na to, da nije sporna činjenica da su oba kandidata koja su konkurisala ispunila uslov za izbor u zvanje i prijem u radni odnos po raspisanom konkursu, koju činjenicu tokom postupka ne spori ni tužilac. U takvoj situaciji, smatra da je odluka o izboru jednog od kandidata svakako zakonita i da sud nema pravo da se bavi pitanjem celishodnosti te odluke. Međutim, čak i da sud ima pravo da ispituje celishodnost donete odluke, ukazuje da se odluka koju je donelo Izborno veće sa prisutnih 82 člana, od kojih niko nije glasao protiv odluke, ne može smatrati necelishodnom. Navodi da je Izborno veće Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu u predmetnom postupku primenjivalo odredbe Zakona o visokom obrazovanju, Pravilnika o postupku sticanja zvanja i zasnivanja radnog odnosa nastavnika, nastavnika stranih jezika i fizičkog vaspitanja i saradnika Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu i Statuta Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu. Ističe da su ovi propisi navedeni u osporenoj odluci, pa je neistinito navođenje suda u obrazloženju pobijane presude da tuženi nije naveo propise na osnovu kojih je doneo odluku. Međutim, ukoliko Upravni sud smatra da nisu navedeni adekvatni propisi onda je to trebalo da navede u obrazloženju pobijane presude i da ukaže koji propisi su izostavljeni. Ukazuje da je netačan zaključak Upravnog suda u pobijanoj presudi da u osporenoj odluci nisu navedeni razlozi koji su bili odlučujući, jer je na strani 2. i 3. osporene odluke jasno i nedvosmisleno navedeno zbog čega je tuženi doneo odluku kakvu je doneo, koje činjenice smatra relevantnim, a čak je uneta i komparativna tabela dvoje kandidata, koja takođe upućuje na odlučujuće razloge za donošenje odluke. Smatra da mu je pobijanom presudom povređeno pravo na obrazloženu odluku, jer Upravni sud nije razmotrio bitne navode odgovora na tužbu a u pobijanoj presudi je naveo činjenice koje nisu tačne i ne odgovaraju sadržini osporene odluke. Predložio je da Vrhovni kasacioni sud zahtev uvaži i pobijanu presudu ukine ili preinači. Tražio je i naknadu troškova spora.

Protivne stranke nisu dostavile odgovor na zahtev.

Kako osporena odluka Izbornog veća Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu sadrži odluku o izboru u zvanje kao i odluku o prijemu u radni odnos BB, master inženjer mašinstva, Vrhovni kasacioni sud je najpre razmotrio pitanje da li se radi o aktu iz čl. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'', broj 111/09), o čijoj se zakonitosti odlučuje u upravnom sporu.

Odredbom člana 3. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da u upravnom sporu sud odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata, osim onih u pogledu kojih je predviđena drugačija sudska zaštita. Saglasno odredbi člana 4. navedenog zakona, upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste pojedinačni pravni akt kojim nadležni organ, neposrednom primenom propisa, rešava o određenom pravu ili obavezi fizičkog ili pravnog lica, odnosno druge stranke u upravnoj stvari.

Prema pravnom stanovištu Vrhovnog suda Srbije, odluke o izboru nastavnika i saradnika fakulteta predstavljaju upravne akte, pa i odluke da se ne izvrši izbor odnosno reizbor, jer te odluke donosi nadležni organ fakulteta u vršenju javnih ovlašćenja, autoritativno, u postupku koji je propisan zakonom, rešavajući o pravima fizičkih lica u upravnoj stvari, neposredno primenjujući propis (vidi: presudu Vrhovnog suda Srbije Uvp II 135/04 od 08. juna 2005. godine – Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Srbije, broj 4/2005).

Vrhovni kasacioni sud stoji na istom stanovištu kao Vrhovni sud Srbije nalazeći da odluke nadležnog organa fakulteta o izboru u zvanje nastavnika i saradnika imaju sve karakteristike upravnog akta propisane članom 4. važećeg Zakona o upravnim sporovima iz 2009. godine, a da je, pri tome, odredbama člana 3. ovog zakona predmet upravnog spora sada proširen sa konačnih upravnih akata i na druge pojedinačne akte kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu, u pogledu kojih u određenom slučaju nije predviđena drugačija sudska zaštita. Zakonom o visokom obrazovanju nije propisan pravni lek protiv odluka organa fakulteta o izboru u zvanje nastavnika ili saradnika fakulteta, pa se sudska zaštita stoga obezbeđuje u upravnom sporu.

Na nadležnost suda da u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti konačne odluke o izboru u zvanje nastavnika i saradnika fakulteta nije od uticaja činjenica da odluka o izboru, po pravilu, sadrži i odluku o zasnivanju radnog odnosa nastavnika ili saradnika, kao ni to da se, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju (''Službeni glasnik RS'', br. 88/17... 67/19), u pogledu prava, obaveza i odgovornosti zaposlenih na visoko školskoj ustanovi, primenjuje zakon kojim se uređuje rad, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Ukoliko se navodima tužbe osporava zakonitost konačne odluke o izboru u zvanje nastavnika ili saradnika fakulteta, kao što je slučaj u ovom predmetu, a ne odluke o zasnivanju radnog odnosa nastavnika ili saradnika fakulteta koja posledično prati izbor u zvanje, sudska zaštita se obezbeđuje u upravnom sporu. Kada se tužba odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa nastavnika ili saradnika fakulteta, u pitanju je radni spor o kome se odlučuje u parničnom postupku pred sudom opšte nadležnosti. Sledom navedenog, Vrhovni kasacioni sud smatra da je Upravni sud bio nadležan da u upravnom sporu preispituje zakonitost osporene odluke Izbornog veća Mašinskog fakulteta u Nišu, s obzirom na to da je tužba podneta zbog nepravilnosti u toku izbora kandidata po objavljenom konkursu.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'', broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev osnovan.

Upravni sud je u pobijanoj presudi zaključio da je osporenim rešenjem povređen zakon na štetu tužioca, i to odredba člana 141. stav 4. Zakona o oštem upravnom postupku. Upravni sud utvrđuje da je tuženi organ u obrazloženju osporene odluke najpre naveo hronologiju radnji koje su preduzimane u postupku u vezi sa objavljivanjem konkursa, naveo podatke o obrazovanju Komisije za pisanje izveštaja o prijavljenim učesnicima navedenog konkursa, zatim, citirao navode Izveštaja o prijavljenim kandidatima, citirao navode prigovora koje je podneo tužilac i odgovora na prigovor koji je sastavila Komisija i konstatovao da je, na sednici od 03.07.2018. godine, doneta osporena odluka kako glasi u dispozitivu. Sud ističe da se u obrazloženju osporene odluke, kao jedini propis kojim se rukovodio tuženi organ pri odlučivanju, navodi član 73. stav 1. tačka 2. Statuta Mašinskog fakulteta u Nišu. Na opisani način, bez navođenja razloga koji su bili odlučujući kod ocene svakog dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja koje je opredelilo takvu odluku, bez navođenja propisa i razloga, po oceni Upravnog suda, tuženi organ je doneo odluku koja ne sadrži obrazloženje koje upućuje na odluku iz dispozitiva, čime je učino bitne povrede pravila postupka iz člana 141. stav 4. Zakona o oštem upravnom postupku.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se ne može prihvatiti ocena Upravnog suda da je osporeno rešenje doneto uz bitnu povredu pravila postupka iz odredbe člana 141. stav 4. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 18/16).

Vrhovni kasacioni sud ukazuje da u obrazloženju pravilno obrazložene odluke moraju biti navedena i razmotrena suštinska pitanja za donošenje odluke, odnosno navedeni odgovarajući i dovoljni razlozi za odluku. Razlozi na kojima je odluka zasnovana jesu odgovarajući ako omogućavaju strankama da efikasno koriste pravo na pravni lek i ako su zasnovani na važećem procesnom i materijalnom pravu.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u obrazloženju osporene odluke navedeni su odgovarajući i dovoljni razlozi kojima se donosilac rukovodio kod odluke o izboru kandidata po raspisanom konkursu. Odluka je doneta nakon sprovedenog glasanja članova Izbornog veća na osnovu detaljnog izveštaja Komisije formirane za pisanje referata o kandidatima za izbor jednog saradnika u zvanje asistent za užu naučnu oblast „...“, a na način kako je propisano odredbom člana 73. Statuta Mašinskog fakulteta u Nišu. Sednici Izbornog veća je prisustvovao 81 član od ukupno 92 i niko nije glasao protiv. U obrazloženju osporene odluke navedena je sadržina Izveštaja Komisije, iz koga proizlazi da je izvršeno uporedno sagledavanje oba prijavljena kandidata, na osnovu relevantnih pokazatelja, a posebno prema prosečnoj oceni u toku studija, dužini trajanja studija, ostvarenim naučno-stručnim rezultatima (prikazanim u tabeli) i dužini iskustva u obavljanju nastave u oblasti ... . Navedena je i sadržina prigovora na Izveštaj kandidata koji nije izabran AA, kao i odgovor na svaki navod iz prigovora pojedinačno. Imajući u vidu izloženo, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su u odluci podnosioca zahteva navedena i razmotrena pitanja koja su od suštinskog značaja za izbor, dok je detaljno obrazloženje o kandidatima sadržano u Izveštaju Komisije sa čijom sadržinom su upoznati i kandidati i Izborno veće koje je donelo odluku. Kandidatima je na taj način omogućeno da podnesu primedbe na Izveštaj Komisije, što je AA i učinio, a članovima Izbornog veća da se upoznaju sa profesionalnom karijerom, naučnim i stručnim radovima kandidata, čime je izbegnuta arbitrarnost pri odlučivanju.

Povodom navoda iz obrazloženja pobijane presude Upravnog suda da je jedini propis na koji se podnosilac zahteva pozvao u svojoj odluci odredba člana 73. stav 1. tačka 2. Statuta Mašinskog fakulteta u Nišu, te da je i na taj način donosilac osporene odluke povredio pravila postupka kojima je propisana obavezna sadržina obrazloženja, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da se podnosilac zahteva u uvodu svoje odluke pozvao i na odredbe člana 84. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju i člana 177. stav 1. Statuta Univerziteta u Nišu. U obrazloženju odluke pozvao se na član 73. Statuta u celini. Odredbama člana 73. Statuta Mašinskog fakulteta u Nišu propisani su nadležnost, sastav i način odlučivanja Izbornog veća Fakulteta, sastav Komisije za pisanje referata o kandidatima za izbor u zvanje nastavnika i saradnika, postupanje po prijavama na konkurs i pitanje rešavanja sukoba interesa. S obzirom na to da su oba kandidata koja su se prijavila na konkurs nesumnjivo ispunjavala uslove za izbor, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pozivanje podnosioca zahteva na propis kojim su uređena pravila postupka odlučivanja o izboru predstavlja dovoljan osnov za donošenje odluke o izboru, te da nije postojala potreba da se u obrazloženju odluke koja je osporena tužbom u upravnom sporu navode i materijalnopravni propisi jer njihova primena u ovom slučaju nije bila sporna.

Imajući u vidu sve navedeno, Vrhovni kasacioni sud smatra neosnovanom ocenu Upravnog suda iz pobijane presude da je osporeno rešenje doneto uz bitnu povredu odredbe člana 141. stav 4. Zakona o opštem upravnom postupku, kojom je propisano da obrazloženje mora da bude razumljivo i da sadrži kratko izlaganje zahteva stranke, činjenično stanje i dokaze na osnovu kojih je ono utvrđeno, razloge koji su bili odlučujući kod ocene svakog dokaza, propise i razloge koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na odluku iz dispozitiva i razloge zašto nije uvažen neki zahtev ili predlog. S obzirom na sve izloženo, Vrhovni kasacioni sud je našao da je pobijanom presudom povređen zakon na štetu podnosioca zahteva, pa je, na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu ove presude i predmet vratio Upravnom sudu da donese novu odluku o zakonitosti osporene odluke nakon ocene navoda tužbe i odgovora na tužbu.

Vrhovni kasacioni sud nije odlučivao o zahtevu podnosioca za naknadu troškova. Ovo stoga što ovom presudom nije okončan postupak po tužbi, već je zahtev uvažen, pobijana presuda Upravnog suda ukinuta i predmet vraćen Upravnom sudu na ponovno odlučivanje, pa će se o troškovima postupka povodom pravnog leka odlučiti u konačnoj odluci na osnovu odredbe člana 165. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...87/18), na čiju shodnu primenu upućuje član 74. Zakona o upravnim sporovima.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU dana 22.05.2020. godine, Uzp 13/2020

Zapisničar,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Predsednik veća – sudija,

Dragica Vranić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić