Uzp 240/2019 4.1.2.7.1 zahtev za preispitivanje sudske odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 240/2019
05.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Božidara Vujičića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Skupštine Gradske opštine Obrenovac iz Obrenovca za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda 13 U 6935/16 od 28.05.2019. godine, sa AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Dušan Obrenčević, advokat iz ..., ... ..., kao protivne stranke, u predmetu razrešenja zamenika javnog pravobranioca, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 05.12.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom uvažena je tužba AA iz ..., poništeno je rešenje Skupštine Gradske opštine Obrenovac VII broj ...-... od 24.10.2014. godine i predmet je vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje. Osporenim rešenjem razrešena je AA, diplomirani ... iz ..., dužnosti ... Gradske opštine ... sa danom 24.01.2014. godine.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetom zbog povrede odredbe člana 49. stav 1. tačka 3) Zakona o upravnim sporovima i člana 49. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, podnosilac ističe da je tužba podneta po proteku gotovo dve godine od dana kada je doneto osporeno rešenje, zbog čega je Upravni sud bio dužan da tužbu odbaci, kao neblagovremenu. Navodi da se Upravni sud pogrešno poziva na odredbu člana 202. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, koji je stupio na snagu 12.03.2016. godine, a osporeni akt je donet 24.10.2014. godine. U trenutku donošenja osporenog akta primenjivao se Zakon o radnim odnosima u državnim organima, koji nije predviđao drugostepenost u postupanju, niti mogućnost izjavljivanja žalbe na rešenja o izboru, imenovanju, postavljenju i razrešenju. Smatra da osporeni akt nije upravni akt, pa ni Upravni sud nije bio nadležan da po istom postupa, zbog čega je povređena odredba člana 3. Zakona o upravnim sporovima, odnosno člana 4. istog zakona. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu ukine.

Protivna stranka nije dala odgovor na zahtev, koji je uredno uručen njen punomoćniku.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, kako obrazloženje osporenog rešenja, sem navođenja pravnih propisa koji su primenjeni, ne sadrži utvrđeno činjenično stanje, niti razloge i ocenu da li su postojali zakonski razlozi za razrešenje tužilje, kao ni da li je odluka o njenom razrešenju doneta u postupku i na način propisan zakonom, sud nije u mogućnosti da oceni zakonitost osporene odluke, a ujedno su povređene i odredbe člana 198. stav 1. Ustava Republike Srbije.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je presuda doneta bez povreda pravila postupka na koje se ukazuje zahtevom.

Odredbom člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku (''Službeni list SRJ'' br. 33/97 i 31/01, ''Službeni glasnik RS'' broj 30/10) je propisano da obrazloženje rešenja sadrži, između ostalog: utvrđeno činjenično stanje, po potrebi i razloge koji su bili odlučni pri oceni dokaza, pravne propise i razloge koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na rešenje kakvo je dato u dispozitivu.

Odredbama člana 200. st. 1, 3. i 4. istog zakona je propisano da se uputstvom o pravnom sredstvu stranka obaveštava da li protiv rešenja može da izjavi žalbu ili pokrene upravni spor ili drugi postupak pred sudom. Kad se protiv rešenja može pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi kome se sudu tužba podnosi, u koliko primeraka i u kom roku, a kad se može pokrenuti drugi postupak pred sudom, navodi se sud kome se može obratiti i u kom roku. Kad je u rešenju dato pogrešno uputstvo, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogrešnom uputstvu ne može zbog toga da trpi štetne posledice.

Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, te okolnost da razlozi obrazloženja osporenog rešenja ne sadrže sve elemente propisane odredbom člana 199. stav 2. ovog zakona, pravilno je, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, Upravni sud poništio rešenje i predmet vratio nadležnom organu na ponovno odlučivanje, pri čemu je Upravni sud pravilno označio tuženi organ u uvodu i dispozitivu rešenja.

Iz spisa predmeta dostavljenih Vrhovnom kasacionom sudu proizlazi, da je tužilja, u nedostatku uputstva o pravnom sredstvu u osporenom rešenju, podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv navedenog rešenja. Rešenjem Ustavnog suda Už 9113/14 od 12.04.2016. godine odbačena je ustavna žalba tužilje podneta protiv osporenog rešenja od 24.10.2014. godine. Kako podnositeljka ustavne žalbe nije bila poučena o mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv navedenog rešenja, Ustavni sud je našao da ona ne sme da snosi štetne posledice izostajanja pouke o pravnom sredstvu, pa je uputio da u roku od 30 dana od dana prijema ovog rešenja podnese Upravnom sudu tužbu u smislu odredbe člana 18. stav 1. u vezi sa članom 3. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, što je ona i učinila u ostavljenom roku. Iz iznetih razloga su navodi zahteva kojima se ukazuje na neblagovremenost tužbe neosnovani.

Neosnovani su, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, i navodi zahteva prema kojima za rešenje ove stvari nije nadležan Upravni sud, već sud opšte nadležnosti, jer osporeni akt nije upravni akt. Prema rešenju Ustavnog suda Už 9113/14 od 12.04.2016. godine, u konkretnom slučaju se radi o konačnom pojedinačnom aktu iz člana 3. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, kojim je rešeno o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu tužilje u pogledu kojih zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita.

Osnovani su, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, navodi zahteva u kojima se ukazuje na to da se Upravni sud pogrešno pozvao na odredbu člana 202. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave. Ovi navodi, međutim, nisu od uticaja na drugačije odlučivanje o zakonitosti pobijane presude, imajući u vidu bitne povrede odredaba postupka u osporenom rešenju.

Sa iznetih razloga, nalazeći da ostali navodi zahteva nisu od uticaja na drugačiju odluku o zakonitosti pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 05.12.2019. godine, Uzp 240/2019

Zapisničar,                                                                                                                            Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                           Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić