Kzz 1152/2019 nezakoniti dokazi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1152/2019
14.11.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Viktora Juhasa Đurića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K 158/2019 od 26.07.2019. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 846/19 od 01.10.2019. godine, u sednici veća održanoj 14.11.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K 158/2019 od 26.07.2019. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 846/19 od 01.10.2019. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici K 158/2019 od 26.07.2019. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 01.03.2019. godine pa nadalje, te je obavezan da sudu naknadi troškove krivičnog postupka i paušala.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 846/19 od 01.10.2019. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Subotici K 158/2019 od 26.07.2019. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog, advokat Viktor Juhas Đurić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP; člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, sve u vezi sa odredbom člana 485. stav 1. i stav 4. ZKP, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da pobijane presude ukine ili ih preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, pa je po oceni navoda i predloga u podnetom zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA, advokat Viktor Juhas Đurić u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja zahteva označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, uz obrazloženje da se pobijane presude zasnivaju na dokazima na kojima se po ZKP ne smeju zasnivati i to: „1 - na zapisniku o uviđaju Ku 3194/14 od 25.11.2014. godine i izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta, operativno-forenzička dokumentacija broj 1256/2014; 2 - na izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta broj Kt 460-1265/2014 od 01.03.2019. godine i od 27.03.2019. godine; 3 - na dokazu naslovljenom kao „rezultati veštačenja-daktiloskopija“ PU Subotica od 01.03.2019. godine i na 4 - na zapisniku o veštačenju od 03.02.2011. godine broj 234-867/19 MUP NC za kriminalističku forenziku od 07.05.2019. godine.“

Odbrana ukazuje, pre svega, na postupanje Osnovnog javnog tužioca u Subotici, koje je po stavu odbrane, protivno odredbi člana 296. stav 2. ZKP. Naime, odbrana nalazi da se u procesnoj situaciji kada je policija dopisom Ku 3194/14 od 05.12.2014. godine obavestila Osnovnog javnog tužioca u Subotici o svojoj prvoj dokaznoj radnji - prijemu krivične prijave protiv NN izvršioca i kada Osnovni javni tužilac u Subotici nije „u roku od najkasnije 30 dana od tog dana doneo naredbu o sprovođenju istrage protiv NN učinioca“ pobijane pravnosnažne presude se ne mogu zasnivati na dokazima koji su Osnovnom javnom tužiocu u Subotici dostavljeni uz navedeni dopis od 05.12.2014. godine i to: zapisniku o uviđaju Ku 3194/15 od 25.11.2014. godine i izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta operativno-forenzičkoj dokumentaciji broj 1256/2014, te „pet godina kasnije dostavljenim dokazima“ - izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta broj Kt 460-1265/2014 od 01.03.2019. godine i 27.03.2019. godine i dokazu naslovljenom kao „rezultati veštačenja - daktiloskopija“ PU Subotica od 01.03.2019. godine. Odbrana smatra da je MUP RS PU Subotica izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta i podnesak „rezultati veštačenja - daktiloskopija“ morao dostaviti Osnovnom javnom tužiocu u Subotici odmah po izvršenom uviđaju zajedno sa zapisnikom o uviđaju od 25.11.2014. godine, sve u smislu odredbe člana 232. i 233. ZKP, a ne „posle pet godina“ kako je to učinjeno naknadno podnescima od 01.03.2019. i 27.03.2019. godine. Branilac okrivljenog AA napred navedene dokaze ocenjuje kao nezakonite jer nisu „autorizovani naredbom o sprovođenju istrage protiv NN počinioca“ pa se pobijane pravnosnažne presude na njima ne smeju zasnivati.

Vrhovni kasacioni sud ove navode ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Naime, napred navedene osporavane dokaze MUP RS PU Subotica je dostavio Osnovnom javnom tužiocu u Subotici u dva navrata i to 05.12.2014. godine kao prilog uz krivičnu prijavu KU 3194/14 od 05.12.2014. godine protiv NN izvršioca, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika učinjenog 25.11.2014. godine, na štetu oštećenog BB, a zatim 01.03.2019. godine kao dopunu iste krivične prijave Ku 3194/14 od 05.12.2014. godine, ali ne protiv NN izvršioca, već protiv okrivljenog AA, zbog postojanja osnova sumnje da je upravo on izvršilac predmetnog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. KZ učinjenog 25.11.2014. godine, na štetu oštećenog BB.

Iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljeni AA pobijanim presudama pravnosnažno osuđen zbog izvršenog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Predmetni krivični postupak je vođen i okončan po odredbama za skraćeni postupak, od člana 495. do člana 520. Zakonika o krivičnom postupku, koji se upravo primenjuje u postupku za krivična dela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do osam godina. Kako u skraćenom krivičnom postupku odredbe člana 296. i člana 295. ZKP - koje se odnose na istragu, nisu, niti su mogle biti primenjene, to su suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljenog od strane Vrhovnog kasacionog suda ocenjeni kao neosnovani, tako da su pobijane pravnosnažne presude donete bez bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na koje se neosnovano ukazuje zahtevom branioca okrivljenog.

Zahtevom branioca okrivljenog, se po istom zakonskom osnovu zbog učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ukazuje i na „nedozvoljen dokaz“ - zapisnik o veštačenju 03.2.11.broj 234- 876/19 MUP Nacionalni Centar za kriminalističku forenziku od 07.05.2019. godine, iz razloga što branilac okrivljenog nije bio obavešten o mestu i terminu obavljanja veštačenja, pa istom nije mogao prisustvovati, te jer je braniocu data kopija veštačenja sa toliko tamnom slikom spornog otiska da je istu nemoguće proveriti, kao i zbog toga što, kao major policije, veštak Željka Bajić nije nezavisna od MUP-a - organa koji je navodno na licu mesta pronašao sporni otisak.

Vrhovni kasacioni sud i ove navode branioca okrivljenog ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Odredbom člana 113. stav 1. ZKP propisano je da će organ postupka odrediti veštačenje kada je za utvrđivanje ili ocenu neke činjenice u postupku potrebno stručno znanje, dok je odredbom člana 121. ZKP koja nosi naslov veštačenje u stručnoj ustanovi ili državnom organu propisano u stavu 1, 2. i 3. da kada je veštačenje povereno stručnoj ustanovi ili državnom organu organ postupka će rukovodioca stručne ustanove ili organa upozoriti na posledice davanja lažnog nalaza i mišljenja i na to da u davanju nalaza i mišljenja ne može učestvovati lice iz člana 116. ZKP te će istima na raspolaganje staviti materijal potreban za veštačenje nakon čega će pisani nalaz i mišljenje, potpisan od lica koja su izvršila veštačenje dostaviti organu postupka.

Iz spisa predmeta proizlazi da su na glavnom pretresu održanom pred Osnovnim sudom u Subotici dana 15.04.2019. godine okrivljeni AA i njegov branilac advokat Viktor Juhas Đurić predložili sudu da naredi veštačenje otisaka papilarnih linija nakon čega je sud usvojio predlog stranaka i doneo rešenje kojim je određeno daktiloskopsko veštačenje.

Nadalje, iz spisa predmeta - dostavnica, se utvrđuje da je advokat Viktor Juhas Đurić pisanu naredbu suda K 158/2019 od 18.04.2019. godine kojom je određeno daktiloskopsko veštačenje koje je povereno Nacionalnom kriminalističko tehničkom Cenru MUP-a RS u Beogradu lično primio 20. aprila 2019. godine, te da je nalaz i mišljenje veštaka MUP-a RS Nacionalnog Centra za kriminalističku forenziku 03.2.11 broj 234-867/19 od 07.05.2019. godine primio lično 17.05.2019. godine.

Imajući u vidu napred navedene zakonske odredbe, te činjenice i podatke koji proizilaze iz spisa predmeta, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijano veštačenje izvršeno u svemu po odredbama člana 117. - 123.ZKP koje se odnose na veštačenje - na osnovu pisane naredbe organa postupka - Osnovnog suda u Subotici K 158/2019 od 18.04.2019. godine i od strane lica koje raspolaže potrebnim stručnim znanjem za utvrđivanje odnosno ocenu neke činjenice u postupku - daktiloskopsko veštačenje, iz kog razloga su suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljenog ocenjeni kao neosnovani.

Pored toga, podnetim zahtevom se ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, ali uz iznošenje detaljnog obrazloženja da AA nije sudio nepristrasan sud, čime se bez numeričkog označavanja ukazuje na odredbu člana 37. stav 2. ZKP koja propisuje da sudija ili sudija porotnik „može“ biti izuzet od sudijske dužnosti u određenom predmetu ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost. Odredbom člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP je propisano da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija ili sudija porotnik koji se „morao“ izuzeti, kako je to propisano u članu 37. stav 1. ZKP, a ne u članu 37. stav 2. ZKP, iz kog razloga je, u ovom delu, podneti zahtev odbačen kao nedozvoljen, jer povreda odredbe člana 37. stav 2. ZKP ne predstavlja povredu zakona zbog koje okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u smislu član 485. stav 4. ZKP.

Na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP branilac okrivljenog je ukazao i navodima da se prvostepena presuda zasniva na dokazima na kojima se ne sme zasnivati: „na iskazu svedoka VV i GG, te na iskazu oštećene od 23.07.2019. godine“.

Odredbom člana 484. ZKP kojom je uređen „sadržaj zahteva“ propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje „član 485. stav 1“, a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ovog Zakonika mora se dostaviti o odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Kako je Vrhovni kasacioni sud, prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca, vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP, te delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP, to znači da sud odlučujući po zahtevu za zaštitu zakonitosti, ukoliko razlozi i povrede zakona nisu izričito navedeni, kao što je to u ovom delu zahteva branioca okrivljenog AA, advokata Viktora Juhasa Đurića, nema zakonskih ovlašćenja da po službenoj dužnosti tumači i ocenjuje o kojoj se povredi zakona radi, to je Vrhovni kasacioni sud našao, da podneti zahtev, u navedenom delu, nema propisan sadržaj.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog se ističe da je sud „ispoljio pristrasnost“ kada je sa tužioca na sebe preuzeo teret dokazivanja optužbe, jer po stavu odbrane „sud nije ovlašćen da pribegavajući izolovanoj primeni člana 15. stav 4. ZKP, pritiče u pomoć tužiocu i da od njega preuzima teret dokazivanja“.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je, u navedenom delu, podneti zahtev nedozvoljen jer ukazivanje na odredbu člana 15. stav 4. ZKP, u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, te je zahtev u navedenom delu odbačen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                               Olgica Kozlov, s.r.

Predsednik veća-sudija,                                                                                                          Bata Cvetković, s,r,

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić