Uzp 15/2020 4.1.2.7.1 zahtev za preispitivanje sudske odluke; 4.1.2.2 tužba

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 15/2020
13.03.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Jasmine Stamenković, članova veća, sa savetnikom Dragicom Vranić, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Predrag Popović, advokat iz ..., za preispitivanje sudske odluke - presude Upravnog suda - Odeljenja u Kragujevcu I-2 U 9575/18 od 02.10.2019. godine, sa protivnom strankom Vladom Republike Srbije, u predmetu dodele novčane nagrade, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 13.03.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom, stavom prvim dispozitiva, odbijena je tužba podnosioca zahteva podneta protiv rešenja Vlade Republike Srbije 05 broj 661-3772/2018 od 26.04.2018. godine, a stavom drugim dispozitiva odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora. Rešenjem Vlade Republike Srbije 05 broj 661-3772/2018 od 26.04.2018. godine odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca za dodelu novčane nagrade kao treneru, za ostvareni sportski rezultat-srebrnu medalju sportiste BB na Svetskom atletskom prvenstvu, održanom na .... godine u disciplini bacanje kugle F 54/55/56.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnetom zbog povrede zakona i povrede pravila postupka podnosilac navodi da mu prama Zakonu o sportu, kao treneru sportiste koji je osvojio medalju, pripada novčana nagrada. Ističe da je u upravnom postupku bila sporna činjenica da li je on bio trener u konkretnom slučaju, te da je tuženi organ svoju odluku zasnovao na neistinitom i lažnom izveštaju Paraolimpijskog komiteta Srbije. Ukazuje da je pobijanom presudom Upravnog suda utvrđeno da je zahtev tužioca neblagovremen iako se tuženi organ u osporenom rešenju time nije bavio već je u upravnom postupku bilo sporno da li tužilac ima ili nema pravo na nagradu. Kako se tuženi organ u osporenom rešenju nije bavio pitanjem blagovremenosti zahteva, to nije bilo razloga da se time bavi ni on kao tužilac u upravnom sporu. Stoga smatra da je u upravnom sporu pred Upravnim sudom povređena odredba člana 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima kojom je striktno propisano da Upravni sud ispituje zakonitost osporenog rešenja u granicama zahteva iz tužbe. Ističe i da se uredbom kao podzakonskim aktom ne može menjati upravni postupak koji je regulisan zakonom. U konkretnom slučaju Zakonom o sportu su jasno utvrđeni uslovi za sticanje prava, dok je Vlada ovlašćena da posebnom uredbom odredi visinu nagrade i način utvrđivanja činjenica o ispunjenosti uslova za dodelu nagrade. Međutim, Vlada nema ovlašćenje da određuje rok za podnošenje zahteva, već to ovlašćenje pripada samo parlamentu kao donosiocu zakona. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev uvaži i pobijanu presudu ukine.

Protivna stranka Vlada Republike Srbije nije dostavila odgovor na zahtev a Ministarstvo omladine i sporta je u dopisu uz koji je dostavilo spise predmeta navelo da u svemu ostaje pri navodima iznetim u izjašnjenju upućenom Državnom pravobranilaštvu od 16.07.2018. godine.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, tuženi organ je osporenim rešenjem, pozivajući se na odredbe člana 123. stav 2. i člana 124. st. 2. i 3. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS“, br. 10/16) i člana 5. i člana 11. stav 1. Uredbe o nacionalnim sportskim priznanjima i novčanim nagradama („Službeni glasnik RS“, br. 22/16 i 83/17), odbio zahtev tužioca kao trenera od 21.12.2017. godine, za dodelu novčane nagrade za ostvareni sportski rezultat odnosno za osvojenu srebrnu medalju sportiste BB na Svetskom atletskom prvenstvu, održanom na .... godine, u disciplini bacanja kugle F 54/55/56, jer je u postupku na osnovu dokaza navednih u obrazloženju osporenog rešenja utvrdio da tužilac nije imao status trenera sportiste BB na tom prvenstvu. Ocenjujući zakonitost osporenog rešenja, Upravni sud je našao da je tuženi organ zahtev tužioca trebalo da odbaci a ne da ga odbije. Ovo stoga što je, po oceni Upravnog suda, zahtev tužioca neblagovremen na osnovu odredbe čl. 13. stav 1. Uredbe o nacionalnim sportskim priznanjima i novčanim nagradama („Službeni glasnik RS“, br. 22/16 i 83/17). Međutim, time što je tuženi organ osporenim rešenjem odbio zahtev tužioca, po oceni suda, nije povređen zakon na štetu tužioca, pa navodi tužbe nisu od uticaja na rešavanje ove pravne stvari.

Odredbom člana 13. stav 1. Uredbe o nacionalnim sportskim priznanjima i novčanim nagradama („Službeni glasnik RS“, br. 22/16 i 83/17) propisano je da se zahtev za dodelu nacionalnog sportskog priznanja, odnosno novčane nagrade podnosi Ministarstvu u pisanoj formi u roku od 30 dana od dana završetka međunarodnog sportskog takmičenja na kome je postignut relevantan sportski rezultat, odnosno u roku od 30 dana od dana službenog priznavanja postignutog svetskog rekorda od strane nadležnog međunarodnog sportskog saveza. Prema stavu 5. istog člana, zahtev iz stava 1. ovog člana podnosi sportista, trener, odnosno zastupnik sportske organizacije koji je ostvario relevantan sportski rezultat ili po ovlašćenju sportiste, odnosno trenera nadležni nacionalni sportski savez čiji je sportista, odnosno trener član.

Kako je tužilac kao trener zahtev za dodelu novčane nagrade za postignuti sportski rezultat na Svetskom atletskom prvenstvu održanom na Novom Zelandu 2011. godine podneo Ministarstvu omladine i sporta dana 21.12.2017. godine, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Upravni sud u pobijanoj presudi pravilno ocenio da je zahtev neblagovremen jer je podnet po isteku roka propisanog citiranom odredbom. Pravilna je i ocena Upravnog suda da zakon nije povređen na štetu tužioca time što je tuženi organ odbio zahtev tužioca umesto da ga odbaci.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se neosnovano zahtevom ukazuje da je Upravni sud povredio odredbu člana 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima na taj način što se bavio pitanjem blagovremenosti podnetog zahteva, kojim se nije bavio podnosilac zahteva kao tužilac u upravnom sporu jer se tim pitanjem nije bavio ni tuženi organ u osporenom rešenju. Naime, odredbom člana 41. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da zakonitost upravnog akta sud ispituje u granicama zahteva iz tužbe, ali pri tome nije vezan razlozima tužbe. Vrhovni kasacioni sud smatra da odbijanje tužbe iz drugih razloga od onih zbog kojih je tužilac tražio poništaj osporenog rešenja ne predstavlja prekoračenje granica zahteva iz tužbe. Pitanjem blagovremenosti podnetog zahteva za dodelu novčane nagrade tužilac se nije mogao baviti u tužbi, ali je imao mogućnost da to učini u zahtevu za preispitivanje sudske odluke. Međutim, podnosilac zahteva nije naveo nijedan argument koji bi doveo u sumnju ocenu Upravnog suda o tome da je zahtev za dodelu novčane nagrade podnet neblagovremeno (sedam godina nakon ostvarenog sportskog rezultata).

Bez uticaja na drugačiju ocenu pravilnosti pobijane presude su navodi zahteva kojima se ukazuje da se uredbom ne može određivati rok za podnošenje zahteva, odnosno da da se uredbom kao podzakonskim aktom ne može menjati upravni postupak koji je regulisan zakonom. Ovo stoga što ocena zakonitosti Uredbe o nacionalnim sportskim priznanjima i novčanim nagradama kao opšteg akta nije i ne može biti predmet upravnog spora, već samo postupka pred Ustavnim sudom na osnovu člana 167. stav 1. tačka 3. Ustava Republike Srbije.

Imajući u vidu izloženo, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

Zapisničar,                                                                                                                                               Predsednik veća – sudija,

Dragica Vranić,s.r.                                                                                                                               Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić