Rev 371/2017 porodični zakon; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 371/2017
02.03.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović-Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz …, ulica … broj …, protiv tuženog BB iz ..., ulica ... broj ..., čiji je punomoćnik Vladimir Kopanja, advokat iz ..., ulica ... broj ..., radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 638/16 od 16.11.2016. godine, u sednici veća održanoj 02.03.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 638/16 od 16.11.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1934/15 od 05.09.2016. godine, stavom prvom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tako što je zajedničko dete stranaka, maloletni VV koji je rođen ... godine poveren na samostalno vršenje roditeljskog prava tužilji AA kao majci i određeno da će adresa prebivališta maloletnog VV biti adresa prebivališta tužilje, te uređen način održavanja ličnih odnosa između maloletnog VV i tuženog BB tako što će otac preuzimati dete svakog drugog vikenda, petkom u 15 časova i vraćati ga nedeljom u 20 časova na adresu na kojoj dete živi sa majkom; maloletni VV kod oca provoditi parnim godinama prvu polovinu zimskog raspusta a neparnim godinama drugu polovinu raspusta, s`tim da će na taj način biti obuhvaćeni i Nova godina i Božić; tokom letnjeg raspusta dete kod oca provoditi prvih 15 dana jula i prvih 15 dana avgusta meseca; državne praznike - Sretenje i Dan primirja u Prvom svetskom ratu maloletni VV će parnim godinama provoditi kod oca a neparnim kod majke, dok će Prvi maj neparnim godinama provoditi kod oca a parnim kod majke; maloletni VV će Uskrs provoditi neparnim godinama kod oca a parnim kod majke i kod oca boraviti i van navedenih termina po mećusobnom dogovoru stranaka, a na gore opisani način izmenjena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1447/14 od 12.09.2014. godine. Stavom drugim izreke, u celosti je odbijen protivtužbeni zahtev kojim je tražena izmena presude Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1447/14 od 12.09.2014. godine tako što će maloletni VV biti poveren na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu BB a prebivalište deteta biti na adresi oca u ... ulica ... broj ..., AA biti obavezana da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog VV na tekući račun oca deteta BB svakog meseca plaća iznos od 7.000,00 dinara počev od dana donošenja presude, i to sve dospele rate odjednom, a ubuduće do 10-og u mesecu za tekući mesec dok za to postoje zakonski uslovi, i uređen način viđanja AA sa maloletnim VV tako što će se njihovi kontakti ostvarivati svakog drugog vikenda od petka od 15 časova kada će preuzimati dete do nedelje u 20 časova kada će dete vraćati ocu BB na adresu na kojoj živi; u toku zimskog raspusta prvu polovinu parnim godinama a drugu polovinu neparnim godinama, u toku letnjeg raspusta prvih 15 dana u julu i avgustu, za državne praznike Sretenje, Prvi maj i Dan primirja naizmenično, parnim godinama Sretenje i Dan primirja a neparnim godinama Prvi maj, za Uskrs neparnim godinama a van navedenog perioda po mećusobnom dogovoru roditelja deteta. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 638/16 od 16.11.2016. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1934/15 od 05.09.2016. godine.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost drugostepene presude, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovan je navod revizije da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude dao ocenu žalbenih navoda koji su od značaja za odluku o zahtevima stranaka i pravilnost primene materijalnog prava. S`toga ne postoji ni povreda prava tuženog na obrazloženu sudsku odluku, kao elemenat prava na pravično suđenje, budući da to pravo ne podrazumeva obavezu suda da pruži odgovore na sva postavljena pitanja i iznete argumente.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1447/14 od 12.09.2014. godine koja je doneta u sporu za razvod braka odlučeno je da će stranke zajednički vršiti roditeljsko pravo nad maloletnim VV, rođenim ... godine, i određeno da će prebivalište deteta biti kod majke - tužilje. Istom presudom tuženi je obavezan da plaća izdržavanje i uređen način održavanja ličnih odnosa deteta i oca. Tužilja se tokom februara 2015. godine preselila iz ... u ... gde je njen vanbračni partner dobio posao i upisala dete u predškolsku ustanovu u tom gradu. O preseljenju deteta i upisu u drugu predškolsku ustanovu tužilja nije tražila saglasnost tuženog, koji je zato zahtevao da se dete ispiše iz predškolske ustanove. Nastali problem oko prebacivanja zdravstvenog kartona deteta razrešen je posredovanjem organa starateljstva u ... Obe stranke poseduju opštu roditeljsku podobnost, ali je u dosadašnjem odrastanju deteta tužilja imala dominantniju ulogu. Tužilja detetu pruža adekvatnu, doslednu i pouzdanu fizičku i psihološku negu, i primenjuje adekvatne vaspitne metode. Maloletni VV živi sa majkom i njenim vanbračnim partnerom u dvosobnoj kući površine 48m2, u kojoj ima svoju sobu. Između deteta i tužilje postoji uzajamna afektivna vezanost, a dete pokazuje vezanost i za sadašnjeg tužiljinog vanbračnog partnera. Psihofizički razvoj deteta odvija se u skladu sa kalendarskim uzrastom, ono je adaptirano na predškolsku ustanovu koju pohađa i prihvaćeno u svojoj vršnjačkoj grupi. Tužilja i njen vanbračni partner su zaposleni i ostvaruju zaradu od 40.000,00 dinara, odnosno 120.000,00 dinara mesečno. Tuženi živi sa majkom u stanu površine 81m2 na kojem je suvlasnik sa udelom od ¾ idealna dela. Zasnovao je vanbračnu vezu i maloletni VV je upoznao njegovu vanbračnu partnerku. Zaposlen je i ostvaruje zaradu od 50.000,00 dinara mesečno, a uplaćuje polisu osiguranja života čiji je korisnik za slučaj smrti maloletni VV.

Na utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo pri odlučivanju o tužbenom i protivtužbenom zahtevu.

U konretnom slučaju, ispunjeni su uslovi za izmenu odluke o zajedničkom vršenju roditeljskog prava koja je doneta u smislu člana 75. stav 2. Porodičnog zakona, jer se takav način vršenja roditeljskog prava tokom vremena pokazao kao neodrživ - stranke se nisu mogle dogovoriti oko preseljenja deteta, upisa u predškolsku ustanovu i prebacivanja njegovog zdravstvenog kartona u drugu zdravstvenu ustanovu. U situaciji kada obe stranke poseduju opštu roditeljsku podobnost, odluka o tužilji kao roditelju koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo doneta je na osnovu člana 77. stav 3. Porodičnog zakona, nakon mišljenja organa starateljstva pribavljenih u smislu člana 270. istog zakona, i uz vođenje računa o najboljem interesu deteta. Najbolji interes deteta je pravni standard predviđen članom 3. Konvencije Ujedinjenih Nacija o pravima deteta i preuzet u odredbama članova 6. i 266. stav 1. Porodičnog zakona, i ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Okolnosti ovog slučaja - da dete od prestanka zajednice života njegovih roditelja živi sa tužiljom; da između njih postoji uzajamna afektivna vezanost; da tužilja pruža detetu adekvatnu, doslednu i pouzdanu fizičku i psihološku negu i primenjuje odgovarajuće vaspitne metode; da je dete adaptirano na predškolsku ustanovu koju pohađa i prihvaćeno u svojoj vršnjačkoj grupi, ukazuju na pravilan zaključak nižestepenih sudova da je u najboljem interesu deteta da roditeljsko pravo samostalno vrši tužilja.

I odluka o održavanju ličnih odnosa deteta i tuženog doneta je pravilnom primenom materijalnog prava - odredbom člana 61. stav 1. Porodičnog zakona kojom je propisano da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, odnosno članom 78. stav 3. istog zakona koji predviđa pravo i dužnost roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo da sa detetom održava lične odnose. Način održavanja ličnih odnosa u ovom slučaju je uređen u skladu sa predlogom organa starateljstva i po sadržini je identičan načinu održavanja ličnih odnosa deteta i tužilje, predloženom u protivtužbi kojom je tuženi tražio da bude određen za roditelja koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Takav način održavanja ličnih odnosa deteta i tuženog primeren je sadašnjim prilikama, naročito činjenici da tuženi i dete žive u različitim gradovima, a učestalost njihovih ličnih kontakata obezbeđuje uslove za pravilan i potpun razvoj deteta.

Iz navedenih razloga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani ni navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom članova 150. i 153. ZPP u vezi sa članom 207. Porodičnog zakona.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić