Kzz 1107/2019 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1107/2019
31.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA i dr., zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 33. i člana 61. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Živote Stojanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Knjaževcu K 536/13 od 25.12.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 348/2019 od 22.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 31.10.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Knjaževcu K 536/13 od 25.12.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 348/2019 od 22.05.2019. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev branioca okrivljenih u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Knjaževcu K 536/13 od 25.12.2018. godine, okrivljena AA i BB su, pored ostalih, oglašeni krivim zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 33. i člana 61. Krivičnog zakonika i osuđeni i to: okrivljeni BB na kaznu zatvora u trajanju od sedam meseci, a okrivljena AA na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, koja će se izvršiti u prostorijama u kojima okrivljena stanuje bez primene elektronskog nadzora, koje prostorije ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, te je određeno da će sud, ukoliko okrivljena jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljeni su oslobođeni od dužnosti da naknade troškove krivičnog postupka, te je odlučeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda. Okrivljena AA je obavezana da oštećenom VV, na ime troškova krivičnog postupka solidarno sa okrivljenim GG plati iznos od 41.250,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude. Okrivljeni AA i okrivljenih BB su obavezani da na ime naknade štete oštećenima taksativno označenim u stavu 3. i 4. na strani 6. izreke presude plate iznose navedene u tom delu izreke presude. Oštećeni VV, DD i ĐĐ su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 348/2019 od 22.05.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe između ostalih i branilaca okrivljenih AA i BB, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih AA i BB, advokata Života Stojanovića, zbog povreda zakona iz člana 74, člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine drugostepenu presudu i predmet vrati Apelacionom sudu u Nišu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu i na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon navoda iznetih u zahtevu, našao:

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenih AA i BB, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na nezakonitom dokazu – zapisniku Policijske stanice u Knjaževcu o vraćenim predmetima od 20.04.2011. godine na kome se presuda po odredbama Zakonika o krivičnom postupku nije mogla zasnivati. Kako se u spisima predmeta ne nalaze naredba o pretresu, zapisnik o pretresu niti potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, to se, prema navodima zahteva radi o nezakonitom pretresu, a sledstveno tome i zapisnik o vraćanju predmeta od 20.04.2011. godine je nezakonit dokaz, jer proističe iz nezakonito obavljene radnje pretresanja.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Na navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odbrana okrivljenih ukazivala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome u obrazloženju presude na strani 5, u drugom stavu dao detaljne razloge koje Vrhovni kascioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na iste upućuje.

Branilac okrivljenih u zahtevu ukazuje da je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, učinjena i time što se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na iznuđenim iskazima okrivljenih AA, GG i EE, datih prilikom policijskog saslušanja. Posebna nepravilnost, prema stavu branioca, načinjena je prilikom saslušanja ovih okrivljenih u policiji kada je svo troje okrivljenih branio jedan branilac, iako prema tada važećoj odredbi člana 69. stav 1. ZKP, više okrivljenih mogu imati jednog branioca samo ako to nije u suprotnosti sa interesima njihove odbrane, a u konkretnom slučaju zajednički branilac je bio u suprotnosti sa interesima odbrane okrivljenih.

Kako je pravnosnažnom presudom na osnovu iskaza branioca okrivljenih GG, EE i AA, advokata Miodraga Jovčića, utvrđeno da prilikom saslušanja ovih okrivljenih u PS Knjaževac, prema okrivljenima nije primenjena prinuda, to branilac okrivljenih navodima zahteva kojima osporava navedeni zaključak nižestepenih sudova i ukazuje da su iskazi navedenih okrivljenih bili iznuđeni, pravnosnažnu presudu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu okolnosti saslušanja okrivljenih.

Po nalaženju ovoga suda, branilac okrivljenih ostalim navodima zahteva da okrivljeni prilikom saslušanja u policiji nisu mogli imati zajedničkog branioca jer je to bilo u suprotnosti sa interesima njihove odbrane, ukazuje na povredu tada važeće odredbe člana 69. ZKP, koja prema sadržini odgovara sada važećoj odredbi člana 78. ZKP.

Iz iznetog proizlazi da branilac okrivljenih iako u ovom delu zahteva osporavajući zakonitost iskaza okrivljenih datih u predistražnom postupku čime formalno ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, pravnosnažnu presudu u suštini pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredbe člana 78. ZKP.

Pored toga, branilac u zahtevu ističe i to da je kazna zatvora izrečena okrivljenom BB nesrazmerno teža u odnosu na kazne izrečene okrivljenima AA i GG, s obzirom na to da je ovom okrivljenom mimo zakona kao otežavajuća okolnost uzeta osuda – presuda Osnovnog suda u Knjaževcu K 8/17 od 03.03.2017. godine za delo koje je izvršeno u 2016. godini, dakle posle 2011. godine kada je prema optužbi izvršeno delo za koje je okrivljeni osuđen pobijanom pravnosnažnom presudom.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenih iznetim navodima zahteva u bitnom ukazuje da su nižestepeni sudovi prilikom odmeravanja kazne okrivljenom pogrešno cenili njegovu raniju osuđivanost kao otežavajuću okolnost, čime se ukazuje da sud nije pravilno odmerio kaznu s obzirom na činjenice koje utiču da kazna bude veća ili manja, što bi predstavljalo povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog povrede zakona iz člana 78. i člana 441. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je zahtev branioca okrivljenih AA i BB, u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisnčar – savetnik                                                                                                        Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                    Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić