Kzz 1123/2019 pogrešna primena zakona; 439 t. 2 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1123/2019
30.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Radmile Dragičević-Dičić, Bate Cvetkovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića - advokata Aleksandra Kneževića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju 1K.br.48/17 od 28.12.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 224/19 od 14.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 30.10.2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića - advokata Aleksandra Kneževića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju 1K.br.48/17 od 28.12.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 224/19 od 14.06.2019. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju 1K.br.48/17 od 28.12.2018. godine u stavu I izreke, na osnovu člana 478. stav 3. tačka 1) ZKP, stavljena je u celini van snage presuda Višeg suda u Kosovskoj Mitrovici K.br.1/11 od 26.12.2012. godine. U stavovima II i III izreke presude okrivljeni Ljubiša Nedeljković je oglašen krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ i produženog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, pa su mu za navedena krivična dela prethodno utvrđene pojedinačne kazne i to za produženo krivično delo iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ kazna zatvora u trajanju od 4 godine, a za produženo krivično delo iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ kazna zatvora u trajanju od 2 godine i zatim je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Istom presudom od okrivljenog je oduzeta pribavljena imovinska korist u iznosu od 9.521.538,00 dinara, koja će se prihodovati budžetu Republike Srbije. Okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime troškova krivičnog postupka iznos od 365.614,80 dinara i na ime sudskog paušala iznos od 15.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećeni AA, BB, VV, GG i DD, kao i Republika Srbija - RJP Odeljenje u Leskovcu, su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 224/19 od 14.06.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića i njegovog branioca - advokata Aleksandra Kneževića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Vranju 1K.br.48/17 od 28.12.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića - advokat Aleksandar Knežević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog povreda zakona iz člana 16. stav 2. i 5, člana 68. stav 1. tačka 9) i stav 2, člana 82, člana 118, člana 121. stav 3, člana 124. stav 1. i 2, člana 139, člana 395. i člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud uvaži podneti zahtev, te da ukine presude Višeg suda u Vranju 1K.br.48/17 od 28.12.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 224/19 od 14.06.2019. godine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje ili da preinači navedene presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, odnosno prema njemu odbiti optužbu.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok su u ostalom delu ispunjeni uslovi za odbačaj zahteva (član 487. stav 1. tačka 2. i 4. ZKP).

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, branilac okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića u podnetom zahtevu ističe da u konkretnom slučaju okrivljeni nije mogao biti oglašen krivim za produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, već da se u njegovim radnjama eventualno mogu steći jedino elementi krivičnog dela neosnovano dobijanje i korišćenje kredita i druge pogodnosti iz člana 209. stav 3. u vezi stava 2. KZ. Naime, po stavu branioca da bi okrivljeni mogao biti odgovorno lice u smislu krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ nužno je da je on preduzeo radnje u okviru obavljanja privredne delatnosti i da je time pričinio štetu svom preduzeću ili drugom privrednom subjektu, a što ovde nije slučaj, jer je Ministarstvo za KIM pred Privrednim sudom u Kraljevu vodilo parnični postupak prema preduzeću DOO „ĐĐ“ radi povraćaja nenamenski utrošenih sredstava.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Osnovni oblik krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012.godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine) čini odgovorno lice koje iskorišćavanjem svog položaja ili ovlašćenja, prekoračenjem granica svog ovlašćenja ili nevršenjem svoje dužnosti pribavi sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu protivpravnu imovinsku korist ili drugom nanese imovinsku štetu. Stavom 3. istog člana propisan je kvalifikovani oblik ovog krivičnog dela - ako vrednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara.

Prvi oblik krivičnog dela neosnovano dobijanje i korišćenje kredita i druge pogodnosti iz člana 209. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 85/2005, sa stupanjem na snagu dana 01.01.2006. godine) čini onaj ko lažnim prikazivanjem činjenica ili njihovim prikrivanjem dobije za sebe ili drugog kredit, subvenciju ili drugu pogodnost iako za to ne ispunjava propisane uslove. Stavom 2. istog člana propisan je drugi oblik ovog krivičnog dela koji čini onaj ko dobijeni kredit, subvenciju ili drugu pogodnost iskoristi za drugu namenu od one za koju mu je kredit, subvencija ili druga pogodnost odobrena, dok je stavom 3. istog člana propisan poseban oblik ovog krivičnog dela i to da će se za delo iz stava 1. i 2. ovog člana kazniti propisanom kaznom i odgovorno lice u preduzeću ili drugom subjektu privrednog poslovanja ako su kredit, subvencija ili druga pogodnost pribavljeni za preduzeće ili drugi subjekt privrednog poslovanja ili ako su korišćeni za druge namene od strane tih subjekata.

Upoređivanjem citiranih zakonskih opisa bića krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ i krivičnog dela neosnovano dobijanje i korišćenje kredita i druge pogodnosti iz člana 209. KZ, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, proizilazi očigledna razlika između ova dva krivična dela, a koja se ogleda u tome da bitno obeležje krivičnog dela neosnovano dobijanje i korišćenje kredita i druge pogodnosti iz člana 209. KZ nije pribavljanje protivpravne imovinske koristi, a što je upravo bitno obeležje krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ.

Imajući u vidu navedeno, te da je izrekom pravnosnažne presude u činjeničnom opisu krivičnog dela utvrđeno da je okrivljeni Ljubiša Nedeljković tokom 2008. godine kao odgovorno lice, u svojstvu direktora i vlasnika DOO „ĐĐ“, sa sedištem u selu ..., opština ..., KIM, iskorišćavanjem svog položaja i ovlašćenja pribavio sebi protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 9.521.538,00 dinara, a na način bliže opisan u stavu II izreke prvostepene presude, to se stoga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u opisanim radnjama okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića stiču sva bitna zakonska obeležja produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ za koje je on optužen i pravnosnažno oglašen krivim, a ne krivičnog dela neosnovano dobijanje i korišćenje kredita i druge pogodnosti iz člana 209. stav 3. u vezi stava 2. KZ kako to pogrešno smatra branilac okrivljenog. Kako je, dakle, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju pravilno primenjen krivični zakon pravnom kvalifikacijom krivičnopravnih radnji okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića, bliže opisanih u stavu II izreke prvostepene presude, kao produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, to se stoga neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na štetu okrivljenog.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića je u ostalom delu odbačen.

Naime, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva, kao razlog njegovog podnošenja, navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, isticanjem da okrivljeni nije mogao biti oglašen krivim za produženo krivično delo prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, jer se u konkretnom slučaju po stavu branioca radi o obligacionom odnosu. Međutim, nepostojanje po njemu u radnjama okrivljenog elemenata krivičnog dela prevara iz člana 208. KZ branilac obrazlaže osporavanjem utvrđenog činjeničnog stanja i ocene dokaza date od strane nižestepenih sudova vezano za postojanje prevarne namere kod okrivljenog, dajući sopstvenu ocenu izvedenih dokaza koja je potpuno drugačija od one date u pobijanim pravnosnažnim presudama.

Kako, dakle, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom (član 439. tačka 1. ZKP), dok suštinski ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova vezano za produženo krivično delo prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog njegovog podnošenja, navodi i povredu odredaba člana 16. stav 2. i 5. ZKP, isticanjem da sud nije nepristrasno ocenio izvedene dokaze i nije rešio u korist okrivljenog iako u konkretnom slučaju nije na nesumnjiv način dokazano da je okrivljeni izvršio produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ.

Osim toga, branilac okrivljenog ukazuje i na povrede odredaba člana 68. stav 1. tačka 9) i stav 2, člana 82, člana 139. i člana 395. ZKP, isticanjem da je okrivljenom povređeno pravo na odbranu u pogledu predlaganja i izvođenja dokaza, obzirom da nižestepeni sudovi nisu razmatrali predlog okrivljenog da se pribavi Zaključak Vlade 05 broj 401-9063/2007 od 27.12.2017. godine i odluka Ministarstva za KIM 260 broj 401-00-00238/2008/10 od 30.05.2018. godine odbili predlog odbrane da se neposredno ispitaju članovi komisije Ministarstva za KIM koji su sačinili izveštaj od 17.12.2008. godine, kao i da se neposredno ispitaju svi ostali svedoci koje je predložila odbrana. Takođe, branilac okrivljenog ukazuje i na povredu odredaba člana 118, člana 121. stav 3. i člana 124. stav 1. i 2. ZKP, da na nesumnjiv način utvrdi iznos sredstava koji je okrivljeni utrošio za nabavku mašina i opreme, te da sud nije izvršio usaglašavanje dve dopune nalaza i mišljenja koje su dali veštaci ekonomsko- finansijske struke Zavoda za sudska veštačenja AD Novi Sad sa nalazom i mišljenjem veštaka Lazara Cvetkovića iz ... .

Branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi i da nižestepeni sudovi u pobijanim presudama nisu dali razloge u čemu se sastoji položaj okrivljenog i koja su njegova ovlašćenja kao odgovornog lica, te da nisu dali jasne razloge kada, kojim radnjama i na koji način je okrivljeni iskoristio svoj položaj i svoja ovlašćenja i izvršio produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, a nejasan je i zaključak drugostepenog suda koji se odnosi na nepostojanje u radnjama okrivljenog krivičnog dela neosnovano dobijanje i korišćenje kredita i druge pogodnosti iz člana 209. KZ, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog nižestepene presude pobija i zbog povreda odredaba člana 16. stav 2. i 5, člana 68. stav 1. tačka 9) i stav 2, člana 82, člana 118, člana 121. stav 3, člana 124. stav 1.i 2, člana 139, člana 395. i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te da povrede ovih odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića je odbačen i u delu u kome je po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda podnet zbog povrede zakona koja nije od značaja za pravilnu ili ujednačenu primenu prava.

Naime, branilac okrivljenog ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 1. i člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, u zahtevu ističe da okrivljeni nije mogao biti oglašen krivim i osuđen za produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, jer Krivičnim zakonikom koji je važio u vreme izvršenja radnji koje su stavljene na teret okrivljenom (tokom 2008. godine) nije bilo predviđeno ovo krivično delo, već je isto u krivično zakonodavstvo Republike Srbije kao novo krivično delo uvedeno tek Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012. godine), pri čemu po nalaženju branioca ne postoji pravni kontinuitet između tog krivičnog dela i krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ.

Međutim, imajući u vidu da je odredbom člana 486. stav 2. ZKP propisano da o zahtevu za zaštitu zakonitosti koji je podnet zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) Vrhovni kasacioni sud odlučuje samo ako smatra da je reč o pitanju od značaja za pravilnu ili ujednačenu primenu prava, te imajući pri tome u vidu da se o pravnom pitanju da li krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012. godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine) predstavlja novo krivično delo ili ne, odnosno o postojanju pravnog kontinuiteta između krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ pre navedenih izmena zakona i krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ, Vrhovni kasacioni sud već izjasnio u svojim ranijim presudama Kzz 467/2014 od 19.06.2014. godine, Kzz 384/2014 od 08.05.2014. godine, Kzz 460/2014 od 21.05.2014. godine, Kzz 795/15 od 24.09.2015. godine i Kzz 551/15 od 02.07.2015. godine (koje presude su dostupne licima koja za to imaju pravni interes i značajne su za ujednačenu primenu prava), nalazeći da se ne radi o novom krivičnom delu, već da između gore navedenih krivičnih dela postoji pravni kontinuitet, te odbijajući kao neosnovane zahteve za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih donošenjem meritorne odluke o pitanju od značaja za pravilnu primenu prava, to, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, izneta povreda zakona nije od značaja za pravilnu ili ujednačenu primenu prava, te nije potrebno ponovno odlučivanje o istom pravnom pitanju.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ljubiše Nedeljkovića - advokata Aleksandra Kneževića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev branioca okrivljenog u odnosu na ovu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu zahtev odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i 4) ZKP u vezi članova 485. stav 4. i 486. stav 2. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                             Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić