U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović-Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Popara, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 785/16 od 05.10.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 23.02.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog BB iz ... izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 785/16 od 05.10.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 1103/14 od 10.05.2016. godine, stavom prvom izreke zajedničko maloletno dete parničnih stranaka, VV, rođen ... godine poveren je na negu, čuvanje i vaspitanje majci, koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Stavom drugim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa između tuženog kao oca i maloletnog deteta, na način bliže opisan u izreci. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća mesečno iznos od 10.000,00 dinara, svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec, počev od 01.11.2014. godine pa ubuduće, dok ova obaveza po zakonu traje ili ne bude izmenjena drugom sudskom odlukom, na račun zakonske zastupnice maloletnog deteta-majke, s tim što će dospele, a neisplaćene rate platiti odjednom. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje u delu koji se odnosi na izdržavanje maloletnog deteta i to od dosuđenih 10.000,00 dinara do traženih 20.000,00 dinara. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž2 785/16 od 05.10.2016. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Drugog osnovnog suda u Beogradu u stavu trećem izreke.

Protiv drugostepene presude, tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao drugostepenu presudu na način propisan u članu 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...55/14) i utvrdio da revizija nije osnovana.

Nižestepene presude nisu zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede se revizijom ne ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su živele u vanbračnoj zajednici, u toku čijeg trajanja im se rodio maloletni sin VV, dana ... godine. Pobijanom presudom je maloletno dete povereno majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, sa kojom živi od prekida zajednice života sa tuženim, u stanu roditelja tužilje. Tužilja je zaposlena i prima mesečnu zaradu od oko 28.000,00 dinara, živi sa detetom u stanu svoje majke koja je u penziji i mesečno prima oko 13.000,00 dinara, stan je vlasništvo majke tužilje i za režijske troškove tužilja izdvaja oko 10.000,00 dinara. Tuženi je zaposlen i mesečno ostvaruje zaradu od oko 23.000,00 dinara, nema dodatnih prihoda, ima stan u vlasništvu u kome živi i za koji plaća režijske troškove mesečno od oko 10.500,00 dinara. Tuženi i tužilja nemaju obavezu izdržavanja drugih lica. Sud je, imajući u vidu potrebe maloletnog VV, uzrasta ... godine, te materijalne i porodične prilike tužilje i tuženog, utvrdio da mesečne potrebe maloletnog VV iznose oko 24.000,00 dinara mesečno, koji iznos je dovoljan da se zadovolje uobičajene osnovne potrebe deteta njegovog uzrasta sa ishranom, nabavkom odeće i obuće, higijenskim sredstvima, kao i sve druge utvrđene potrebe, a u cilju njegovog pravilnog i potpunog razvoja.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i obavezali tuženog da doprinosi izdržavanju svog maloletnog deteta u dosuđenom iznosu.

Odredbom člana 160. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Prema stavu 2. istog člana, potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, a mogućnosti dužnika izdržavanja, u smislu člana 3. istog zakona, zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

U sporu za izdržavanje, u smislu navedene zakonske odredbe, sud je u obavezi da najpre utvrdi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdržavanje lica koje to izdržavanje traži, a potom i mogućnosti lica koja su dužna da daju izdržavanje.

U provedenom postupku je utvrđeno da mesečne potrebe maloletnog VV za ishranu, obuću, higijenska sredstva, posete logopedu, odlasci na terapiju u ..., iznose oko 24.000,00 dinara mesečno. Dosuđeni iznos od 10.000,00 dinara mesečno na ime doprinosa u izdržavanju maloletnog deteta i po mišljenju revizijskog suda je adekvatan za uzrast, zadovoljenje osnovnih potreba i druga novčana izdvajanja s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, a uz doprinos majke, ovde tužilje, sa kojom maloletni VV živi.

Obaveza roditelja da izdržava svoje maloletno dete je zajednička obaveza oba roditelja, nezavisno od toga kome je povereno vršenje roditeljskog prava. Roditelji su uvek dužni, bez obzira na sopstvene potrebe da obezbede izdržavanje svom maloletnom detetu, te se njihove mogućnosti kao dužnika izdržavanja ne procenjuju na način kako se to čini kod drugih oblika zakonskog izdržavanja.

Dosuđeni iznos, uz doprinos majke kako u novcu tako i kroz rad i staranje koji se svakodnevno ulaže, neophodan je za izdržavanje zajedničkog deteta parničnih staranaka, kojem će se omogućiti najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj - dužnik izdržavanja, ovde tuženi. Plaćanjem tog iznosa i prema shvatanju ovog suda, a suprotno navodima revizije, neće biti ugrožena egzistencija tuženog. Imajući u vidu izneto, odluka kojom se obavezuje tuženi da doprinosi izdržavanju svog maloletnog deteta doneta je uz pravilnu primenu odredbi članova 160. i 162. Porodičnog zakona.

Revident neosnovano u reviziji ukazuje da sudovi nisu vodili računa o egzistenciji tuženog, sa jedne strane, kao i o potrebama maloletnog deteta sa druge strane, obzirom da su sudovi, suprotno navodima revizije, imali u vidu sve navedene okolnosti, kao i činjenicu da tuženi u svom vlasništvu ima nepokretnost, dok tužilja nema, već da živi u stanu sa svojom majkom, zbog čega je pravilno zaključivanje nižestepenih sudova da plaćanjem dosuđenog iznosa na ime doprinosa u izdržavanju maloletnog VV neće biti ugrožena egzistencija tuženog.

Revident neosnovano u reviziji ukazuje i da je sud morao imati kao orijentir minimalnu zaradu, odnosno minimalnu sumu potrebnu za izdržavanje, kao i porodične prilike tužilje i tužioca, a što očigledno nije učinio, ali je našao da nisu osnovani. Ovo stoga što su sudovi, suprotno navodima revizije, prilikom donošenja odluke imali u vidu i minimalnu sumu izdržavanja propisanu od strane nadležnog ministarstva, a koja je u vreme donošenja prvostepene odluke iznosila 23.974,00 dinara. Stoga, kako roditelj koji ne živi sa maloletnim detetom je uvek u obavezi da doprinosi njegovom izdržavanju, i to bar u visini minimalne sume izdržavanja predviđene članom 160. stav 4. Porodičnog zakona, pravilno je zaključivanje nižestepenih sudova da plaćanjem dosuđenog iznosa neće biti ugrožena egzistencija tuženog, a sve imajući u vidu i da je na ovaj način tuženi obavezan da plaća i manje od ½ minimalne sume izdržavanja i manje od ½ njegovih redovnih mesečnih primanja.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu ovlašćenja iz člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić