Uzp 156/2019 4.1.2.7.1. zahtev za preispitivanje sudske odluke; 4.1.2.6. nadležnost sudova

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 156/2019
20.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branka Stanića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Skupštine opštine Ljubovija, koju zastupa Opštinski pravobranilac Opštine Ljubovija, za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda III-8 U 15369/16 od 28.02.2019. godine, uz učešće AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Dragan Trailović, advokat iz ..., kao protivnom strankom, u predmetu razrešenja direktora, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 20.12.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

ODBIJA SE zahtev protivne stranke za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom uvažena je tužba AA iz ..., poništeno je rešenje Skupštine opštine Ljubovija broj ... od 05.10.2016. godine i predmet je vraćen tuženom organu na ponovno odlučivanje. Osporenim rešenjem tužilac, diplomirani ... iz ... razrešava se dužnosti direktora Javnog komunalnog preduzeća ''BB'' iz ... pre isteka mandata, na koju je imenovan rešenjem Skupštine opštine Ljubovija od 03.03.2014. godine. Navedeno rešenje stupa na snagu danom donošenja.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnosilac ističe da je Upravni sud postupao kao nenadležan, jer je odredbom člana 23. stav 1. tačka 8) Zakona o uređenju sudova za sporove povodom izbora i razrešenja organa pravnih lica nadležan viši sud. Ističe da ne postoji pasivna legitimacija na strani Skupštine opštine Ljubovija, već da je trebalo da bude tužena Opština Ljubovija u smislu odredbe člana 27. Zakona o lokalnoj samoupravi i čl. 4, 17.19. i 28. Statuta Opštine Ljubovija. Ukazuje na povredu odredbe člana 33. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, jer je presuda doneta bez održavanja usmene javne rasprave, a da je raspravu trebalo održati, tim pre što je tužena u odgovoru na tužbu dostavila dodatne dokaze, koje je trebalo prezentovati tužiocu na raspravi. Ističe da Upravni sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je pogrešno izveden zaključak i doneta pobijana presuda. Predlaže da sud ukine ili preinači pobijanu presudu.

Protivna stranka, u odgovoru na zahtev, predlaže da sud isti odbije i nadoknadi mu troškove za sastav odgovora na zahtev u iznosu od 30.000,00 dinara i iznos taksa po TT.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu odredbe člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, kako se u dostavljenim spisima predmeta tuženog organa ne nalaze dokazi na koje se tužena poziva u razlozima obrazloženja osporenog rešenja, niti su isti konkretno prezentovani tužiocu u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rešenja, kako bi tužilac na iste mogao da se izjasni, imajući u vidu da je tužilac negirao svoju odgovornost da nije postupao u skladu sa zakonom i da iz sadržine osporenog rešenja ne može sa sigurnošću da se utvrdi kako i kada, odnosno, u kom periodu je izvršena isplata zarada bez overe obrazaca, osporeno rešenje je zahvaćeno bitnom povredom odredbe člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je presuda u svemu pravilna i na zakonu zasnovana.

Odredbom člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku (''Službeni list SRJ'' br. 33/97 i 31/01, ''Službeni glasnik RS'' broj 30/10) je propisano da obrazloženje rešenja sadrži, između ostalog: utvrđeno činjenično stanje, po potrebi i razloge koji su bili odlučni pri oceni dokaza, pravne propise i razloge koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na rešenje kakvo je dato u dispozitivu.

Imajući u vidu citiranu odredbu Zakona, stanje spisa predmeta i obrazloženje osporenog rešenja iz koga ne proizlazi odluka u dispozitivu rešenja, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, Upravni sud je, dajući pravno valjane razloge, pobijanom presudom pravilno našao da je osporeno rešenje doneto uz povredu odredbe člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku i da je povređen zakon na štetu tužioca, te je pravilno, primenom odredbe člana 40. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, poništio osporeno rešenje i predmet vratio tuženom organu na ponovno odlučivanje.

Odredbom člana 48. stav 6. Zakona o javnim preduzećima (''Službeni glasnik RS'' broj 15/16) je propisano da protiv rešenja o razrešenju direktora javnog preduzeća žalba nije dopuštena, ali se može voditi upravni spor. Iz iznetih razloga i da je odredbom člana 29. stav 1. Zakona o uređenju sudova propisano da Upravni sud sudi u upravnim sporovima, ne stoje navodi zahteva da je Upravni sud rešavao kao nenadležan sud u ovom predmetu.

Kako je osporeno rešenje donela Skupština opštine Ljubovija, neosnovani su navodi zahteva o nepostojanju pasivne legitimacije na strani Skupštine opštine Ljubovija, jer je odredbom člana 12. Zakona o upravnim sporovima propisano da je tuženi u upravnom sporu organ čiji se upravni akt osporava, odnosno organ koji po zahtevu, odnosno po žalbi stranke nije doneo upravni akt.

Upravni sud je u razlozima obrazloženja pobijane presude, u svemu u skladu sa odredbom člana 33. st. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, dao razloge za neodržavanje usmene javne rasprave, a to je postojanje povrede pravila postupka od strane tuženog organa, koja će biti otklonjena u ponovnom postupku odlučivanja, iz kog razloga Vrhovni kasacioni sud nalazi da su neosnovani i navodi zahteva prema kojima je Upravni sud trebalo da održi usmenu javnu raspravu i da je povređena odredba člana 33. stav 1. Zakona o upravnim sporovima.

Sa iznetih razloga, nalazeći da navodi zahteva nisu osnovani, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva presude.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku, koji se saglasno odredbi člana 74. Zakona o upravnim sporovima shodno primenjuje na pitanja postupka rešavanja upravnih sporova koja nisu uređena tim zakonom, odlučio kao u stavu drugom dispozitiva presude, jer odgovor na zahtev protivne stranke ne sadrži ništa novo u odnosu na podatke u spisima i sadržinu zahteva, zbog čega nije bio od značaja za odlučivanje.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 20.12.2019. godine, Uzp 156/2019

Zapisničar,                                                                                                                                      Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                                      Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić