Kzz 362/2017 odbačaj zahteva - činj. stanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 362/2017
11.05.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Slobodana Jokovića, zbog krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. tačka 11) u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Slobodana Jokovića, advokata Nenada Petrušića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 14K 302/14 od 15.07.2016. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1527/16 od 21.12.2016. godine, u sednici veća održanoj 11.05.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Slobodana Jokovića, advokata Nenada Petrušića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 14K 302/14 od 15.07.2016. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1527/16 od 21.12.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu 14K 302/14 od 15.07.2016. godine, okrivljeni Slobodan Joković, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. tačka 11) u vezi člana 30. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) godina, u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 29.10.2013. godine, kada je lišen slobode pa nadalje. Presudom su oštećeni upućeni da svoj imovinskopravni zahtev ostvaruju u parničnom postupku, a okrivljeni Slobodan Joković, oslobođen je plaćanja troškova krivičnog postupka i sudskog paušala, te je određeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1527/16 od 21.12.2016. godine, povodom žalbi okrivljenog Slobodana Jokovića i njegovog branioca, advokata Nenada Petrušića, a po službenoj dužnosti, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu 14K 302/14 od 15.07.2016. godine, u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je okrivljeni Slobodan Joković, zbog krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. tačka 11) u vezi člana 30. KZ, za koje je navedenom prvostepenom presudom oglašen krivim, primenom navedenog zakonskog propisa i odredaba članova 1, 4, 42, 45. i 54. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, u koju kaznu mu se na osnovu člana 63. stav 1. KZ uračunava vreme koje provodi u pritvoru od 29.10.2013. godine do upućivanja u Zavod za izvršenje krivične sankcije, dok su žalbe okrivljenog i njegovog branioca, odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Slobodana Jokovića, advokat Nenad Petrušić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude u celosti ili preinači presudu Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1527/16 od 21.12.2016. godine, „tako što će usvojiti žalbu branioca i ukinuti presudu Višeg suda u Beogradu 14K 302/14 od 15.07.2016. godine“.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke u smislu člana 488. stav 2. ZKP, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama, protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da u konkretnom slučaju nema dokaza da je umišljaj okrivljenog bio usmeren na lišavanje života oštećenog AA, da je sud izveo proizvoljan zaključak da je okrivljeni rasporio oštećenog AA, a činjenica da mu je ispalo crevo, prema navodima zahteva, nikako nije dokaz postojanja umišljaja okrivljenog da liši života oštećenog AA. Branilac ističe i to da okrivljeni nije naneo povredu bilo kog vitalnog unutrašnjeg organa ovom oštećenom, a da je imao nameru da ga liši života, okrivljeni je mogao zadati takav udarac sečivom u predelu najvitalnijih delova tela – grudnog koša, vrata ili glave oštećenog, u kom slučaju bi prema stavu branioca, bilo nesporno da je umišljaj okrivljenog usmeren na lišavanje života oštećenog AA. Zbog navedenog, branilac smatra da je pobijanim presudama povređen krivični zakon, jer je okrivljeni kriv samo u granicama svog umišljaja.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog osporava ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Pored navedenog, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je tokom istrage, javni tužilac svedoku oštećenom AA i svedoku BB, predočio određene fotografije, kojom prilikom su sačinjeni zapisnici o prepoznavanju lica sa fotografije od 27.10.2013. i 28.10.2013. godine, za koje zapisnike branilac smatra da nisu u skladu sa odredbama ZKP i da se nisu mogli koristiti kao dokaz u postupku.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ali kako u obrazloženju zahteva ne navodi razloge zbog kojih smatra da je u pobijanim presudama došlo do navedene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, odnosno kako ne navodi nijedan razlog zbog čega smatra da predmetni zapisnici nisu u skladu sa odredbama ZKP i da se nisu mogli koristiti kao dokaz u postupku, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio, jer nema zakonom propisan sadržaj.

Zapisničar-savetnik                                                                                                               Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                                    Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić