Przz 4/2016 prekršaj-carina; odgovornost uvoznika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Przz 4/2016
22.12.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Dragana Skoka i Biserke Živanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Karanović, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ br.62/16 od 01.03.2016. godine, protiv presude Prekršajnog suda u Zrenjaninu 7 Pr br.6-69/13 od 11.09.2015. godine i presude Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenja u Novom Sadu III-308 Prž.18620/15 od 10.12.2015. godine, u predmetu carinskog prekršaja, u javnoj sednici veća, održanoj dana 22.12.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA, UKIDAJU SE presude Prekršajnog suda u Zrenjaninu 7 Pr br.6-69/13 od 11.09.2015. godine i Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenja u Novom Sadu III-308 Prž.18620/15 od 10.12.2015. godine i predmet vraća Prekršajnom sudu u Zrenjaninu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prekršajnog suda u Zrenjaninu 7 Pr br.6-69/13 od 11.09.2015. godine okrivljeni AA iz ... oglašen je krivim da je dana 12.05.2011. godine učinio prekršaj iz člana 293. stav 1. tačka 1. Carinskog zakona, za šta je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 14.527,22 dinara pod pretnjom zamene kazne u kaznu zatvora usled neuplate iste, pa je obaevezan i na snošenje troškova postupka u iznosu od 1.000,00 dinara, pod pretnjom prinudnog izvršnja, te mu je izrečena i zaštitna mera koja se odnosi na obavezu plaćanja novčanog iznosa od 44.357,95 dinara, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Postupajući po žalbi okrivljenog Prekršajni apelacioni sud u Beogradu, Odeljenje u Novom Sadu je presudom III-308 Prž.18620/15 od 10.12.2015. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv navedenih odluka Republički javni tužilac je podigao zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, u smislu člana 234. stav 1. tačka 15. Zakona o prekršajima. Ističe da iz izreke prvostepene presude proizilazi da se okrivljenom stavlja na teret da je priložio carinskom organu neverodostojnu fakturu italijanske firme zajedno sa izjavom kojom prikazuje da ima pravo na povlašćenu stopu carine, iako on nije znao niti je mogao znati da faktura nije verodostojna, jer je nije sastavljao niti je to bila njegova obaveza. Takođe navodi da je okrivljeni i u svojoj odbrani pred prvostepenim sudom negirao nameru da carinski organ, prilikom uvoza robe, navede na pogrešan zaključak. Ukazuje da okrivljeni nije postupao protivno odredbi člana 23. stav 1. Carinskog zakona, prema kojoj su lica koja učestvuju u vezi sa predmetnom robom dužna da carinskom organu na njegov zahtev stave na raspolaganje isprave i podatke u bilo kom obliku da se nalaze i pruže svaku drugu pomoć potrebnu za primenu carinskih propisa. Međutim, prema razlozima prvostepene odluke okrivljeni se nije pridržavao te odredbe Carinskog zakona, na koji način je počinio prekršaj iz člana 293. stav 1. tačka 1. Carinskog zakona. Zbog toga, po mišljenju Republičkog javnog tužioca, dati razlozi prvostepenog suda su potpuno nejasni. Smatra da upravo iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni postupio po odredbi člana 23. stav 1. Carinskog zakona, odnosno da je carinskom organu stavio na raspolaganje svu raspoloživu dokumentaciju, koju je primio od inostrane firme, prilikom carinjenja polovnog putničkog vozila, pa je pogrešan zaključak suda da se nije pridržavao citirane zakonske odredbe i da je na taj način učinio prekršaj za koji je oglašen krivim i osuđen na novčanu kaznu. Date razloge prvostepenog prekršajnog suda prihvata i drugostepeni prekršajni sud, odlučujući o žalbi, na koji način i on čini iste povrede pravila postupka. Ukazuje da je za isti prekršaj kao i okrivljeni, AA, osuđena i njegova supruga BB, koja je na presudu prvostepenog suda, kojom je osuđena -7 Pr br.6-70/2013 od 10.09.2015. godine izjavila identičnu žalbu, kao i okrivljeni, a koju je drugostepeni prekršajni sud - Prekršajni apelacioni sud, Odeljenje u Novom Sadu, presudom III-303 PRŽ.broj 18619/15 od 20.10.2015. godine usvojio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Sa iznetih razloga, predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev uvaži i ukine pobijane presude, te predmet vrati prvostepenom prekršajnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je obavestio o sednici veća Republičkog javnog tužioca, koji, iako uredno obavešten, nije pristupio.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijane odluke, u smislu člana 286. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'' broj 65/13), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je osnovan.

Republički javni tužilac je podigao, na osnovu člana 285. u vezi člana 340. stav 1. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'' br.65/13 i 13/16) zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Zrenjaninu 7 Pr br.6-69/13 od 11.09.2015. godine i Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenja u Novom Sadu III-308 Prž.18620/15 od 10.12.2015. godine, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u smislu člana 234. stav 1. tačka 15. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'', br. 101/05, 116/08 i 111/09).

Republički javni tužilac osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje da su pobijane presude donete uz bitne povrede pravila prekršajnog postupka, u smislu člana 234. stav 1. tačka 15. Zakona o prekršajima. Naime, osnovano se u zahtevu navodi da u presudi prvostepenog prekršajnog suda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti su potpuno nejasni, jer to što se okrivljenom stavlja na teret da je priložio carinskom organu fakturu italijanske firme za koju je naknadno izvršenom proverom ustanovljeno da je neverodostojna, ne znači da je izneo netačne ili neistinite podatke, odnosno da je naveo carinski organ na pogrešan zaključak, da bi stekao ili pokušao da stekne plaćanje dažbina u manjem iznosu. Po oceni ovog suda, pravilno nalazi Republički javni tužilac da okrivljeni nije dostavio carinskom organu netačne podatke, s obzirom da nije mogao da proverava dokumentaciju preko italijanske administracije, niti je to bila njegova obaveza, odnosno postupao je u skladu sa odredbama članova 11. i 23. Carinskog zakona (''Službeni glasnik RS'' br. 18/10 i 111/12) i izneo sve činjenice i okolnosti, te podneo isprave i druge dokaze značajne za donošenje odluke, koju dokumentaciju su prihvatili carinski organi, kao valjanu i validnu i izvršili obračun dažbina ne tražeći druge isprave. Pri tome, saglasno odredbama članova 16. i 22. Protokola 3 za primenu Sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice, sa jedne strane i Republike Srbije sa druge strane, koji Sporazum je potvrđen Zakonom o potvrđivanju prelaznog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice, sa jedne strane i Republike Srbije, s druge strane („Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori“ broj 83/08), odgovoran za tačnost podataka o poreklu robe je izvozik, u konkretnom slučaju izvoznik iz Italije, koji je sačinio fakturu, za koju je naknadno izvršenom proverom ustanovljeno da je neverodostojna. Kako, prema navedenom, osnovano Republički javni tužilac ukazuje da okrivljeni nije postupao protivno odredbi člana 23. stav 1. Carinskog zakona, a prema razlozima prvostepene odluke on se nije pridržavao te odredbe Carinskog zakona, na koji način je počinio prekršaj iz člana 293. stav 1. tačka 1. Carinskog zakona, to su razlozi iz obrazloženja prvostepene prekršajne odluke nejasni i protivurečni. S obzirom da drugostepeni prekršajni sud potvrđuje prvostepenu presudu i on čini istu povredu odredaba prekršajnog postupka.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je našao da je podneti zahtev osnovan, pa je, na osnovu člana 287. stav 4. Zakona o prekršajima, odlučio kao u izreci presude, s tim što je u ponovnom postupku prvostepeni prekršajni sud dužan da postupi po odredbi člana 290. ovog zakona.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 22.12.2016. godine, Przz 4/2016

Zapisničar                                                                                                                  Predsednik veća – sudija

Vesna Karanović, s.r.                                                                                              Mirjana Ivić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

TT