Rev 2513/2018 vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2513/2018
18.04.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Petrović Adamović, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje BB iz ..., čiji je punomoćnik Maja Ramović, advokat iz ..., radi razvoda braka, poveravanja deteta i izdržavanja, odlučujući o reviziji tužene-protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 500/17 od 12.12.2017. godine, u sednici održanoj 18.04.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene-protivtužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 500/17 od 12.12.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P2 239/17 od 12.09.2017. godine, stavom prvim izreke, uređen je model viđanja tužene-protivtužilje roditelja kome dete nije povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava sa mal. sinom VV na način bliže opisan u tom delu izreke. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 500/17 od 12.12.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene-protivtužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužena- protivtužilja je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su zaključile brak 16.02.1997. godine i iz braka imaju dvoje zajedničke dece, sina GG rođenog ... godine i mal. VV rođenog ... godine. Brak stranaka razveden je presudom Osnovnog suda u Nišu 08.09.2016. godine a maloletno dete stranaka VV poveren na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu AA. Prema izveštaju organa starateljstva od 20.11.2015. godine ovaj Centar se uključio u rad sa porodicom od avgusta 2015. godine po obaveštenju Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja na koje je mal. VV uključen kod dečjeg psihijatra zbog promena u ponašanju s obzirom na izrazitu višegodišnju roditeljsku i patnersku disfunkcionalnost, psihičke bolesti starijeg brata i drugih rizičnih faktora u odrastanju deteta. Centar je započeo intenzivan rad sa roditeljima mal. VV na osnovu sačinjenog plana zaštite deteta uz redovne kontrole kod dečjeg psihijatra, pojačan vaspitno-pedagoški rad u školi i uključivanje roditelja na porodičnu psihoterapiju. U izveštaju je navedeno da roditelji ne žive zajedno, ali da su imali dogovor da mal. VV živi sa majkom, a GG kod oca, ali je od juna 2015. godine i VV prešao da živi kod oca, pred početak nove školske godine. Tužena se saglasila da VV ostane kod oca kada ga je i upisao u ... razred osnovne škole u kojoj je pohađao i ... razred. Roditelji su fokusirani na međusobni sukob i optuživanja, imaju suprotne vaspitne stilove i nemaju izgrađene stilove u odnosu na dete. Na osnovu rada sa porodicom zaključeno je da je primarni roditelj ranije bila majka, dok se otac intenzivnije angažovao u brizi mal. VV u poslednjem periodu. Oba roditelja su brižna prema deci, zadovoljavaju njihove osnovne potrebe, vode računa da redovno pohađaju školu, da završavaju školske zadatke, saradljivi su prema institucijama, otvoreni, ali u vaspitavanju dece ne postavljaju jasne granice i pravila, nisu dovoljno dosledni i uključuju ih u međusobne konflikte. Roditelji nemaju dovoljno autoriteta. U novembru 2015. godine održana je konferencija slučaja kojoj su prisustvovali predstavnici škole, Klinike za mentalno zdravlje i CSR na koju su doneti zaključci da ima poboljšanja kod emocionalne stabilnosti deteta, ali da je potreban dalji rad i sa porodicom i detetom. Mal. VV je izuzetno dobrih intelektualnih sposobnosti, slabijeg sluha, zbog čega treba da nosi slušni aparat, niže socijalne i emotivne zrelosti i nedovoljno adaptiran u vršnjačkoj grupi. Od početka nove školske godine nalazi se u porodici oca. Na osnovu razgovora sa učiteljicom i stručnom službom škole, i pored nekoliko situacionih agresivnih reakcija ima pozitivnih pomaka. Dete je stabilnije, postiže školski uspeh, aktivan je na času, poštuje autoritet učiteljice i prija mu povratak u školu koju je ranije pohađao. Iako oba roditelja poseduju materijalne uslove, zadovoljavaju osnovne potrebe deteta, brižni su i motivisani da brigu o detetu, ali obzirom na međusobno optuživanje, neusaglašenost vaspitnih stilova i nedovoljnu roditeljsku saradnju, sagledava se rizik u pogledu daljeg razvoja deteta i planira se intenzivniji rad sa porodicom. Iz izveštaja Centra za socijalni rad ... u ... od 11.07.2017. godine mal. VV je izrazio neprihvatanje da češće i duže viđa majku što objašnjava time da ga majka preplavljuje informacijama o ocu. Roditelji su i dalje usmereni na međusobno optuživanje, neuspevaju da usaglase mišljenje i stavove po pitanju dece. Na osnovu rada sa porodicom zaključuje se da je otac strpljiviji u odnosu sa decom. Prema mišljenju Centra za socijalni rad ... u ... posle ponovnog razgovora sa oba roditelja i mal. VV kao i uključenost više institucija u rad sa roditeljima i decom nije došlo do uspostavljanja roditeljske komunikacije. U najboljem interesu deteta je da u cilju uspostavljanja redovnih kontakata sa majkom viđa majku jednom nedeljno u periodu od dva sata ali da se to vreme može i produžiti u skladu sa željama maloletnog deteta.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odredili način održavanja ličnog odnosa maloletnog deteta sa majkom na način opisan u izreci nižestepenih presuda.

Prema Porodičnom zakonu svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta (član 6). Po članu 61. istog zakona dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi (stav 1).

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, loše odnose između roditelja koji utiču na maloletno dete, volju maloletnog deteta da ne provodi dugo vremena sa majkom, izveštaje stručnih službi da je u najboljem interesu deteta da majku viđa, jednom nedeljno u periodu od dva sata, ali da se u skladu sa željom deteta ovo vreme može produžiti a može uključiti i noćenje, takav način održavanja ličnih odnosa je i određen na osnovu člana 61. u vezi člana 6. Porodičnog zakona.

Suprotno revizijskim navodima ovako određen način održavanja ličnih odnosa može se i produžiti u skladu sa željom deteta (okolnost koja zavisi od poboljšanja međusobnih odnosa roditelja).

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić