Kzz 368/2019 .1.3; pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 368/2019
24.04.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Gorana Stefanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 425/2015 od 20.04.2018. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž 261/18 od 04.12.2018. godine, u sednici veća održanoj 24.04.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 425/2015 od 20.04.2018. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž 261/18 od 04.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K 425/2015 od 20.04.2018. godine, između ostalih, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 dinara, koju je dužan platiti u roku od mesec dana, po pravnosnažnosti presude, a u protivnom će ista biti zamenjena kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne biti određen 1 dan kazne zatvora, te je obavezan da sudu plati troškove paušala, kao u izreci, dok je oštećeni BB upućen na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž 261/18 od 04.12.2018. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 425/2015 od 20.04.2018. godine, (u odnosu na okrivljenog AA u delu gde je oglašen krivim zbog izvršenog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ), dok je usvajanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Leskovcu i povodom žalbe branioca okrivljenog VV prvostepena presuda pod stavom I-a i II u odnosu na okrivljene VV i BB ukinuta i spisi predmeta su u navedenom delu vraćeni prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, u odnosu na AA na osnovu člana 482. i člana 483. stav 1. i 2. ZKP, branilac ovog okrivljenog advokat Goran Stefanović podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP; člana 439. tačka 1) ZKP i člana 441. stav 4. ZKP u vezi sa odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da utvrdi da je podneti zahtev osnovan, te da su povređene odredbe zakona na koje je ukazano podnetim zahtevom, kao i da ovaj sud donese presudu kojim će pobijane presude preinačiti tako što će osloboditi okrivljenog AA zbog izvršenog krivičnog dela, kao i plaćanja troškova krivičnog postupka oštećenom BB, te da odloži ili prekine izvršenje pravnosnažne presude.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Podneti zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.

Naime, članom 484. ZKP koji propisuje obavezan sadržaj zahteva, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog, iz člana 485. stav 1. ZKP, za njegovo podnošenje.

U vezi s tim, odredba člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera, načelno propisuje da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon. Nadalje, odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisano je zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

U podnetom zahtevu branilac okrivljenog se formalno poziva na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) u vezi člana 423. ZKP, navodima da je okrivljeni-oštećeni BB izjašnjavajući se o predmetnim događajima dao kontradiktorne izjave navodeći prvo vezano za događaj od 27.01.2015. godine da se nije uplašio pretnji koje mu je uputio okrivljeni-oštećeni AA, kom iskazu je sud poklonio veru i na istom je zasnovao osuđujuću presudu, a zatim je naveo vezano za događaj od 01.04.2015. godine da se uplašio i da je osećao strah od pretnji koje mu je izrekao i uputio okrivljeni-oštećeni AA. Takođe, odbrana ukazuje da je sud pogrešno cenio i iskaz svedoka GG, što je sve dovelo do toga da činjenično stanje nije pravilno i u potpunosti utvrđeno, zbog čega su pobijane presude nezakonite. Vrhovni kasacioni sud nalazi da se iznetim navodima osporavaju činjenični zaključci suda kao pogrešni i nepotpuni, odnosno odredba člana 440. ZKP, koja ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, te je zahtev u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog se ukazuje i na povredu odredbe člana 441. stav 4. u vezi člana 263. stav 1. i stav 2. ZKP navodima da je sud okrivljenog AA pogrešno obavezao na plaćanje troškova krivičnog postupka za 11 odloženih, a tokom postupka je odloženo 10 glavnih pretresa, uz detaljno navođenje održanih i neodržanih pretresa i razloga za njihovo održavanje ili ne održavanje.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se iznetim navodima osporavaju činjenična utvrđenja suda vezano za način i visinu obračuna troškova krivičnog postupka, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje-odredbu člana 440. ZKP. Kako izneti navodi i ukazivanje na odredbu člana 440. ZKP ne predstavljaju zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 485. stav 4. ZKP u vezi stava 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je podneti zahtev, i u ovom delu, odbacio kao nedozvoljen.

Zahtevom branioca okrivljenog, advokata Gorana Stefanovića se ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) u vezi člana 16. ZKP, ali kako ista povreda, suprotno odredbi člana 484. ZKP nije opredeljena, odnosno konkretizovana, a Vrhovni kasacioni sud je, prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi člana 4. ZKP, te delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP, to sud odlučujući po zahtevu za zaštitu zakonitosti, ukoliko razlozi povrede zakona nisu izričito navedeni, nema zakonskih ovlašćenja da po službenoj dužnosti tumači i ocenjuje o kojoj se povredi zakona radi, te je isti zahtev u ovom delu odbačen, jer nema propisan sadržaj.

Kod napred navedenog Vrhovni kasacioni sud je postupajući u smislu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                      Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov,s.r.                                                                                                                            Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić