Kzz 387/2019 nedozvoljeni razlozi; 2.4.1.22.2.3.12

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 387/2019
15.05.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Danijela Joksimovića, zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Danijela Joksimovića - advokata Zorana Markovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Prokuplju K.br.25/18 od 07.11.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1120//18 od 13.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 15.05.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Danijela Joksimovića - advokata Zorana Markovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Prokuplju K.br.25/18 od 07.11.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1120//18 od 13.02.2019.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Prokuplju K.br.25/18 od 07.11.2018. godine okrivljeni Danijel Joksimović je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru u periodu od 09.02.2017. godine pa nadalje.

Istom presudom prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to jednog noža na rasklapanje, drške tamno braon boje. Okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati oštećenoj AA iznos od 79.050,00 dinara, te Višem javnom tužilaštvu u Prokuplju iznose od 23.250,00 dinara i od 69.370,00 dinara, a sudu iznos od 105.981,95 dinara, kao i da na ime paušala plati sudu iznos od 35.000,00 dinara, a sve u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećena AA je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 1120//18 od 13.02.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Prokuplju i branioca okrivljenog Danijela Joksimovića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Prokuplju K.br.25/18 od 07.11.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Danijela Joksimovića - advokat Zoran Marković, zbog povreda odredaba člana 16. stav 2, 3, 4. i 5. i člana 419. stav 2. ZKP, te povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 54. stav 1. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine prvostepenu i drugostepenu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje ili da preinači prvostepenu i drugostepenu odluku.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

Branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 54. stav 1. KZ, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom. Međutim, obrazlažući ovu povredu zakona, branilac okrivljenog ne ukazuje u čemu je to konkretno sud prekoračio granice ovlašćenja prilikom izricanja krivične sankcije okrivljenom, već samo da sud u konkretnom slučaju nije pravilno odmerio kaznu okrivljenom, jer nije uzeo u obzir olakšavajuću okolnost koja bitno utiče da kazna bude manja i to stepen krivice okrivljenog, obzirom da je okrivljeni oglašen krivim da je krivično delo izvršio sa eventualnim umišljajem, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP.

Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog pobijanja nižestepenih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom (član 439. tačka 3. ZKP u vezi člana 54. stav 1. KZ), dok suštinski ukazuje na povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP, a koja povreda ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povrede odredaba člana 16. stav 2, 3, 4. i 5. i člana 419. stav 2. ZKP, isticanjem da sud nije nepristrasno i savesno ocenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, već je izvedene dokaze cenio proizvoljno, te da nije sa jednakom pažnjom utvrdio činjenice koje terete ili idu u korist okrivljenom, niti je presudu zasnovao na činjenicama u čiju izvesnost je potpuno uveren, a posebno vezano za način nanošenja povreda na licu okrivljenog Danijela Joksimovića i povreda na ruci okrivljenog BB. Osim toga, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi i da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je po stavu odbrane delo učinjeno u stanju nužne odbrane, odnosno u njenom prekoračenju, pošto je nanošenju ubodne rane prethodila tuča i napad na okrivljenog Danijela Joksimovića od strane pokojnog oštećenog AA, a što u bitnom predstavlja osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocene dokaza u pravnosnažnim odlukama.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da se nižestepene presude pobijaju i zbog povreda odredaba člana 16. stav 2, 3, 4. i 5. i člana 419. stav 2. ZKP, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza, a što ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Iz napred iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Danijela Joksimovića - advokata Zorana Markovića odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                          Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                                               Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić