Kzz 271/2021 prekoračenje optužbe 438 st. 1 t. 9 zkp; nedozvoljen dokaz 438 st. 2 tač. 1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 271/2021
16.03.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog produženog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 33. i člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Milosavljevića i okrivljenog BB, advokata Vladimira Mladenovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 60/2020 od 30.09.2020. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 898/20 od 11.01.2021. godine, u sednici veća održanoj 16.03.2021. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

I ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 60/2020 od 30.09.2020. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 898/20 od 11.01.2021. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku i člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona ODBACUJE.

II ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 60/2020 od 30.09.2020. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 898/20 od 11.01.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji K 60/2020 od 30.09.2020. godine, okrivljeni AA i okrivljeni BB oglašeni su krivim zbog izvršenog produženog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 33. i člana 61. KZ pa je sud okrivljenog AA osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 05.11.2019. do 25.11.2019. godine, a okrivljenom BB je izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provere od dve godine, po pravnosnažnosti presude, ne učini novo krivično delo. Oštećenoj VV su na ime imovinskopravnog zahteva vraćene stvari u vrednosti od 15.177,00 dinara, dok je ista za preostali deo upućena na parnični postupak. Okrivljeni su obavezani da sudu plate paušal i troškove krivičnog postupka a Osnovnom javnom tužiocu u Kuršumliji troškove krivičnog postupka kao i oštećenoj VV, na ime zastupanja od strane punomoćnika - advokata.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 898/20 od 11.01.2021. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Kuršumliji i preinačena prvostepena presuda u delu odluke o krivičnoj sankciji tako što je taj sud okrivljene AA i BB zbog produženog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 33. i člana 61. Krivičnog zakonika za koje su prvostepenom presudom oglašeni krivima osudio i to okrivljenog AA na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru u trajanju od 05.11.2019. do 25.11.2019. godine, a okrivljenog BB na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok su žalbe okrivljenog BB, žalba njegovog branioca i zajednička žalba okrivljenih AA i BB i njihovog branioca odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda, u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti su podneli:

- branilac okrivljenog AA, advokat Nebojša Milosavljević, na osnovu člana 482. stav 1. i člana 483. stav 1. i 3. ZKP „zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i člana 439. tačka 1) ZKP u vezi sa odredbom člana 485. stav 4. ZKP uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji podneti zahtev i ukine drugostepenu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje pred izmenjenim većem“;

- branilac okrivljenog BB, advokat Vladimir Mladenović, na osnovu člana 482. i člana 483. stav 1. ZKP, „zbog povrede zakona - svih predviđenih članova ZKP, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da utvrdi da je podneti zahtev osnovan te da preinači pobijane presude tako što će okrivljenog BB osloboditi ili da iste ukine i predmet vrati prvostepenom ili apelacionom sudu na ponovno odlučivanje“.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Milosavljevića je neosnovan.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Milosavljevića se ukazuje da je prvostepeni sud izmenio objektivni identitet optužbe opisavši u izreci presude „...da su okrivljeni u dva navrata „došli do prizemnog dela porodične kuće“ i „u pomoćne prostorije i garažu“, koji delovi zgrade se uopšte ne pominju u optužnom aktu (za radnje iz 2018. godine), odnosno pomoćne prostorije (za 2017. godinu) iako se isti takođe ne pominju u optužnom aktu“.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se iznetim navodima neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, odnosno da je presudom prekoračena optužba. Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumeva izmenu činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela okrivljenog, koje su opisane u optužnom aktu, dodavanjem više kriminalnih aktivnosti, odnosno veće kriminalne volje okrivljenog, kojima se otežava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili sankcije, što ovde nije slučaj. Prvostepeni sud je, u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u zakonito sprovedenom postupku na glavnom pretresu navođenjem reči „... došli do prizemnog dela njene porodične kuće ...“ vezano za događaj iz 2018. godine, i navođenjem reči „... došli do pomoćne prostorije ...“ vezano za događaj iz 2017. godine, samo precizirao izreku prvostepene presude, pod tačkom 1 i pod tačkom 2, u pogledu mesta izvršenja krivičnog dela za šta ima zakonska ovlašćenja, tako da ovakvim preciziranjem nije na bilo koji način otežan položaj okrivljenog.

Dakle, pobijane pravnosnažne presude nisu donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, kako se to neosnovano ukazuje u zahtevu branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Milosavljevića.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Milosavljevića se ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP navodima „...da se prvostepena presuda zasniva na dokazu na kome se po ZKP-u ne može zasnivati, jer prvostepeni sud, a posebno apelacioni pominje flašu rakije s`natpisom „Mika 2003“ koja je oduzeta od svedoka GG, suprotno članu 16. stav 1. u vezi člana 152. stav 1. i 2. ZKP, jer nije pribavljena posle naredbe o pretresanju, već su isti navodno policijski službenici isposlovali“.

Iz spisa predmeta proizlazi da je dokaz na koji odbrana ukazuje kao „nedozvoljeni dokaz“ - staklena flaša, zapremine 0,7l, sa fabričkom etiketom „Votka 0,5“ i plastičnim zatvaračem sa rukom pisanom oznakom „2003/Mika“ (kao na fotografijama broj 12 i 13 u kriminalističko-tehničkoj dokumentaciji MUP-a RS PU Prokuplje PS Blace) pronađena prilikom pregleda prostorija lica GG u mestu prebivališta ..., koji pregled su preduzela ovlašćena službena lica MUP-a RS PU Prokuplje PS Blace u smislu člana 286. stav 1. i 2. ZKP, koja flaša je, kao dokaz potom, u smislu člana 147. ZKP oduzeta od istog lica - GG, uz sačinjavanje potvrde o privremeno oduzetim predmetima Ku EDD 171729/18 od 08.04.2018. godine.

Dakle, predmetni dokaz, na koji ukazuje odbrana okrivljenog AA je, suprotno navodima u podnetom zahtevu, pribavljen u zakonito sprovedenom postupku u smislu Zakonika o krivičnom postupku, od ovlašćenog državnog organa MUP-a Republike Srbije, na kom dokazu se mogu zasnivati sudske odluke.

Samim tim, neosnovano je ukazivanje branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Milosavljevića da su predmetni dokazi „nezakoniti dokazi“ te da su pobijane pravnosnažne presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Milosavljevića podnet je i zbog povrede zakona 439. tačka 1) ZKP, pri čemu u obrazloženju nije navedeno zbog čega odbrana nalazi da je pobijanim odlukama učinjena navedena povreda zakona.

Kako Vrhovni kasacioni sud prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga (član 485. stav 1. tačka 1) u vezi stava 4. ZKP), dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti u smislu člana 489. stav 1. ZKP, te kako je branilac okrivljenog u zahtevu samo istakao povredu iz člana 439. tačka 1) ZKP, ne dajući razloge zbog kojih smatra da je pobijanim odlukama učinjena navedena povreda, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u ovom delu, nema zakonom propisani sadržaj (član 484. ZKP).

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB, advokata Vladimira Mladenovića, takođe nema propisan sadržaj.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog BB, advokata Vladimira Mladenovića se ukazuje da se zahtev podnosi „zbog povreda zakona - svih predviđenih članova ZKP-a“ bez daljeg numeričkog konkretizovanja o kojim povredama zakona se radi kao i bez konkretizovanja u čemu se sastoje učinjene povrede zakona.

Kako Vrhovni kasacioni sud prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga (član 485. stav 1. tačka 1) u vezi stava 4. ZKP), dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti u smislu člana 489. stav 1. ZKP, te kako je branilac okrivljenog u zahtevu nije istakao ni jednu povredu iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, ne dajući razloge zbog kojih smatra da je pobijanim odlukama učinjena povreda zakona, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB, nema zakonom propisani sadržaj (član 484. ZKP).

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,

Olgica Kozlov, s.r.

Predsednik veća-sudija,

Bata Cvetković, s,r,

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić