Uzp 281/2019 4.1.2.7.1 zahtev za preispitivanje; 4.2.10 pravo na osnovu penzijsko invalidskog osiguranja; 4.1.2.05.2 spor pune jurisprudikcije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 281/2019
23.09.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branka Stanića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcije, Beograd, Dr Aleksandra Kostića 9, za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda 20 U 11184/17 od 05.04.2019. godine, uz učešće AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Vladimir Avlijaš, advokat iz ..., ... ..., kao protivnom strankom, u penzijskom predmetu, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 23.09.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

ODBIJA SE zahtev protivne stranke za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom uvažena je tužba protivne stranke, poništeno je rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcije, Beograd broj ... od 09.06.2017. godine i rešeno da se usvoji žalba i poništi rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Filijale Kraljevo broj ... od 15.11.2016. godine i obustavi postupak pokrenut po službenoj dužnosti od strane prvostepenog organa za određivanje novog iznosa porodične penzije od 22.11.2002. godine AA iz ... . Istom presudom izrečena je novčana kazna od 50.000,00 dinara direktoru Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcije u Beogradu i o donošenju presude je izveštena Vlada Republike Srbije. Tužbom osporenim rešenjem od 09.06.2017. godine odbijena je žalba tužilje izjavljena protiv rešenja prvostepenog organa od 15.11.2016. godine, kojim se tužilji, udovi, korisniku porodične penzije po rešenju Filijale D broj ... od 11.09.2000. godine određuje novi iznos porodične penzije od 22.11.2002. godine, koja, usklađena sa 6,65% za oktobar 2002. godine, iznosi 13.721,97 dinara mesečno. Istim rešenjem određeno je da će se isplata penzije vršiti od 22.11.2002. godine, uz obračun isplaćenih iznosa po poništenom rešenju od 06.05.2015. godine i da će se pitanje nepravilno izvršenih isplata raspraviti u posebnom postupku.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetom zbog povrede pravila postupka od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude i pogrešne primene materijalnog prava, podnosilac ističe da su presudom povređena pravila postupka iz člana 2, člana 23. st. 1. i 3. i člana 34. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, jer je Upravni sud doneo pobijanu presudu na osnovu činjenica koje nisu utvrđene na održanoj usmenoj javnoj raspravi, a nije naveo razloge zbog kojih raspravu nije održao. Podnosilac navodi da je presuda doneta uz povredu odredbe člana 70. stav 1. tačka 1. i člana 71. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik RS'' broj 52/96). Ukazuje na to da je nadležni organ Vojske Jugoslavije – Računovodstveni centar GŠ VJ izmenio podatke o ličnom dohotku pokojnog osiguranika za 1966. godinu, o čemu je izdao uverenje broj ... od 17.04.2001. godine. Smatra da je navedeno uverenje nova činjenica koja predstavlja osnov za izmenu pravnosnažnog rešenja, na osnovu koje je prvostepeni organ – Filijala Kraljevo donela rešenje od 21.11.2002. godine, pa je, u postupku po službenoj dužnosti, na osnovu odredbe člana 70. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, tužilji utvrđen novi iznos porodične penzije. Navodi da su podaci o ličnom dohotku pokojnog osiguranika uzeti iz potvrde koju je izdao nadležni organ – Generalštab Vojske Jugoslavije – Personalna uprava broj ... od 13.05.1993. godine, a da je taj organ jedini koji je tim podacima raspolagao i koje je Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje prihvatao, bez mogućnosti izmene. Nije bilo načina da se ti podaci provere, zbog tajnosti podataka koji su bili u nadležnosti Generalštaba Vojske Jugoslavije. Stoga se, po nalaženju podnosioca, uverenje GŠ VJ Int br. ... od 17.04.2001. godine mora smatrati novom činjenicom. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev uvaži, a pobijanu presudu ukine ili preinači.

Protivna stranka, u odgovoru na zahtev, predlaže da sud zahtev odbije i naknadi joj troškove postupka na ime sastava odgovora na zahtev u iznosu od 60.000,00 dinara.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, kako tuženi organ, preko prvostepenog organa, u izvršenju presude Upravnog suda 1 U 9514/12 od 25.12.2014. godine, nije otklonio utvrđene povrede, a ukazano mu je na postupanje direktno suprotno nalozima datim u presudi Okružnog suda u Beogradu U br. 1744/08 od 01.06.2009. godine, osporeno rešenje sadrži iste nepravilnosti kao i ranije doneta rešenja. Stoga je, a kako priroda stvari to dozvoljava i podaci postupka pružaju pouzdan osnov za to, te kako se u konkretnom slučaju radi o činjenično nespornom slučaju, uzimajući u obzir i dugo trajanje ovog upravnog postupka, Upravni sud je u sporu pune jurisdikcije primenom člana 43. stav 1. u vezi člana 70. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, sam, umesto upravnog organa, rešio ovu upravnu stvar. Po oceni Upravnog suda, uverenje od 17.04.2001. godine ne predstavlja novu činjenicu koja je od uticaja na pravo osiguranika, a koja je nastala posle donošenja rešenja o priznanju prava i koja bi predstavljala osnov za izmenu rešenja u smislu odredbe člana 70. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik RS'' broj 52/96). Iz iznetih razloga Upravni sud je iz pravnog poretka uklonio rešenje prvostepenog i rešenje drugostepenog organa i obustavio postupak pokrenut po službenoj dužnosti u ovoj upravnoj stvari. Zbog nepostupanja tuženog organa po presudi Upravnog suda 1 U 9514/12 od 25.12.2014. godine, Upravni sud je rukovodiocu tuženih organa izrekao novčanu kaznu u smislu odredbe člana 75. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

Iz pobijane presude proizlazi da je tužba u upravnom sporu podneta protiv rešenja tuženog organa, ovde podnosioca zahteva koje je doneto s pozivom na odredbe člana 70. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik RS'', broj 52/96) kojima je, pored ostalog, bilo propisano: da se protiv konačnog rešenja fonda, u slučajevima kada nisu ispunjeni uslovi za pokretanje obnove postupka po zakonu kojim je uređen opšti upravni postupak, ili su protekli rokovi za obnovu postupka po tom zakonu, može pokrenuti obnova postupka ako se sazna za nove činjenice, odnosno nađe ili stekne mogućnost da se upotrebe novi dokazi koji bi sami, ili u vezi sa već upotrebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rešenja (stav 1. tačka 1); da se obnova postupka pokreće na zahtev osiguranika ili po službenoj dužnosti (stav 2); da na osnovu podataka pribavljenih u ranijem i obnovljenom postupku nadležni organ novim rešenjem može ranije rešenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zameniti novim rešenjem kojim se ukida ranije rešenje (stav 4). Protivna stranka AA je bila uživalac porodične penzije po rešenju od 11.09.2000. godine, kojoj je počev od 22.11.2002. godine određen nov iznos porodične penzije jer je na osnovu uverenja RC Generalštaba Vojske Jugoslavije od 17.04.2011. godine utvrđen novi podatak o zaradi njenog pok. supruga BB za 1966. godinu, na osnova koga je utvrđen novi (manji) iznos invalidske penzije koja bi mu pripadala, a posledično i novi (manji) iznos porodične penzije njegove supruge AA.

Obnova postupka koja je bila propisana članom 70. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju mogla je da bude osnov za donošenje novog rešenja kojim se ranije rešenje ukida ako se sazna za nove činjenice koje bi mogle dovesti do drugačijeg rešenja. Zbog toga je, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u pobijanoj presudi pravilno zaključeno da navedenom odredbom zakona nije predviđena izmena pravnosnažnog rešenja fonda, kako se pogrešno navodi u obrazloženju tužbom osporenog rešenja. Upravni sud je, takođe, pravilno ocenio da je podatak o zaradi pok. BB za 1966. godinu postojao i pre donošenja pravnosnažnog rešenja od 11.09.2000. godine kojim je njegovoj supruzi, ovde protivnoj stranci, prvobitno utvrđeno pravo na porodičnu penziju, te da zarada iskazana u uverenju od 17.04.2001. godine stoga ne predstavlja novu činjenicu koja bi bila od uticaja na pravo korisnika porodične penzije. Kako pravilno nalazi Upravni sud, mogućnost izmene pravnosnažnog rešenja novim rešenjem bila je predviđena odredbom člana 71. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, na koju se ne poziva tuženi organ u tužbom osporenom rešenju, i to ako se sazna za nove činjenice koje su od uticaja na pravo osiguranika a koje su nastale posle donošenja rešenja. Međutim, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za izmenu pravnosnažnog rešenja o porodičnoj penziji novim rešenjem iz navedenog člana zakona.

S obzirom na sve izloženo, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijana presuda doneta pravilno primenom člana 43. stav 1. u vezi člana 70. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, bez povreda pravila postupka na koje se ukazuje zahtevom, te uz pravilnu primenu materijalnog prava. Pobijanom presudom ocenjena su sva pitanja i okolnosti koje su mogle da budu od uticaja na zakonitost osporenog rešenja, a obrazloženje presude sadrži jasne i određene razloge kojima se sud rukovodio pri oceni zakonitosti osporenog rešenja, koje u svemu, kao pravilne i na zakonu zasnovane, prihvata i ovaj sud. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je Upravni sud ocenio da nije bilo potrebno da održi usmenu javnu raspravu, a za takvu odluku je dao dovoljne i jasne razloge.

Nalazeći da ostali navodi zahteva nisu od uticaja na drugačije odlučivanje o zakonitosti pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva presude.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 154. stav 1. i člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku, koji se saglasno članu 74. Zakona o upravnim sporovima shodno primenjuje na pitanja postupka rešavanja upravnih sporova koja nisu uređena tim zakonom, odlučio kao u stavu 2. dispozitiva presude, jer odgovor na zahtev protivne stranke ne sadrži ništa novo u odnosu na podatke u spisima i sadržinu zahteva, pa troškovi njegovog sastavljanja nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovom predmetu.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 23.09.2019. godine, Uzp 281/2019

Zapisničar,                                                                                                                         Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                         Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić