Uzp 397/2018 donošenje rešenja umesto upravnog organa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 397/2018
28.02.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branka Stanića, članova veća, sa savetnikom Rajkom Milijaš, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu AA iz ..., ... broj ..., koga zastupa punomoćnik Aleksandra Polić Stanković, advokat iz ..., ... broj ..., za preispitivanje sudske odluke - rešenja Upravnog suda – Odeljenja u Nišu II-2 Ui 193/18 od 01.11.2018. godine, sa protivnom strankom Visokim savetom sudstva, u predmetu izvršenja presude Upravnog suda, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 28.02.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanim rešenjem odbijen je zahtev AA iz ... podnet radi izvršenja presude Upravnog suda II-3 U 16383/16 od 22.02.2018. godine. Presudom Upravnog suda – Odeljenja u Nišu II-3 U 16383/16 od 22.02.2018. godine uvažena je tužba AA iz ..., poništeno rešenje Visokog saveta sudstva broj 401-00-00194/2015-01 od 25.10.2016. godine i predmet vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje. Rešenjem Visokog saveta sudstva broj 401-00-00194/2015-01 od 25.10.2016. godine odbijen je zahtev za povećanje plate AA iz ..., sudije Osnovnog suda u Lebanu, kojim je tražio povećanje plate za 50% počev od 01.01.2014. godine pa nadalje, dok za to postoje zakonski razlozi.

U zahtevu za preispitivanje pobijanog rešenja podnosilac navodi da je Upravni sud prilikom donošenja pobijanog rešenja trebao da primeni odredbu člana 71. Zakona o upravnim sporovima, a ne odredbu člana 69. Zakona o upravnim sporovima na koju se pozvao. Kako tuženi organ nije doneo novi akt u zakonskom roku od 30 dana, to se nije mogla primeniti odredba člana 69. Zakona o upravnim sporovima već je Upravni sud morao da donese rešenje koje zamenjuje akt tuženog organa, kako je propisano članom 71. stav 3. Zakona o upravnim sporovima. Tuženi organ je očigledno nepravilno izvršio presudu Upravnog suda U 16383/16 od 22.02.2018. godine, pa je sud morao sve to da ima u vidu, čak i da ceni novu odluku tuženog organa koja je takođe protivna pravnom shvatanju i primedbama Upravnog suda. Stoga je sud trebao da sprovede postupak i utvrdi da li je novi upravni akt donet protivno presudi i da sam reši stvar presudom koja će u svemu zameniti upravni akt tuženog organa. Ističe da je Upravni sud već dva puta poništio odluke tuženog organa. Predlaže da sud zahtev uvaži, ukine pobijano rešenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Visoki savet sudstva je u odgovoru na zahtev naveo da je postupio po presudi Upravnog suda II-3 U 16383/16 od 22.02.2018. godine i doneo novo rešenje 04.09.2018. godine. Smatra da nisu ispunjeni uslovi iz člana 71. Zakona o upravnim sporovima za izvršenje navedene presude, s obzirom da je ona izvršena rešenjem tuženog organa.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijano rešenje u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijanog rešenja, kako je tuženi organ Visoki savet sudstva, u izvršenju presude Upravnog suda II-3 U 16383/16 od 22.02.2018. godine, doneo rešenje u smislu odredbe člana 69. u vezi sa članom 71. Zakona o upravnim sporovima, nisu ispunjeni uslovi da sud umesto tuženog organa donese upravni akt, pa je Upravni sud zahtev odbio.

Ocenjujući zakonitost pobijanog rešenja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je ono doneto bez povreda pravila postupka. Pobijanim rešenjem ocenjena su sva pitanja i okolnosti koje su mogle da budu od uticaja na zakonito donesenu odluku. Obrazloženje pobijanog rešenja sadrži jasne i određene razloge kojima se rukovodio Upravni sud, a koje u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.

Odredbom člana 71. stav 1. Zakona o upravnim sporovima je propisano da ako nadležni organ posle poništenja upravnog akta ne donese odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, novi upravni akt ili akt o izvršenju presude donete na osnovu člana 43. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom da traži donošenje takvog akta. Stavom 2. istog člana zakona je propisano da ako nadležni organ ne donese akt iz stava 1. ovog člana ni u roku od sedam dana od dana traženja stranke, stranka može posebnim podneskom da zahteva od suda koji je doneo presudu donošenje takvog akta. Stavom 3. istog člana zakona je propisano da će sud, po zahtevu stranke, zatražiti od nadležnog organa obaveštenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije doneo. Nadležni organ je dužan da ovo obaveštenje dâ odmah, a najkasnije u roku od sedam dana. Ako on to ne učini, ili ako dato obaveštenje, po nahođenju suda, ne opravdava neizvršenje sudske presude, sud će doneti rešenje koje u svemu zamenjuje akt nadležnog organa, ukoliko priroda stvari to dozvoljava.

Imajući u vidu da je tuženi organ dana 04.09.2018. godine doneo rešenje o izvršenju presude Upravnog suda II-3 U 16383/16 od 22.02.2018. godine, pravilno je, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, Upravni sud ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da sud umesto tuženog organa donese akt u izvršenju navedene presude. Prema odredbama člana 71. Zakona o upravnim sporovima, stranka može tražiti, u sporu pune jurisdikcije, donošenje upravnog akta od suda koji je doneo presudu u prvom stepenu. Nadležni organ je u mogućnosti da donese akt u izvršenju presude i posle podnošenja tog zahteva. Nakon toga, stranka može tražiti ocenu zakonitosti akta. Donošenjem akta od strane nadležnog organa u toku postupka pokrenutog po zahtevu stranke na osnovu odredbe člana 71. Zakona o upravnim sporovima, prestaju zakonski razlozi da sud udovolji podnetom zahtevu. Rešenje Visokog saveta sudstva od 04.09.2018. godine je dostavljeno podnosiocu zahteva tako da ga je on mogao pobijati tužbom u posebnom upravnom sporu pred Upravnim sudom, u smislu pouke o pravnom leku u navedenom rešenju.

Sud je cenio navod kojim podnosilac zahteva ukazuje na to da je tuženi organ doneo rešenje u izvršenju presude Upravnog suda po isteku zakonom propisanog roka od 30 dana, pa nalazi da je bez uticaja na ocenu zakonitosti pobijanog rešenja, jer sud može usvojiti zahtev stranke i doneti akt koji u svemu zamenjuje akt nadležnog organa samo u slučaju da nadležni organ takav akt nije doneo do dana rešavanja zahteva.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u dispozitivu ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 28.02.2019. godine, Uzp 397/2018

Zapisničar,                                                                                                                                       Predsednik veća – sudija,

Rajka Milijaš,s.r.                                                                                                                           Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić